Pages

14 December 2007

Uloga političara

Velika sramota za društvene nauke je činjenica da mi i dalje ne znamo tačno kakva je uopšte uloga političara - da li oni kreiraju javno mnjenje (i imaju ulogu lidera) ili samo sprovode ono što narod želi u uslovima koji se egzogeno menjaju.

Ako ja dobro tumačim neke ranije postove blogera ovde, čini mi se da smo Slaviša, Lazar i ja nešto bliži stavu da političari pretežno rade ono što misle da birači žele, a Ivan je nešto bliži stavu da političari igraju bitnu ulogu u formiranju javnog mnjenja, odnosno, da banalizujem, da birači žele ono što im političari kažu.

Odgovor na ovo pitanje je prosto ključan za odgovore na mnoga konkretna pitanja. Na primer, zašto Tadić i Koštunica vode ovakvu politiku prema Kosovu? Da li zato što misle da narod to želi, ili narod to želi zato što su mu političari isprali mozak? Takođe, da li je Milošević kriv što je "zaludeo narod", ili je kriv narod što mu je nekoliko puta dao podršku na izborima? Da li je ludilo na Balkanu 90-ih proizvod političara ili su političari samo rezultat ludila koje je nekako egzogeno došlo (pad berlinskog zida, ekonomska stagnacija, izbori, uticaj novinara i "inteligencije")?

Problem je u tome što se meni lako može prigovoriti da moj stav nekako "vuče" na kolektivnu odgovornost i da u suštini abolira političare. Moj prigovor drugoj strani je da, svaljujući svu odgovornost na političare, abolira sve ostale, uključujući i birače.

Istina je verovatno negde na sredini. Političari se ponašaju uglavnom u skladu sa onim što birači žele, ali imaju određenog uticaja i na formiranje stavova birača. Pitanje onda glasi - a koliki je tačno taj uticaj?

4 comments:

Anonymous said...

ja kapiram da političari izaberu par tema koje su ljudima bitne kao okosnicu svog programa.. Na primer Kosovo i EU... Onda glasači podržavaju određene političare u odnosu na njihove stavove po ovim "bitnim" pitanjima...

Kada se glasači opredele koga podržavaju, zbog transakcionih troškova ne menjaju mišljenje tako lako... Troškovi bi bili objašnjavanje neprincipijelnosti prijateljima...

Po drugim pitanjima političari imaju odrešene ruke, i glasačima je najjeftinije da se slože sa manje bitnim predlozima koje ovi nude, tipa da li veronauka treba da bude obavezan predmet ili ne.... Ustvari teorija javnog izbora objašnjava problem paket aranžmana gde glasači biraju korpu u kojoj ima stvari i koje im se svidjaju ali i onih koje im se ne svidjaju... Mislim da je moguće da se glasači određene partije nauče da podržavaju određene predloge koje možda i ne bi podržavali da ne glasaju za tu partiju...

Moguće je da političari utiču na formiranje mišljenja glasača ali verujem da su u pitanju manje bitne stvari... Ne mislim da je Hitler jedini krivac za drugi svetski rat kao što ni Milošević verovatno nije isključivi krivac za balkan... Birači su im ipak malo pomogli...

Sa mi ne padaju na pamet ni jedan primer koji bi koristio kao argument da je Milošević u nekim manje bitnim stvarima uticao na formiranje mišljenja kod glasača.. Kad se setim javljam se..

Andrej Stanimirović said...

Zar to pitanje nije analogno pitanju o ulozi preduzetnika na tržištu? Da li preduzetnici nude ono što kupci žele ili preduzetnici nude ono što misle da bi kupci trebalo da žele? Naravno da ima i jednog i drugog. Ali preduzetnicima nije u stvari bitno ni šta kupci žele niti šta bi trebalo da žele. Preduzetnik traži i želi profit.
Svaki političar "vodi" onu politiku za koju smatra da će mu doneti najveću popularnost. Trenutno je za popularnost bitno blebetanje o Kosovu. Ali samo to Kosovo u stvari uopšte nije bitno. Bitno je da se stekne popularnost, dobiju izbori, stekne ili sačuva vlast i na njoj zaradi.

Slaviša Tasić said...

Andrej, odlicna analogija. Dodao bih da kao i preduzetnik, političar može da menja oblike i inovira (izmisli porez na ekstraprofit, borbu protiv monopola, itd.) i u tom smislu je i on preduzetnik. Ali sve na kraju mora da bude u funkciji volje potrošača.

Marko Paunović said...

Stvarno odlicna analogija.

Ali, postoje autori (recimo, Galbrajt i neki drugi levicari) koji smatraju da i na trzistu postoji sitacija u kojoj kupac ne zeli "zaista" nesto da kupi, nego to kupuje zato sto su ga reklame ubedile da mu bas to treba.