Pages

26 November 2007

Lekovi su kao bombonjera

Puno vremena provodim u kolima, a pošto nemam živaca da slušam vesti a i sva četiri CD-a sa mp3 muzikom su mi dosadila, počeo sam da skidam podcastove sa Econtalka i da slušam razne goste. Jutros sam slušao Robina Hansona kako govori o zdravstvu.

Njegova teza je da je zdravstvo vrlo specifična oblast. Osnovni dokaz za ovu tvrdnju je studija koju je krajem 70-ih godina uradila RAND korporacija i koja je pokazala da ljudi koji su imali besplatne zdravstvene tretmane i koji su trošili 40% više para na medicinu (i dobijali 40% više lekova i medicinskih tretmana) nisu bili ništa zdraviji od onih koji su morali da sami plaćaju lečenje. Hanson postavlja pitanje - ako je tačno da medicina ne utiče dominantno na zdravlje ljudi (već su to bolji sanitarni uslovi, bolja ishrana, čistiji vazdih), zašto pacijenti već stotinama godina veruju u to i troše puno para na medicinu? Zašto su ljudi stotinama godina išli kod vračara, šamana, pijavičara (koji su verovatno više štete nanosili bolesnicima nego što su ih lečili) i zašto se danas troše ogromne pare na medicinu?

Jedno objašnjenje koje Hanson nudi je da je plaćanje lečenja signal (u ekonomskom smislu) kojim mi pokazujemo da nam taj neko, čije račune plaćamo, mnogo znači. Naime, Hanson tvrdi da su postojali dobri evolutivni razlozi da ljudi nauče da signaliziraju svoju lojalnost drugim osobama, a posebno je lojalnost u trenutku kada je druga osoba ranjiva, dobar i uverljiv "signal". U tom smislu, nama uopšte nije ni bitno da li je neki medicinski tretman delotvoran, već samo da li je skup, jer plaćanjem za lečenje, a ne samim izlečenjem, signaliziramo svoju lojalnost. Plaćanjem najskuplje cene, u slučaju da se desi najgore, kupujemo i svoj duševni mir jer smo "uradili sve što smo mogli".

Dobra analogija je sa kupovinom bombonjere. Kada kupujete bombonjeru, ako želite da ostavite dobar utisak kupićete onu koja je skupa, a ne onu koja se vama lično sviđa, čak ne ni onu za koju mislite da će se svideti osobi kojoj kupujete. Jer, poenta i nije da se njoj svidi, već da vidi da ste vi bili spremni da za nju platite puno novca.

Ovakvo objašnjenje medicine, ako je ispravno, može da ima duboke implikacije po način na koji se medicina finansira i pruža. Ono što mene posebno plaši je to što sam potpuno ubeđen da niko u našem Ministarstvu zdravlja nije ni čuo za studiju RAND korporacije i njene nalaze.

2 comments:

Anonymous said...

kako nisu culi, pa oni zbog toga i ne priznaju privatni sektor..

Marko Paunović said...

RAND studija se u stvari moze i potpuno suprotno tumaciti. Buduci da oni koji su imali besplatne zdravstvene usluge nisu imali nista bolje ZDRAVLJE, to je dobar argument za privatizaciju zdravstva.