Pages

20 November 2008

Šest zabluda o srpskom penzijskom sistemu

Juče je na konferenciji o reformi penzijskog sistema Goga Matković govorila o sledećim zabludama vezano za penzijski sistem u Srbiji:

- Penzijski fondovi su uništeni tokom 90tih
- Rashodi za penzije su izuzetno visoki i medju najvišima u Evropi
- Deficit PIO fonda je veliki, rastući i najvažniji je indikator za preveliko opterećenje penzijskim izdacima
- Broj penzionera je veoma veliki u odnosu na ukupnu populaciju
- Penzioneri spadaju među najugroženije grupe
- Penzije u Srbiji su jako niske

Kratko objašnjenje svake od zabluda.

Naravno da penzijski fondovi nisu "uništeni" tokom 90ih, pošto fondovi nikada nisu ni postojali. Sistem je sve vreme bio pay-as-you-go. Rashodi za penzije (kao deo GDP-ja) jesu visoki u odnosu na zemlje u tranziciji, ali su niski u odnosu na razvijene države. Deficit PIO fonda jeste veliki, ali nije rastući i uopšte ne predstavlja bitan indikator stanja domaćeg penzijskog sistema, iz više razloga. Recimo, možda je indikator niske stope doprinosa. Prosto rečeno, deficit nije znak lošeg stanja, kao što uostalom ni suficit zdravstvenog fonda ne znači da u zdravstvu nema problema.

Četvrto preskačem, jer nemam podatke. Što se pete tačke tiče, Anketa o životnom standardu je pokazala da su penzioneri relativno retko siromašni. Daleko su siromašnije izbeglice, Romi, stara seoska domaćinstva.

Poslednje je verovatno najzanimljivije. Naime, penzije u Srbiji, u odnosu na prosečnu platu, nisu uopšte niske. Neko ko je odradio pun staž i imao uvek prosečnu platu, ima prosečnu penziju od preko 70% prosečne plate.

9 comments:

Ivan Jankovic said...

"Rashodi za penzije (kao deo GDP-ja) jesu visoki u odnosu na zemlje u tranziciji, ali su niski u odnosu na razvijene države."

Pa zar to nije problem, a ne pohvalna stvar? Bogatije zemlje to samo mogu duže da izdrže, ali je stvar jednako pogrešna i dugoročno neodrživa i kod njih. To što je u tranzicijskih zemljama manje, samo znači da zemlje u tranziciji ne mogu da izdrže to opterećenje. Da li okolnost da Srbija u pogledu penzija više liči na Nemačku nego na tranzicijske zemlje znači da je Srbija bogatija od drugih tranzicijskih zemalja, ili da su te druge zemlje neopravdano restriktivne?

"Deficit PIO fonda jeste veliki, ali nije rastući i uopšte ne predstavlja bitan indikator stanja domaćeg penzijskog sistema, iz više razloga. Recimo, možda je indikator niske stope doprinosa."

To znači da je sistem u redu, samo doprinosi nisu dovoljno visoki? Drugim rečima, da je rešenje ne da se smanje rashodi, tj. reformiše sistem, nego da se dodatno povećaju doprinosi da bi se sistem sačuvao?

"Broj penzionera je suviše veliki", što je "mit".

Po podacima Zavoda za statistiku iz 2007 godine je odnos bio 1:1,2. To je mislim najgori odnos koji postoji u Evropi.

Ivan Jankovic said...

Sto se tice druge stavke vidim da je Mijatoviceva teza, izmedju ostalog, uvodjenje sistema sa tri stuba, ali je onda nejasno na osnovu kog kriterijuma znamo da sistem ne valja tj da mu je potrebna reforma, ako to nije ogroman deficit i veliki udeo penzijskih izdvajanja u GDP?

Marko Paunović said...

Odgovori:

1. Niko nije govorio o tome da li je nesto problem ili ne, vec o tome da je mit da Srbija trosi nenormalno mnogo para na penzije. Srbija trosi negde oko 10% GDP-ja, kao i Slovenija. Bugarska i Ceska trose oko 8%, Estonija oko 6%, a Poljska preko 12%. Sa druge strane, Italija trosi preko 15%, a Austrija nesto manje.

2. Poenta je da deficit Fonda, sam po sebi, ne znaci nista. Deficit je toliki koliki je ne zato sto postoji neki sustinski problem, nego, izmedju ostalog, zbog strukture poreza i doprinosa. Problem deficita je lako resiti - ukines porez na platu i povecas doprinose za isti iznos. Ali, problem nije uopste resen iako je deficit resen.

Takvo je "resenje" nadjeno za zdravstveni fond, gde postoji suficit. Ali, naravno da to ne znaci nista.

Poenta nije da sistem nije u problemu, vec da deficit fonda uopste nije indikator problema.

3. Lepo pise da "broj penzionera U ODNOSU NA UKUPNU POPULACIJU" nije veliki, a ne u odnosu na zaposlene. Razlika je veoma bitna, jer to govori da je osnovni problem domaceg penzijskog sistema visoka nezaposlenost, a ne losa demografska struktura.

Marko Paunović said...

Pravo pitanje je upravo to sto ti pitas - kako uopste znamo da imamo problem?

Ja mislim da ni deficit ni ucesce penzija u GDPju prosto nisu dobri indikatori. Zasto?

Doprinos od 22% na platu je potpuno arbitrarno izabran, kao rezultat politickog procesa. Mogao je da bude 15%, a mogao je da bude i 35%. Sa 15% bi deficit bio jos veci, a sa 35% bi Fond verovatno bio u suficitu. Siguran sam da ti ne bi onda rekao "e pa sve je ok, Fond je u suficitu". Ako suficit nije dobra stvar, zasto je onda deficit losa stvar?

Sto se ucesca penzija u GDP-ju tice, ja ne znam na osnovu cega mislis da, sto je ucesce penzija u GDP-ju manje, to bolje. Optimalna tacka za ucesce penzija u GDP-ju svakako nije nula, ali kolika je, nemam pojma. Ja nisam cuo da je ikada iko tako nesto izracunao, niti uopste vidim kako bi tako nesto moglo da se izracuna.

Dakle, kako onda da znamo da li imamo problem?

Nemam pojma, ali bih voleo da mi neko objasni. A da to ne bude "pa vidi se da je previse (premalo)".

Ivan Jankovic said...

Ali, Marko ja sam gledao neke podatke po kojima je Srbija valjda drugo najstarije drustvo u Evropi. Ne znam, mozda to nije tacno...

Ja mislim da je deficit losa stvar zato sto je 22% vrlo visoka stopa, da bi se nadoknadilo 40% deficita, ili koliko vec, potrebno je jos dodatno podici stopu doprinosa. Nisam siguran da ima mnogo sanse za onu rokadu koju predlazes - da se dalje smanjuju porezi na plate jer politicari ionako kukaju da je vec ovo sada najvise sto se moze, s obzirom na rashode.

Sto se tice kriterijuma da li ima problema ili ne, ja mislim da ga svakako ima, zbog samog starenja stanovnistva, ako nista drugo. U Americi mislim da postoji konsenzus (ah ta rec) da postoji problem sa stopom od 12%, a nekmoli kod nas sa 22%, i jedinim nacinom spasavanja da se dodatno povecaju doprinosi.

Verovatno se slazemo da je sadasnje ukupno opterecenje plata ogromno. Cak i da se smanje porezi na plate, sto je bar u ovom terenutku tesko zamisliti, jos je manje verovatno da ce sa povecanjem doprinosa moci da se napravi neto usteda, tj smanjenje ukupnog opterecenja. A ono je kriticno vazno. Eto, moja provizorna teorija zasto smo u problemu - sa postojecim sistemom vrlo je tesko zamisliti znacajnije ukupno rasterecenje plata, koje je preko potrebno.

Inace, ja mislim da dugorocno udeo penzija u GDP treba da bude 0%, ali to nije realno. A ako nije, onda je najbolje sto manje, tj sto vise preusmeriti na privatnu stednju.

Marko Paunović said...

Ivane,

Sto se prosecne starosti stanovnistva tice, ja sam pre izvesnog vremena pokusao da nadjem podatke i nisam uspeo. Odnosno, nesto sam nasao, ali tu nije bilo Srbije. A posebno pitanje je da li je starenje stanovnistva uopste losa stvar. Najmladje stanovnistvo ima Afrika.

Da li je 22% visoka stopa? Ne znam. Razmisljam ovako:

Ako svake godine izdvajas 22% plate, nakon 40 godina ces imati ustedjeno 13,5 godisnjih plata, uz realnu kamatnu stopu od 2%. Ako je kamatna stopa 3%, imaces ustedjeno 17 godisnjih plata (napravio sam tabelu u excelu). Pretpostavio sam relativno niske stope, jer kod penzija ipak ljudi preferiraju nizak rizik.

To meni deluje negde razumno, radis od 25-65, zivis do 80. Znaci, neka gruba procena je otprilike ok.

Ako model postavis malo realnije, tako da plata nije uvek ista, vec realno raste sa protokom vremena (zbog iskustva, unapredjenja i slicno), to onda SMANJUJE broj godina prosecne plate koji si ustedeo (jer se najduze "okamacuje" relativno mali iznos sa pocetka radnog veka). Sa druge strane, ako pretpostavis da ti kao penzioneru realno ni ne treba prosecna plata koju su zaradjivao, nego nesto manje, onda imas para i za duzi zivot.

Poenta je da 20-ak posto nije nesto nenormalno mnogo.

Ako se radi o zeni, onda je nas penzijski sistem posebno izdasan, jer zene rade manje, a u penziji provode skoro duplo vise vremena nego muskarci.

Naravno, moguce je napraviti pricu o nepravicnosti postojeceg sistema prema muskarcima, ali buduci da je najveci deo muskaraca ozenjen, sve to, u principu, "ostaje u porodici". Jeste, mene drzava zavrsne, ali da mojoj zeni neproporcionalno mnogo.

Americki Social Security Tax jeste 12%, ali veliki broj ljudi (poslodavaca) uplacuje dodatno osiguranje, tako da je realna stopa penzijskog doprinosa daleko veca.

Sve ovo ne znaci da je nas sistem dobar. Meni ne smetaju ni visoki doprinosi, ni velika potrosnja za penzije, ni visok deficit - meni smeta to sto on nije DOBROVOLJAN.

Smeta mi to sto ja nemam apsolutno nikakvu kontrolu nad time koliko cu kada da izdvajam, koliko cu kada da trosim, u sta cu da investiram, kada cu da se penzionisem. Smeta mi i to sto ako umrem pre penzije, sve to sto sam uplacivao propada.

Ali, osnovni problem je sto su visina penzijskog doprinosa i visina penzije potpuno politicke kategorije, koje se utvrdjuju na izborima. To je problem sa nasim sistemom.

Neko mi je nedavno napravio analogiju sa "problemom zetve" za vreme Milosevica. Svake godine, uvek u isto vreme, se postavljalo pitanje "kako finansirati otkup psenice, a da ne dodje do inflacije". Novine su danima pisale samo o tome, Vlada raspravljala, razni "pametni ljudi" davali svoja strucna misljenja. Onda jednog dana neko kaze - a zasto bi uopste drzava otkupljivala svo zito? Od tada je problem privatni i nikoga ne boli glava.

Tako nesto treba uraditi i sa penzijama. Sta tacno, nisam siguran.

Ako bih davao svoj predlog, uz uvazavanje "politicke realnosti", mislim da bi ovakav sistem imao sanse, a da bi bio daleko bolji od postojeceg:

Ustavom bi se preciziralo da svako nakon odredjenih godina ima pravo na drzavnu penziju u iznosu od, recimo, 30% prosecne plate. Te penzije bi se finansirale direktno iz budzeta. Ukinuli bi se doprinosi i adekvatno podigli svi porezi, ne samo porezi na platu.

I to bi bilo to. Ko hoce dodatno da stedi ili investira, niko mu ne bi branio.

Dusko said...

Zanimljiva diskusija, samo bih dodao da ucesce penzija u BDP u Srbiji ipak jeste medju najvecima u Evropi, a malo je falilo da postanemo i lideri.

http://www.fren.org.yu/docs/QM12-prezentacija.ppt

slajd 16

Slaviša Tasić said...

Marko, podržavam tvoj predlog. To što se to zove "doprinosi" a ne porezi ne menja suštinu da je pay-as-you-go ustvari socijalna pomoć. Nema koncepcijske razlike.

Zato neka garantuju 30%, a ko hoće da štedi neka štedi.

Ivan Jankovic said...

Da, to je dobra ideja - umesto 60% plate, smanjiti drzavni deo na 30% plate, i jos ukinuti doprinos, tj prebaciti placanje troskova na sve vrste poreza zajedno. A ko hoce vise, neka plati sam i gotovo.

Treba da napravimo u ime TR neki zvanican predlog reforme. :)