Moj osnovni pogled na političku ekonomiju je da političari nisu prosto pljačkaši neobaveštenog naroda, kao što standardna teorija javnog izbora predlaže, nego da je stvar još gora -- za većinu legalnih pljački koju preko raznih inicijativa i politika ostvaruju, političari imaju podršku naroda.
Na jučerašnjim američkim izborima u mnogim državama se glasalo za različite pojedinačne ustavne amandmane. U Masačusetsu je jedan predlog bilo ukidanje državnog poreza na dohodak. (U SAD je veći deo poreza na dohodak savezni, ali države mogu da raspisuju i svoj dodatni deo.)
Rezultati? 31% ZA ukidanje, 69% PROTIV.
Da je ovaj porez progresivan, to bi se moglo objasniti tiranijom manjine koja putem izbora legalno otima od bogate većine. Ali porska stopa nije progresivna nego jedinstvena na 5.3%. Kako onda to objasniti? Zašto ljudi hoće porez?
2 comments:
Možda je u pitanju lokalpatriotizam, hoće ljudi da i njihovi lokalni političari imaju neku paru u kasi, da mogu da pariraju Vašingtonu?
Možda je u pitanju očekivanje da će im država za taj porez nešto "dati", tj., da se radi o nekakvom ugovornom odnosu. Ako se prihvata neminovnost postojanja država (što, BTW, nije moj stav), onda zvuči logično.
Charles Tilly je svojevremeno pisao da se nastanak savremenih država može posmatrati po analogiji sa nastankom mafije na Siciliji: vi nama novac, mi vama zaštitu...
Post a Comment