Američki mediji

Jedan od prigovora čak i libertarijanaca u Americi je da je predsednik Buš ugrožavao građanske, a ne samo ekonomske slobode u svoja dva mandata. Konvecnionalna mudrost je da su republikanci bolji u ekonomskim slobodama, a demokrati u civilnim. Ekonomska istorija polsednjih 8 godina je dosta dovela u pitanje prvi deo te mudrosti sa Bušovim značajnim proširenjem državnih intervencija gde je poslednji bailout plan od 700 milijardi samo dodatna kap koja preliva čašu.

No, zanimljivo je da drugi deo jednačine - tvrdnja da su demokrati navodni zaštitnici građanskih sloboda nikad nije ozbiljno dovođena u pitanje, iako je odvuek bila groteskno netačna. Uprkos tome, i danas je podržavaju čak i mnogi libertarijanci. Ne treba da se vraćamo Vudro Vilsonu i F.D: Ruzveltu i njihovim potpuno groznim kršenjima elementarnih građanskih prava (zatvaranje čitavih etničkih grupa u konclogore, pokušaji kontrole Vrhovnog suda, progon medija i političkih protivnika itd), pogledajmo mnogo bliže našem vremenu. Jedna od glavnih inicijativa današnjih demokrata i liberalnih aktivista jeste da se zapravo ukine ili poništi I amandman koji garantuje slobodu govora, kroz zakonsko nametanje tzv doktrine "fer novinarstva". To znači da svaki medij mora da reprezentuje u svojim programima i suprotna gledišta. Ova inicijativa potiče još iz 1930-ih godina, kada je korišćena da se objasni zašto zbog navodne oskudnosti elektronskog medijskog prostora on nije podložan konkurenciji i mora biti regualisan (još jedan "tehički monopol"), ali je svoj zenit postigla 1960-ih, kada su je demokratski političari koristili kao oruđe ućutkivanja konzervativnih radijskih talk-show emisija. "The wielding of regulatory might for partisan ends really took off in the 1960s, as the former CBS president Fred Friendly documented in his 1975 book, The Good Guys, the Bad Guys and the First Amendment. The Democratic Party official Bill Ruder later acknowledged: “Our massive strategy was to use the Fairness Doctrine to challenge and harass the right-wing broadcasters, and hope that the challenges would be so costly to them that they would be inhibited and decide it was too costly to continue.” The party activist Martin Firestone elaborated on the strategy in a confidential 1964 report to the Democratic National Committee, describing the 1,035 letters that the campaign wrote to conservative stations, generating 1,678 hours of free time. The stations, mostly rural, were small and cash-starved, so they proved easy to browbeat." Hm, ne izgleda baš kao ponašanje šampiona građanskih sloboda.

Danas demokrati ponovo pokušavaju da ožive ideju "fer novinarstva", koja je zamrla posle Reganovog dolaska na vlast (stavio veto na više predloga sličnih zakona). Ogorčeni gubitkom prestiža mainstream liberalnih medija poput NYT, CNN, ABC i drugih, i time svoje moći da kontrolišu informacije, oni pokušavaju na više frontova da se izbore za kontrolu medija putem zakonskih restrikcija. Jedno je ideja o regulaciji intereneta, jer su internet blogovi jedna od formi koje stvaraju velike probleme mainstream medijima, a drugo je ideja ponovnog ućutkivanja radijskih talk-show emisija. Ovi programi su ekspandirali neviđeno poslednjih decenija, i na lokalnom nivou postoji veliki broj vrlo popularnih i uticajnih radijskih emisija koje su konzervativno usmerene. Najpoznatiji, ali svakako ne jedini primer je Rush Limbaux. Demokrati sada žele da unište te programe tako što će pojačati političku kontrolu nad dodelom licenci, i zakonski nametnuti zahteve za "fer i izbalansiranim informacijama".

Evo šta kažu neki vodeći demokrati:
AL Gore:"Unless broadcasters take steps to voluntarily balance their programming, they can expect a return of fairness rules if Democrats keep control of Congress and win the White House".

John Kerry: "I think the Fairness Doctrine ought to be there".

Al Franken: "“You shouldn’t be able to lie on the air,".

Barbara Boxer i Hilary Clinton su se založile za "zakonsko rešenje" pitanja radijskih emisija (!), a Barak Obama kaže da će dati predlog kojim će se "razjasniti odgovornosti prema javnom interesu emitera koji imaju nacionalne frekvencije".

Razne stvari se mogu prigovoriti Bušovoj administraciji, u pogledu nekih spornih zakona kojima se ograničavaju građanska prava prevashodno osumnjičenih za terorizam. Ali, da čitava jedna partija obećava javno da će efektivno ukinuti I amandman, i zavesti političku kontrolu medija i cenzuru uz pomoć doktrine o fer-novinarstvu, a da uz sve to i dalje uživa ugled partije građanskih sloboda čak i među ideološkim zagovornicima slobode pojedinca (libertarijancima), to samo svedoči koliko smo duboko zagazili u orvelovsski svet. Iskoreniti laž preko državne kontrole medija. Pravi učenici Gebelsa i Berije.

UPDATE: Da prethodna priča ne bi bila previše apstraktna pobrinuo se sam Barak Obama. U državi Misuri, javni tužilac i šerifi, dakle državni službenici, rade sledeće: "Prosecutors and sheriffs from across Missouri are joining something called the Barack Obama truth squad. . . . They will be reminding voters that Barack Obama is a Christian who wants to cut taxes for anyone making less than $250,000 a year. They also say they plan to respond immediately to any ads and statements that might violate Missouri ethics laws.".

Takođe, Obamina kampanja traži od tv stanica da obustave emitovanje jedne reklame udruženja vlasnika oružja, jer smatra da su tvrdnje tamo iznete neisitine, a kao dokaz navodi da je to rekao Washington Post. Dakle, kao što kaže Obamin drugar Al Franken, "vi nemate pravo da lažete", a da li lažete ili ne, to ćemo mi da odredimo (tj "objektivni" Washington Post)!