Pages

12 August 2008

Olimpijada - sportovi

Ima mnogo dobrih stvari oko olimpijade, ali jedna koja me uvek nervira je izjednačavanje sportova po važnosti. Kad se broj medalja svrstava po zemljama, ukida se razlika između sportova, pa tako košarka i mačevanje nose isti ponder. Većina sportova koji su danas na Olimpijadi u normalnim okolnostima, van olimpijada, ima vrlo malo gledalaca, a dobar deo njih ne bi ni postojao kada ih države ne bi subvencionisale. Za mene je veliko razočarenje bilo što je zastavu Srbije na otvaranju nosila Jasna Šekarić. Odgovorno tvrdim da je teže postati standardni prvotimac bilo kog time sprske prve lige u fudbalu nego biti višestruki prvak sveta u streljaštvu. Dosta dobar pokazatelj važnosti jednog sporta i težine uspeha u jednom sportu je zarada.

Slična je i situacija sa Michaelom Phelpsom, koji se univerzalno smatra za najveću olimpijsku zvezdu danas i čak u istoriji sporta. Prvo, dvanaesti igrač košarkaškog tima ne SAD nego Španije ili Grčke, na slobodnom tržištu verovatno zarađuje više od Phelpsa, što govori nešto i o važnosti i težini uspeha. A drugo, i u samom plivanju, koliko sam shvatio gledajući ovih par dana, Phelps osvaja zlatne medalje uglavnom u isfabrikovanim disciplinama -- 200 metara ovako, 400 metara onako. U disciplinama koje zaista znače da je neko najbrži plivač na svetu -- 50 i 100 metara slobodnim stilom, Phelps nije ni rekorder a uopšte ni kandidat za medalju: bitka će se voditi između Eamona Sullivana i Alaina Bernarda, možda Jasona Lezaka. To su najbrži plivači današnjice i u istoriji. Phelps je naravno sjajan, ali on je veliki šampion pre svega zahvaljujući inflaciji disciplina u plivanju.

24 comments:

Slobo said...

bez uvrede, ovaj post nema veze sa sportom, bas kao ni njegov autor. Izjednacavanje vaznosti nekog sporta sa zaradom ostvarenom od njega je ekonomija, svodjenje sporta na trzisne principe, a upravo je novac ono sto je mnoge sportove unistilo poslednjih godina.

X X said...

Sad cu ja opet o eksternim efektima hehe, sam sam sebe smorio :)

Jasna Sekaric mozda ne zaradjuje pare i prima subvencije. Zbog toga su joj primanja daleko od primanja koja imaju zvezde (iz kosarke, fudbala itd).

Ali siguran sam da bi poreski obveznici platili i vise od onoga sto vec placaju za njeno finansiranje, s obzirom na osecaj zadovoljstva koje im pruza cinjenica da imamo olimpijsku medalju.

A profitabilnim sportistima ne treba zastava - oni dobijaju nagradu na trzistu u vidu visoke plate.

Slaviša Tasić said...

Stanko -- a zašto ti onda trebaju poreski obveznici? Neka ljudi daju dobrovoljne priloge Jasni Šekarić ako im to stvarno toliko znači. Zašto silom uzimati i od svih ostalih?

Andrej Stanimirović said...

G. Milojeviću - grešite. Od mene nijedan od majmuna i majmunica na Olimpijadi, a i šire, ne bi dobio ni žute banke, koju god "plemenitu veštinu" da upražnjavaju. Olimpijada je kompletno finansirana pljačkom - da li subvencijama "sportova", apanažama "sportskih stručnjaka", sponzorstvima javnih preduzeća, promocijama i samoreklamerstvom država (Boris i ostali pajaci na otvaranju šarade), da pomenem i organizatora (PRC) koji uništava neverovatnu količinu bogatstva opljačkanog od stanovništva Kine, trošenjem na neproduktivno cirkuziranje.

Sandra said...

Mislim da je i bitno i to sta utice na popularnost nekog sporta?

Ako je neki sport popularniji to i oni koje se bave tim sportom vise zaradjuju (na primer kosarka).

Da li na popularnost nekog sporta utice cinjenica da je u njemu teze uspeti?
Vise mislim da je obrnuto, da jaca konkurencija utice na to da je u njemu teze uspeti.
Na popularnost nekog sporta utice verovatno reklama, marketing.
Ali da li treba omalovazavati neki sport samo zato sto ga niko ne reklamira?

Nexus said...

OK, ja kapiram šta Slaviša hoće da kaže, ali mislim da je i njemu samom na listi prioriteta za liberalizaciju internacionalni sport na samom dnu...

Olimpijada u suštini i jeste izjednačavanje sportova.(I to ne samo sportova; ne zaboravimo da je nekada Olimpijada predstavljala vreme ujedinjenja i prestanka svih sukoba...)
Na tih nedelju-dve, svi su jednaki i svaka zemlja šalje svoje najbolje sportiste iz svih grana da se dokaže/dokažu sebi i drugima.
A, ostalih 350 dana u godini svako zaradjuje i zavredjuje pažnje onoliko koliko realno zaslužuje...

X X said...
This comment has been removed by the author.
X X said...
This comment has been removed by the author.
X X said...

"Neka ljudi daju dobrovoljne priloge"

Znao sam da cete dati ovakav predlog :)

Jeftinije je ovako. Zamislite kada bi neko bio zaposlen da skuplja priloge za Jasnu Sekaric. Morala bi da se napravi baza podataka o svim sportistima, pa kada covek dodje da da prilog, onda mora da navede tacno kog sportistu hoce da finansira. Trebalo bi dosta radnika za upravljanje tim fondom. Potreban je salter u svakom mestu u Srbiji kako bi se smaljili vec visoki smanjili transakcioni troskovi za donatora. Koliko bi onda kostalo da se da dinar donacije?

Koliki inace deo poreza koji prosecan POJEDINAC plati ide Jasni Sekaric?? - mozda 0.01 dinar godisnje.

Jel vam mnogo? Ni toliko vam ne vredi nase ucesce na olimpijadi? Da li u prodavnici trazite na kasi da vam vrate kusur tacno u paru?


-------------


Zasto mislite da Kina "unistava bogatstvo" i da je olimpijada "neproduktivno cirkuziranje" ?

Jeste li razmisljali o velicini prihoda koje donosi organizacija olimpijade? Sto direktih, sto indirektnih

Marko Paunović said...

sartr:
Ne radi se o omalovazavanju pojedinih sportova. Evo jedne analogije. Recimo da se na Evroviziji uvedu razlicite discipline po zanrovima muzike, da jazz bude zastupljen sa 12 podkategorija, a pop muzika sa samo jednom. Neko ko bi rekao "nema smisla da se jednoj podkategoriji jazza daje isti znacaj kao celoj pop muzici" ne omalovazava jazz.

nexux:
Problem i nije sa jednakoscu sportova, vec disciplina. Plivanje je sport. "Delfin na 50m" nije sport. Da li je "dvovisinski razboj" sport i da li treba da bude podjednako tretiran kao fudbal ili kosarka? Gimnastika verovatno treba, ali je veliko pitanje da li to treba da vazi i za svaku pojedinacnu disciplinu. Sad su ubacili i trombolinu kao olimpijski sport, ravnopravan sa kosarkom.

stanko:
O znacaju uspeha Jasne Sekaric verovatno najbolje govori to sto 99% gradjana Srbije nema pojma u kojoj disciplini ona uopste nastupa. Vecina zna da se bavi streljastvom, ali iz cega tacno puca, niko zivi ne zna, niti to bilo koga interesuje, osim za vreme olimpijade.

Nije problem sto konkretno Jasni Sekaric ide mozda pola dinara od svakog od nas (0,01 dinar je bas malo), nego sto po toliko ide na jos hiljade i hiljade sportista. Koliko tacno? Pa, budzet Ministarstva sporta je preko 50 miliona evra. Na to treba dodati i nepoznati iznos koji za sport daju opstine, grad Beograd i Vojvodina. Recimo da je to ukupno 70 miliona.

Znaci, nije bas da medalja na olimpijadi kosta tako malo. Ako na kraju ispadne da cela "delegacija" osvoji 3 medalje, a da su ukupni troskovi 280 miliona (za 4 godine), to onda znaci da svaka medalja kosta skoro 100 miliona evra. Naravno, nisu olimpijske medalje jedina korist od sporta, tako da je realna cifra manja. Dosta manja. Ali verovatno ne manja od 20 miliona evra, odnosno oko 8 evra po domacinstvu. Koliko bi domacinstava platilo 650 dinara za zadovoljstvo da neko osvoji medalju za Srbiju, ne znam, ali pretpostavljam da bi veliki broj nasao neki pametniji i, za njih, bitniji nacin trosenja para.

Meni je oduvek predstavljalo misteriju to sto ljudi koji su iskreno zabrinuti zbog polozaja siromasnih ne traze od drzave da SVE pare koje se trose na sport i kulturu, ne budu usmerene ka siromasnima.

Slaviša Tasić said...

Sartr,
te tri stvari idu zajedno: popularnost sporta, zarada u njemu i težina uspeha u njemu. Korelacija je skoro savršena.

Popularni sport kao fudbal probaju bukvalno sva deca. A na kraju ostanu samo najtalentovaniji, najvredniji itd. Manje popularne sportove proba manje dece (odbojku malo manje, vaterpolo još manje, streljaštvo vrlo malo njih), što znači da je uspeh u toj konkurenciji lakši. Zarada i popularnot su takođe u direktnoj vezi, što na kraju znači da su i težina uspeha i zarada u jednom takođe jako povezane.

Stanko, nema potrebe za centralizovanim fondom, neka svaki sportista koji misli da je zapostavljen od strane tržišta jer njegov sport niko ne prati otvori žiro račun, pa neka tako proveri da li su ljudi stvarno zainteresovani da ih šalju na olimpijade i druga takmičenja.

Marko Paunović said...

stanko:
"Jeste li razmisljali o velicini prihoda koje donosi organizacija olimpijade? Sto direktih, sto indirektnih"

Evo sta kaze Washington Post:

Across Beijing, hotels and tourist sites are reporting below-average attendance for August. Many of the foreigners in Tiananmen Square, under tight security for the Games, are not individual tourists but part of Olympic delegations.

"Business is worse than at this time last year," said a receptionist at a 22-room hotel in Beijing's Chongwen district, where rooms cost $28 a night. "It's the season for traveling and last year the hotel was full. The Olympics should have brought business to Beijing, but the reality is too far from the expectation."

Sandra said...

Ok, ja sam upotrebila los izraz, omalovazavati jeste gruba rec i nisam mislila da to kazem.

Ali, ne ide mi u glavu da je neki sport popularan samo zbog toga sto je tezak i sto je u njemu tesko napredovati!

Zar tu ne igraju vaznu ulogu i kultura, prisutnost sporta u medijima, psiholoski efekti (koliko uzbudjenja izaziva za gledaoce) i jos neki faktor a ne samo tezina sporta?

Marko Paunović said...

Sartr:

Uzrocnost je potpuno obrnuta. Nije neki sport popularan zato sto je tezak, nego je tezak zato sto je popularan.

Ako je sport popularan (iz bilo kod objektivnog ili subjektivnog razloga), to znaci da se tu vrte vece pare (i slava i sve ostalo sto uz to ide) nego kod nepopularnog sporta. Vece pare privlace vise potencijalnih sportista, vise sportista znaci vecu konkurenciju, a to znaci da je u tom sportu teze uspeti.

mileusna said...

@slaviša
Svaki sport je težak i nije nimalo lakše biti vrhunski vaterpolista nego li vrhunski fudbaler. Štaviše, ne verujem da bi ijedan fudbaler bio u stanju da odigra ijednu četvrtinu u bazenu.

Popularnost sporta je takođe relativna kategorija i zavisi od zemlje do zemlje. Očigledni primeri su golf, bejzbol, ragbi, kriket i slični sportovi, a i među popularnim sportovima ima naravno razlike. U Sloveniji npr. nisu čuli za Novaka Djokovića.

Ne računajući tatine i mamine sinove, mislim da svako kreće da se bavi sportom iz ljubavi a ne zbog para. I Novak je zavoleo tenis na Kopaoniku sasvim slučajno, a ni Jasna sigurno nije počela da se bavi streljaštvom da bi zaradila milion dolara. To što se nekom zalomio "pogrešan" sport u materijalnom smislu je samo sticaj okolnosti...

Marko Paunović said...

mileusna:

Kada govorimo o tome koliko je sport "tezak" ne govorimo o tome koliko je fizicki naporan, nego o tome koliko je tesko u tom sportu uspeti. A to direktno zavisi od broja i kvaliteta ljudi sa kojima se takmicis.

Primer: Recimo da u celom svetu 50.000 ljudi trenira vaterpolo, a 100 miliona ljudi trenira fudbal. I recimo da se profesionalnim vaterpolistima smatra njih 5000 (svi koji igraju u 20-30 zemalja koje imaju vaterpolo ligu), a da se profesionalnim fudbalerima smatraju oni koji igraju u nekoj od nacionalnih liga. Koliko njih ima, nemam pojma, recimo da prosecna zemlja ima 50 profesionalnih klubova, puta jedno 100 zemalja, to je 5000 klubova, puta 20 igraca, to je sto hiljada "vrhunskih fudbalera".

Znaci, jedan od deset vaterpolista zavrsi kao profesionalac i zivi od toga, ali samo jedan u hiljadu onih koji su trenirali fudbal. U tom smislu je fudbal tezi, jer je manja verovatnoca da ces uspeti u njemu.

A, ako pod vrhunskim fudbalerom i vrhunskim vaterpolistom smatras one koji su u 10 najboljih na svetu, razlika je jos drasticnija, jer je to jedan u deset miliona fudbalera, ali samo jedan u pet hiljada vaterpolista.

Slaviša Tasić said...

"nije nimalo lakše biti vrhunski vaterpolista nego li vrhunski fudbaler."

To jednostavno nije tacno. Fudbal igraju svi, a vaterpolo vrlo mali broj dece. Najbolji fudbaler na svetu je najbolji od milijardu ili vise ljudi koji su probali. Najbolji vaterpolista na svetu je najbolji od stotinak hiljada ljudi koji su probali.

Tezina sporta ne postoji u nekom apsolutnom smislu, nego samo u odnosu na konkurenciju. Najpopularniji sportovi imaju najvecu konkurenciju, i zato su teski. Teski znaci da je u njima je tesko uspeti, a ne da ih je tesko raditi. Ako gledas sta je fizicki teze raditi, ispasce da je najteze biti rudar. To je irelevantno.

Dakle teski su zato sto su popularni. Istovremeno, dobro su placeni opet zato sto su popularni. Otuda korelacija izmedju ova dva, placenosti i tezine sporta. Oba proisticu iz popularnosti. Nije se vaterpolistima ili bacacima koplja "zalomio" pogresan sport, nego je konkurencija u njihovom sportu manja, i dobrim delom zato su relativno uspesni.

Hocu da kazem, jedan je Ronaldinjo.

Slaviša Tasić said...

Moram jos i da kazem da nisam prepisivao od Marka nego sam pisao komentar u isto vreme. :)

Marko Paunović said...

Rudar je u stvari dobar primer.

To je veoma tezak posao, ali prakticno svako ko zeli moze da bude rudar. Sa druge strane, biti rok zvezda je relativno lako, ali to svi zele da budu.

U tom smislu je lakse biti rudar nego rok zvezda.

tiki said...

ni zrna žita odlikašima iz fizičkog
ŠTREBER

Sandra said...

Ok, slazem se da je najteze uspeti u popularnim sportovima, ali treba dati sansu i drugim sportovima da mozda postanu popularni, zar ne?

mileusna said...

Ok, kad ste tako lepo uporedili vaterpolistu i fudbalera, onda mi uporedite Tajger Vudsa i Ronaldinja? Ne verujem da sva deca sveta pikaju golf a Vuds je opet najplaćeniji igrač sveta.

Moja poenta je da nema poente porediti sportove. Da li je neko od vas bio u streljani i pokušao da pogodi onu metu u centar? Da li možete sada da krenete da trenirate trambolinu i postanete olimpijski šampioni kroz četiri godine u Londonu pošto vam je to smešna disciplina? Ili možda možete da krenete sa golfom, jer je tu slaba konkurencija, i kroz par godina zarađujete bar $100k godišnje kad Vuds zarađuje milione?

Takođe ovo "on je uspešan jedan od milion koji su probali fudbal" i sl. može samo da se primeni na fudbal. Postoje sportovi kojima i ne može svako da se bavi, uzmimo primer ski skokova. Pa umesto da kažemo "on je jedan uspešan od 100 njih koji se time bavi" bolje reći "on je jedan uspešan od 100 njih koji su imali muda da to uopšte probaju". Takođe postoje i fizičke predispozicije potrebne za mnoge sportove i sl.

Dakle kao što rekoh, glupo je obezvređivati bilo koji sport i te vaše jednačine mislim da su ipak primenjevije na ekonomske probleme. Iza svakog šampiona stoji veliki rad i glupo je to obezvređivati raznim poređenjima. Takođe, prave sportiste to i ne zanima, oni vole sport kojim se bave i ne rade to zato što ih gleda milion ili deset ljudi već zato što u tome uživaju.

Marko Paunović said...

Milose, mislim da malo "romansiras" sportiste. :) Najveci broj njih sport dozivljava kao posao.

Pre par godina je izasla knjiga nekog (meni nepoznatog) NBA igraca John Amaechi-ja koji je, zato sto je gay, napustio NBA ligu. Ali, ovo mi je bilo zanimljivo:

The profoundly isolated Amaechi says he finds common cause with other players on at least one matter: seeing sports as a means to an end. He writes that the pros play the game for a lot of reasons—money, fame, groupies, self-esteem—but that very few NBA players love basketball. "The fan sitting at home … wants us to love the game like he does," he writes. "If he knew why we really play the game, for the most part, he might not love the game. He might not even watch it." The average fan, gay or straight, will probably find that contention more troubling than a former player's homosexuality.

mileusna said...

Naravno da je to tačno u verovatno velikoj većini slučajeva, ali obrati pažnju da sam napisao "prave sportiste" :) Ubeđen sam da Ronaldinjo, Federer, Tajger Vuds, Felps i ostale mega zvezde zaista vole sport kojim se bave, nevezano za to ko od njih koliko zarađuje.

Takođe, mislim da je cela rasprava nastala na pogrešnoj premisi izjednačavanja sportova. Ok, postoji ona suma sumarum svih medalja, ali to je samo mrtvo slovo na papiru, naravno da niko ne izjednačava sportove. Ne verujem da će Amerikanci sa osvojenih 50 medalja i znati da su npr. osvojili zlato u boćanju. I kada se vrate u SAD, Kobi Brajant će okreni obrni biti veća faca od Felpsa. Sa druge strane, za Srbiju je logično da se raduje medaljama u streljaštvu jer smo do medalja u drugim sportovima teško i stizali.

Što se Felpsa tiče, naravno da recimo fudbaler nema teoretskih šansi da uzme osam medalja na jednoj Olimpijadi, ali sve te discipline su postojale i ranije pa niko nije uspeo da ih sve osvoji, tako da nema razloga potcenjivati Felpsov uspeh. Šekarićki je ovo 5. olimpijada ako se ne varam a mislim da je na prethodne četiri uzimala po neku medalju.

Nije lako postati ni šampion mesne zajednice u šahu a kamoli olimpijski šampion u bilo kom sportu.