Pages

27 October 2009

O produktivnosti u Srba, 140 godina kasnije

Jedna vest koja ne dokazuje bilo šta, ali otkriva dosta toga.

22 comments:

Vlada said...

A šta kažete na ove "borce za prava"?
http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Jeftina-garderoba-neke-skupo-koshta.sr.html

...a inače je današnja Politika puna zanimljivih tekstova

Saša said...

Vest sa B92 predstavlja najbolji dokaz neproduktivnosti Srbalja, naročito u poljoprivredi. Ako mogu Kinezi, a što ne bi mogao neki Zdravko Buzić iz Žitorođe? Odgovor je vrlo jednostavan: Zdravko Buzić ne mora prstom da mrdne i bez potrebe da rizikuje kada je tu država da mu pomogne svojm subvencijama i otkupom pšenice i kukuruza po cenama koje su više od tržišnih kada god to zatreba. Naročito pred izbore...

Vlada said...

Ima dosta primera da kad naš poljoprivrednik primeni nova znanja i tehnologije uzgoja, ima i rezultate. I obrnuto, seljaci koji ne prihvataju nove metode, tapkaju u mestu i najviše kukaju.

grh said...

...Zdravko Buzić ne mora prstom da mrdne i bez potrebe da rizikuje kada je tu država da mu pomogne svojm subvencijama...

a, sta, drzava ne pomaze kinezima svojim subvencijama? po kom osnovu pomaze jednima,a ne drugima? ako je tako, onda srbija ima mnogo veci problem od neproduktivnosti...

Anonymous said...

Kinezi ne seju neisplative useve zastarelom tehnologijom na neodgovarajucim parcelama ( upravo su isti predmet subvencija )

Saša said...

Pa naravno da treba da pomaže i jednima i drugima. Moja poenta je bila ako Kinezi mogu "bez" subvencija da se uspešno bave poljoprivrednom proizvodnjom, zašto ne bi mogli i Srblji. Odgovor je vrlo jednostavan: zato što iz država svojim merama koje neutrališu tržišni darvinizam ustvari demotiviše da se uspešno bave poljoprivrednom proizvodnjom. U krajnjem slučaju, ja sam protiv bilo kakve redistribucije dohodka u poljoprivredu, pošti oni koji se poljoprivredom bave ne plaćaju nikakav porez na dohodak, te stoga nemaju pravu na subvencije. Molim lepo, to je moje mišljenje...

grh said...

pa koji je onda uslov da se dobije subvencija? nije valjda "sejanje neisplativih useva zastarelom tehnologijom na neodgovarajucim parcelama".

ozbiljno pitam, posto mi tek sad nije jasno. kako se konkretno neko kvalifikuje za subvencije?

Anonymous said...

Drzava subvencionise odredjene useve i odredjene vidove poljopriovredne prozivodnje . Znaci , ne bilo sta nego bas odredjene . Za tacne uslove ne znam , ali .... Stvar je u tome da se subvencijom utice na donosenje odluka poljorpivrednika . Dole oko Nisha nije ravnica i nije najisplativije gajiti zito . Parcele nemaju niti odgovarajucu velicinu , niti nadmorsku visinu i sl.
Sad drzava odluci da daje subvencije za zito i seljak koji bi mogao da gaji nesto sto je njegovoj njivi produktivno odluci da gaji zito jer ima obezbedjeno osiguranje zbog subvencije .

Da ne govorimo jos i o tome da je i ovde ukljucena birokratija sto ostavlja prostor korupciji .

grh said...

ok, to menja stvar. ja se secam da sam citala nesto o subvencijama po hektaru. pa sam mislila da je tako, tj subvencije idu po hektaru zemlje, nezavisno od vrste useva, ali se nisam udubljivala, tj citala celu vest.

Marko Paunović said...

Koliko ja znam, NE POSTOJE subvencije po kulturama.

Postoji samo subvencija po hektaru, a sta ces da gajis je tvoja licna stvar.

Saša said...

Jedino gore rešenje od subvencija po kulturama su subvencije po hektaru. Generalno posmatrano, subvencije u poljoprivredi su loša stvar, tako da je rasprava bespredmetna. Suština je u tome da se poljoprivredom ljudi mogu baviti uspšno i bez subvencija, verovatno uspešnije nego sa subvencijama. Na dugi rok naravno. Doduše, na dugi rok smo svi mrtvi.

Marko Paunović said...

Sasa,

Subvencije po hektaru su bolje jer ne dovode do distorzija na trzistu poljoprivrednih proizvoda, zato sto ne uticu na odluku seljaka o tome sta ce zasejati (ne menja mu se granicni prihod, sto razlicite subvencije po kulturama rade).

Subvencija "po hektaru" u principu i nije subvencija poljoprivrednicima vec vlasnicima poljoprivrednog zemljista. Ali, posto su kod nas "eligible" samo poljoprivredna gazdinstva, a ne i firme-vlasnici zemljista, onda se ona svodi na subvenciju "farmerima".

Njen verovatno jedini dugorocni efekat je podizanje cene zemljista.

Saša said...

Marko,

nisam siguran da razumem šta znači distorzija na tržištu poljoprivrednih proizvoda? Ljudi na osnovu troškova i koristi, nivoa neizvesnosti i percepcije rizika autonomno procenjuju koju vrstu preduzetničkog projekta će pokrenuti i čime će se baviti. Tržište poljoprivrdnih proizvoda ne može se posmatrati izolovano od tržišta kućnih aparata, barem što se tiče nas dvojice kao "objektivnih" posmatrača. Plaćati nekome da se bavi određenom vrstom "biznisa" nije logično. Zašto ne plaćati ljude da se bave krečenjem, čišćenjem zgrada, prodavanjem kokica? Subvencijama po hektaru upravo vrših "distorziju" cenovnih signala koji su najbolji putokaz za donošenje poslovnih odluka. Negativne implikacije državnog uplitanja u jedan sektor se prelivaju u druge sektore. To je proces koji je neminovan. A subvencijama u poljoprivredu, pa bile one po hektaru ili kulturama, država fovorizuje određenu vrstu "biznisa" u odnosu na druge. Prema tome, subvencije po hektaru su loše, s tim što pod utiskom Vašeg komentara ipak revidiram svoj stav: jednako loše kao i subvencije po kulturama. To je ionako bilo karikiranja radi, budući da baš i ne shvatam suviše "formalno" diskusiju u okviru blogova.

Anonymous said...

Oprostite gospodo , moja informacija o subvencijama po kulturama je bajata , od prosle godine se subvencionise hektar ratarske i povrtarske proizvodnje .

http://www.minpolj.sr.gov.yu/index.php?option=com_content&task=view&id=1154&Itemid=53

Naravno ovo je besmisleno kao i svaka druga vrsta subvencije , jos se i diskriminise vocarstvo ...

arslan said...

Znam da nema veze sa Sasinom temom, ali sta kazete na ovo:

http://www.emportal.rs/vesti/srbija/102607.html

Neko je poceo da se otvara:)

Marko Paunović said...

ChiCha,

Cak ni to nije tacno... Koliko ja znam, subvencije po kulturama su ukinute jos negde 2004. godine.

Saša said...

Subvencije po hektaru su besmislene iz još jednog razloga: veliki broj ljudi koji su vlasnici poljoprivrednog zemljišta, izdaju obradive površine "pravim" poljopirvrednicima i tako ostvaruju prihod i po osnovu subvenicija i po osnovu rente (na koju ne plaćaju porez). Subvencije su oduvek bile i biće izvor korupcije i rent-seekinga i stoga štetne za privredu.

grh said...

izdaju obradive površine "pravim" poljopirvrednicima i tako ostvaruju prihod i po osnovu subvenicija i po osnovu rente (na koju ne plaćaju porez)

da, ali se te subvencije odrazavaju na iznose rente. tako da tu subvenciju podele vlasnik i kinez sa pocetka price.

mada nisam sigurna da subvencije moze da dobije i onaj ko samo ostavi zemlju neobradjenu.

u svakom slucaju, nevezano za subvenicje (koje su upale u raspravu malo kasnije, kada ste se malo izleteli sa subvencijama za "neprofitabilne" kulture), nije "Zdravko Buzić iz Žitorođe" lenj, nego najverovatnije ima 80 godina, ili zivi u beogradu vec 30 godina a zemlju nasledio, pa zato izdaje u najam.

u sustini, na subvencije mozes da gledas kao na socjalnu pomoc za seosko stanovnistvo. ovu u gradu su dobijali (i dobijaju) subvencionisane stanove i kredite, subvencionisane plate i penzije, subvencionisano grejanje i sl., a ovi dobijaju subvencije na zemlju. a mozemo raspravljati koliko je jedno ili drugo pametno ili poravedno.

Marko Paunović said...

gabriela,

Ja se ne slazem sa Sasinom tezom da je srpski seljak lenj jer ga drzava mnogo mazi....

Ja mislim da srpski seljak nije spreman da previse radi jer je poljoprivredna politika nestabilna i lako promenljiva.

Do pre nekoliko godina su posebno subvencionisane neke kulture. Onda G17 preuzme Ministarstvo poljoprivrede, pa ukine premije i uvede programe za podsticanje produktivnosti (povoljni krediti za nabavku opreme, grantovi za nabavku sadnog materijala i slicno) i ruralni razvoj. Onda ministarstvo preuzme DS pa ukine te programe, ali uvede subvencije po hektaru.

Ko da se snadje u takvom sistemu?

I, jos vaznije, ko da udje u dugorocnije ulaganje kad nema pojma ko ce da bude ministar za 5 godina i kakve ce tek on ideje da ima?

grh said...

ne znam. kod mene na selu, mladju ljudi (po tim podrazumevam, mladje od 65-70 godina), su itekkako ambiciozni, i tek kako gledaju sta je prosle godine imalo visoku cenu, gde se moze prodati, ukljucujuci inostranstvo, gledaju inovacije i investiraju u masine i sl., i kako da zarade dodatni dinar.

doduse, ne znam koliko je to selo reprezentativno u srbiji.

Saša said...

Marko,

izvinjavam se što se nepozvan uključujem u diskusiju, ali uzgred sam pomenut...

Elem, slažem se delimično sa Vašom tezom, ali to se, po mom skromnom mišljenju, više odnosi na one koji se poljoprivredom ne bave po inerciji. Njih ćemo radi slikovitosti zvati "autsajderi". "Insajderima" ćemo zvati one koji se poljoprivredom bave po inerciji, zato što ne znaju ili ne žele ništa drugo da rade. Na neki uvrnuti način, ta neizvesnost o kojoj govoriš i koja postoji, obeshrabruje upravo "autsajedere" da se bave poljoprivredom, čime se stvaraju ulazne barijere za svežu krv. Međutim, primer iz posta demantuje i mene i Vas. Kinezi su "autsajderi", procenili su da je odnos između troškova i koristi povoljan, da je neizvesnost niska, a rizik prihvatljiv. Za to vreme "insajderi" samo kukumaču i traže neke subvencije, nekakve "garantovane" otkupne cene i koješta još. Međutim, velika je istina da "ne postoje delatnosti u rastu same po sebi, nego samo preduzeća koja su tako usmerena da uspešno koriste mogućnosti za rast". To je slučaj i sa srpskom poljoprivredom. Niko ne tvrdi da je srpski poljoprivrednik glup, samo nije u stanju da uoči prilike za rast, a uopšte ne mora da se bakće sa tim kada je njegova mentalna mapa takva da se zadovoljava malim stvarima, a zadovoljava se malim stvarima jer mu država radi kupovine socijalnog mira svojim subvencijama i merama "garantuje" minimalna sredstva za život. Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani, to je njihova poslovna filozofija. Neadekvatne državne mere, ne smeju biti izgovor za neuspeh. Pogledajte šta je CEFTA uradila i kako se to odrazilo na izvoz poljoprivrednih proizvoda. Njih je država toliko razmazila i ukljukala subvencijama i "obaveznim" otkupom, da oni nemaju ni volje, ni snage, ni želje da unapređuju svoje znanje. Nemaju ni želje da sarađuju jedni sa drugim i da organizuju npr. zadružnu proizvodnju, te tako povećaju svoju pregovaračku moć u odnosu na kupce njihovih proizvoda. Uopšte nemaju inicijativu. Jedino što znaju da urade, jeste da blokiraju neku raskrnsnicu u Beogradu, kao da sam im ja kriv što su pogrešno procenili kolika će prodajna cena malina biti. Poljoprivreda je biznis kao i svaki drugi. Odluke se donose na osnovu procena odnosa izmeđ troškova i koristi, percepcije neizvesnosti i rizika. Ako neko procenjuje da nije isplativo baviti se poljoprivredom, zašto se onda bavi, ako ne po inerciji.

Gabrijela,

"da, ali se te subvencije odrazavaju na iznose rente. tako da tu subvenciju podele vlasnik i kinez sa pocetka price"

Ne baš sasvim tačno. Mada ima i toga. U većini slučajeva, subvencije idu vlasniku zemlje, a "pravi" poljoprivrednici se zadovoljavaju niskom rentom koju plaćaju. Mnogo ljudi živi u gradu, ne želi da proda zemlju na selu, tako da se zadovojava sa subvencijama i niskom rentom koju od zemlje dobija.

Saša said...
This comment has been removed by the author.