Pages

14 January 2008

Lobiranje za tender?

Jedna od najapsurdnijih stvari koje sam pročitao u posledenje vreme je da Dinkić, time što traži tender za NIS, u stvari radi za Austrijance. I tu je meni zanimljivo pitanje šta je uopšte lobiranje. Da li se lobiranjem može smatrati kada predstavnik neke firme dođe kod političara i kaže "molim vas da sve bude transparentno", a političar kaže "važi" i onda uradi sve što može da ispuni obećanje?

I ja se naravno često ne slažem sa Dinkićem, ali mi nije teško da sada kažem - čovek je sto posto u pravu i treba ga podržati. Zaista očekujem od DS-a da ne dozvoli prodaju NIS-a bez tendera. Ne toliko zbog NIS-a, koliko zbog toga što bi se stvorio opasan presedan. Sutra će tako prodavati i Telekom, EPS i sve ostalo.

10 comments:

Anonymous said...

Koliko sam ja shvatio glavno pitanje u ovom dilu sa Rusima je da li ce biti izgradjen magistralni gasovod kroz Srbiju. Bez tendera sa tenderom za ovoliko kesa ili za onoliko...
P.S. Ne znam, ali mi je i tesko poverovati da su evropske kompanije koje bi na tenderu mogle konkurisati Gaspromu u privatnom vlasnistvu.

Andrej Stanimirović said...

Nije svaka prodaja državne imovine privatizacija.
A svakako nije privatizacija ono što će izgleda da se dogodi NIS-u. Bilo da se proda zakulisnim dogovorom, bilo da se proda na tenderu - prodaće se 51% vlasništva NIS-a. Dakle, rezultat transakcije će biti NIS u vlasništvu države i nečega (privatne ili državne kompanije), otprilike pola-pola. U "najboljem" slučaju, to je poluprivatizacija, ako pola NIS-a kupi privatna kompanija. Ako pola NIS-a kupi neka državna naftna kompanija, onda će NIS biti pola u vlasništvu države "Srbije" i pola u vlasništvu neke druge države, dakle biće opet 100% državni. Valjda je očigledno da tu ni o kakvoj "privatizaciji" ne može biti ozbiljnog razgovora.
Sad, da li je poluprivatizacija bolja od 100% državnog vlasništva? Da je naftno tržište u Srbiji deregulisano i subvencije zabranjene, odgovor bi bio pozitivan. Deregulisano je, znači nema monopola, tržišni mehanizam eliminiše neefikasne jer nema subvencija, efikasnost kompanije podigne se privatnim učešćem i država ima prihod a potrošači naftne derivate najboljeg odnosa cene i kvaliteta. Ali ovo naravno nije slučaj.
Na "naftnom tržištu" Srbije imamo nasilni monopol NIS-a odnosno države. U stvari uopšte ne postoji naftno tržište u Srbiji. Cena je dirigovana, ulaz strogo kontrolisan. To znači da je jedini način da se utiče na situaciju u vezi sa naftom politika odnosno demokratski mehanizam koji je užasno spor i neprecizan. U našoj verziji demokratije, pitanja su Kosovo, ustav, cene, plate, zaposlenje, ... praktično sve, jer politika na sve utiče, a ponuđeni odgovori Toma, Velja, Čeda, Boris, Milanka, ... što je naravno sasvim beznadežno. Ipak, još je gore od toga kad politika utiče sa svega 50% a privatni interes sa ostalih 50%. I onaj infinitezimalni demokratski uticaj utiče samo na 50%.
Ono što bi TREBALO da se desi je deregulacija, slobodan ulaz i zabrana subvencija naftnim kompanijama. Konkurencija između naftnih kompanija bi brzo dala odgovor na pitanje šta je najbolje za potrošače naftnih derivata u Srbiji i šta treba uraditi sa NIS-om.
A ono što će se STVARNO desiti je prodaja polovine monopola privatnoj kompaniji (DSS) ili prodaja polovine monopola drugoj državi (DS).

Marko Paunović said...

Za laika:
Pa, ne znamo ko je sve zainteresovan. Od ovih o kojima se prica, MOL je skoro u potpunosti privatan, drzava ima valjda oko 30% u OMV-u, a Hellenic je, mislim, i dalje kvazi-drzavna kompanija.

Sto se tice gasovoda i toga da li ce biti magistralan ili ne, mislim da to pitanje treba odvojiti od price o NIS-u. Prodaja NIS-a treba da bude jedna stvar, a gasovod druga. Ako na tenderu Gasprom kupi vecinski udeo u NIS-u, nema nikakvih problema.

Andrej:
Slazem se sa distinkcijom drzavna/privatna firma. Ali, ne verujem da bi bilo dobro da na tenderu pise da "pravo ucesca imaju samo 100% privatne firme". Ako se izvrsi deregulacija trzista, onda me uopste ne interesuje ko je vlasnik NIS-a. Problem sa Gaspromom je sto je mene strah da ako oni kupe NIS da nema nista od deregulacije.

Andrej Stanimirović said...

Tačno, ako se izvrši deregulacija potpuno je nevažno ko je vlasnik NIS-a, šta god da se uradi biće dobro. A ako se ne izvrši deregulacija, šta god da se radi - ne valja.

Lazar Antonić said...

Ja nemam ništa protiv da strane države budu vlasnice firmi kod nas (uz deregulaciju naravno). To je problem poreskih obveznika u inostranstvu ne i naš.

Anonymous said...

a sta se desava ako te firme pocnu da sprovode politiku svoje vlade a to je povezano sa bezbednosc zemlje? zasto su ameri odbili da prodaju svoje kompanije drzavnim firmama iz kine ili emirata? ili zasto su slicno uradili britanci sa gaspromom? a to su najliberalnije drzave. ja bih rekao da to ima nekog smisla.

Andrej Stanimirović said...

Kratak odgovor je da slobodna konkurencija sprečava da bilo koja energetska kompanija ostvari neki negativan uticaj. Ono što bi TREBALO da se desi ... to sam već rekao, ali podvlačim neophodnost rasprodaje državne energetike u sitnim komadićima. Konkurencija.
I duži odgovor, ako nekog zanima.
Iako su dosta liberalne, "Amerika i Engleska" nisu zemlje u kojima je status države idealan. I u tim zemljama država je "jača" nego što treba da bude, odnosno uticaj države širi se i na mnoge oblasti funkcionisanja društva i tržišta gde je suvišan i/ili štetan.
Energetika zemlje je oblast koju sve države teže da zarobe i monopolišu - energetika je efikasna poluga kontrole stanovništva. Ovo naravno ne opravdava tu njihovu težnju, ma kakve izgovore oni pritom koristili. Za državu "A", monopolizacija je korisna zato što efikasno sprečava da energetiku "njene" zemlje A kontroliše neka druga država "B", odnosno država koja okupira neku drugu zemlju B. To je razlog što su "ameri" (država Amerike) i "britanci" (država Britanije) odbili da prodaju "svoje" energetske kompanije. Za stanovništvo zemlje A monopolizacija energetike samo smanjuje efikasnost i povećava troškove.

Anonymous said...

mnogo si odlutao u teoriju, ja pricam o realnim stvarima. Da li je u interesu bilo koje drzave da strana drzava poseduje vece ili manje delove strateskih sektora? Bitno se razlikuju motivi poslovanja privatnih kompanija i drzavnih, bile one u vlasnistvu domace ili strane drzave.

Andrej Stanimirović said...

Evo ga još jedan "realista". Mislim da sam to već rekao anonimus. Evo: Protivno je interesu bilo koje države da strana država poseduje veće ili manje delove strateških sektora. That's the nature of the beast.
Ali bitno je da počneš da razlikuješ etatističke i individualističke motive. Etatistički motivi su držanje teritorije i stanovništva pod kontrolom. Energetika je sredstvo koje efikasno postiže kontrolu. Kad ti je bitna kontrola, ekstra troškovi su nebitni, a ionako ih nametneš stanovništvu.

Lazar Antonić said...

Americka i britanska vlada (za primer britanske nisam znao) u ovom slucaju grese. Jednostavno, vode se populistickom politikom i citiraju bezbednost zemlje.

Ako Ruska vlada kod nas kupi preduzece (ili kineska u americi) to samo nama (i americi) garantuje vecu bezbednost jer rusi i kinezi imaju vise da izgube u slucaju nekog, recimo, rata.