Pages

23 August 2017

Par crtica iz SAD-a, Volume I: politika

Tokom avgusta sam proveo dve nedelje u SAD. Prva nedelja je bila radna pošto sam učestvovao na jednom novopokrenutom programu fondacije Friedrich Naumann, pod nazivom World Economic Order. Ovo je bio prvi program, i bio je posvećen protekcionizmu i međunarodnoj trgovini. Ovo je verovatno najbolji program na kome sam do sada učestvovao, pošto je imao dobru raspodelu vremena između predavanja, radnih sastanaka i prilika za networking, a i same organizacije koje su bile uključene u program su se potrudile da sve zaista bude na visokom nivou. Za ovo je verovatno najzaslužniji direktor kancelarije u Vašingtonu, Klaus, koji već više od 3 decenije živi i radi u Vašingtonu, a radio je i u političkim kampanjama nekih kandidata i u samom Kongresu, pa su njegovi kontakti otvarali mnoga vrata koja bi inače ostala zatvorena. Pored standardnih think tank-ova (Peterson Institute for International Economics; Cato Institute; Heritage Foundation; Brookings Institute) koji prate međunarodnu trgovinu, bili su i organizovani sastanci sa profesionalnim udruženjima kao i federalnim institucijama: US Trade Commission, US Trade Representative, House of Representatives. 

Ovo je bio moj prvi boravak u SAD, i naravno da je bio prepun utisaka, pre svega da je to društvo koje je svetlosnim miljama udaljeno čak i od Evrope, Balkan da ne spominjemo. Usled političkih previranja (niko nije verovao u izbor Trampa, pa se posle postavilo pitanje imenovanja nove administracije, pa sada ruski uticaj tokom kampanje) politika je velika tema i običnom svetu, samo što oni razmišljaju u dihotomiji pro-Trump / anti-Trump, dok malo upućeniji i obrazovaniji ljudi govore o posebnim politikama nove administracije pa stoga pro-policy ili anti-policy. 

Kako sam svoj stav o političkim kretanjima uglavnom izgradio na osnovu selektivnog pristupa američkih i evropskih medija, doživeo sam nekoliko ozbiljnih momenata koji se mogu nazvati reality checks. Prvo, republikanska pratija je i dalje čvrsto free trade partija. Deo njenih glasača to nije, a oni se veoma glasni i važni jer izgleda da su oni bili važan jezičak na vagi na predsedničkim izborima. Izgleda da deo njih nije istorijski galsao za republikance, ali da je ih privukao Tramp. Republikanski establišment još uvek ne zna kako da se prilagodi ovoj situaciji - kako nam je rekao pomoćnik predsednika poslaničke grupe republikanaca (jer kako drugačije da prevedem Majority Leader?). To se lepo videlo i na glasanju u US Trade Commission dan posle toga: komisija ima 6 članova (3 republikanci, 3 demokrate) i prateću stručnu službu koja ispituje slučajeve non-fair trgovine i mogućih policy odgovara u oblasti trgovine (npr uvođenje prelevmana u slučaju dampinškog uvoza). Komisija je glasala o pritužbi na uvoz proizvoda od gume, sa željom da se ispita opravdanost uvođenja nekih mera zaštite. Proces su pokrenule američke kompanije protiv firmi iz Malezije (ako se dobro sećam), na glasanju su republikanci glasali PROTIV, a demokrate ZA. Toliko o tome da je republikanspa partija protekcionistička.

Drugo, gotovo svi akteri u SAD žele da se pokrene revizija NAFTA-e. Ali ne svi iz istih razloga: Tramp i delovi administracije možda žele da uvedu neki protekcionizam, ali drugi akteri žele reviziju da ovaj sporazum postao otvoreniji, a ne zatvoreniji. Trgovina uslugama nije dobro rešena njime jer je on pregovaran u trenutku kada Internet još nije funkcionisao, kao ni sistem rešavanja sporova pa se oni uglavnom rešavaju pred WTO. Ako Tramp ne uspe da okupi dovoljno jaku koalciju oko sebe, verovatnije je da će nova NAFTA biti liberalnija od stare. Ovo dodatno komplikuje procedura trgovinskih pregovora: normalna procedura podrazumeva da se svaki Free Trade Agreement (FTA) odobrava u Kongresu ne samo u celosti, nego i u pojedinosti tj moguće je postavljanje i usvajanje amandmana od strane kongresmena. Time bi neki teško ispregovarani FTA deal mogao da bude skroz promenjen u proceduri glasanja. Onda bi on morao da se opet pregovara sa drugim stranama, što nije nimalo lagodno ni lako. Zbog toga je ustanovljena ubrzana procedura - u njoj Kongres postavlja ciljeve koje FTA treba da postigne (oni mogu biti široki neobavezujući, tipa povećanje obima trgovine, olakšavanje pristupa američkim privrednicima tržištu date zemlje ali i mnogo konrektniji, npr smanjenje carina za američki izvoz od toliko i toliko % ili ukidanje kvota za šećer itd). Na osnovu ovih smernica se vode pregovori, i ukoliko se oni postignu, prilikom glasanja glasa se samo u celosti, ne postoji procedura promene pomoću amandmana. 

Treće, establišment republikanske partije nije preterao lud za Trampom, što se videlo i iz nastupa John McCain-a prilikom glasanja za Obamacare. Osim toga, sistem unutrašnje institucionalne kontrole administraciji dosta vezuje ruke - politički sistem je takav da moraš da znaš da sklapaš dilove da bi namakao većinu. Ovo nama može da deluje čudno pošto smo navikli na mašine za glasanje u Skupštini bez prava na mišljenje, ali u SAD nema centralizacije političke moći kao kod nas i državama regiona, tako da kongresmeni i senatori, iako pažljivo slušaju šta se priča u partiji i šta govori administracija, ipak više slušaju svoje konstituente koje su ih birale. 

Ovo sve ozbiljno narušava sliku omnipotentnog vladara koja se možda i nesvesno projektuje oko Trampa. Pored toga, ne postoji jak protekcionistički buljuk u Vašingtonu koji gura takve politike. Osim toga, ako bilo šta znamo o ekonomiji, to je da trgovinski deficit nije loš (Slaviša je pisao skoro o tome) sam po sebi, a kako su u SAD prisutni budžetski deficit i suficit na kapitalnom računu može se očekivati postojanje trgovinskog deficita. Pored toga, trgovinski deficit nije nešto posebno visok - u oviru je desetogodišnjeg proseka, i ispod 3% GDP-a (oko 500 milijardi USD godišnje), i smanjuje se od juna pošto izvoz značajno raste. Drugi ekonomski pokazatelji su za sada jako dobri, nezaposlenost je na rekordno niskom nivou još od izbijanja krize, na 4,3%, što je zapravo čak ispod prekrizne stope koja je 2007. bila 4,4%. Zato je veoma čudno da je protekcionizam tako visoko na skali problema; verovatno je trgovina samo popular scape goat koji se koristi da se zamaskiraju drugi problemi - veliki skill deficit među radnom snagom, to što rast ekonomije i zarada nije podjednako raspoređen pa postoje regioni i industrije koji se nisu oporavili od krize. Rast produktivnosti je visok tokom zadnjih godina, i on je zapravo uz automatizaciju koja je njegovo deo zapravo glavni krivac za smanjenje broja radnih mesta u manuelnim industrijama (neke brojke na koje sam naišao ovom trendu pripisuju 3/4 gubitka radnih mesta u industriji SAD, a samo 1/4 prebacivanju industrije u inostranstvo i uvozu). 

Zbog svega ovoga, mislim da se određenom dozom optimizma (ili barem značajno manjom dozom pesimizma) možemo da gledamo šta se dešava sa druge strane Atlantika. SAD su još uvek predvodnik slobodnog sveta, i dešavanja u njoj mogu da imaju značajne posledice po ostatak sveta, pa i po Srbiju. 


  

20 comments:

Milan Ćirković said...

Sjajan tekst, kolega, svaka cast. Narocito je dobro da neko konacno kaze ovo:

"Rast produktivnosti je visok tokom zadnjih godina, i on je zapravo uz automatizaciju koja je njegovo deo zapravo glavni krivac za smanjenje broja radnih mesta u manuelnim industrijama (neke brojke na koje sam naišao ovom trendu pripisuju 3/4 gubitka radnih mesta u industriji SAD, a samo 1/4 prebacivanju industrije u inostranstvo i uvozu)."

A ne da se trumpisticka dupe..., pardon, misljenja stalno poturaju kako bi se podsticala i hranila ovdasnja antiglobalisticka histerija. Kao sto su nestali profesionalni pisari (poput onog egipatskog sto se cuva u Luvru ;)), vojni konjusari i slicne veoma ceste i znacajne profesije nekadasnje, tako ce nestati i manuelnog radnistva - i to je odlicna vest, nista lose nema u tome.

bella belinda said...

U proteklih 7 godina cula se kritika na racun Affordable Care Act ili pop.Obamacare-a na svim libertarijanskim sajtovima.Tada je i senator Mc Cain glasao protiv zakona.Sta se promijenilo? Ovaj zakon je opstao i danas vidimo dalekovidost njegovih kreatora.Ranjive manjine i imigranti koji predatavljaju buducnost novog ekonomskog poretka (barem sto se tice nizih klasa) imaju od njega korist dok istovremeno ekonomski iscrpljuje sadasnju srednju klasu i ubrzava njeno brisanje iz sistema.Genijalno.

Mihailo Gajić said...

@Milan: Hvala! Što se tiče toga ko je kriv za nestanak radnih mesta - mnogo je lakše optuživati tamo neke ''žute ljude'' nego probati malo porazmisliti o tome. Čak i da uvedu neke carine na uvoz iz Kine, kompanije će samo da se prebace u Vijetnam ili Indoneziju. Rešiće se deficit sa Kinom, ali će se pojaviti novi.

@bella Ne verujem baš da su teorije zavere u pitanju. McCain mi deluje kao čovek koji ne zaboravlja uvrede, a za celu Ameriku je heroj iz vijetnamskog rata - kako za republikance tako i za demokrate - a Tramp je tokom primaries rekao da McCain za njega nije heroj jer je dozvolio da ga zarobe. Pretpostavljam da bi i mrtav došao da glasa za bilo šta protiv Trampa.

Anonymous said...

Rast produktivnosti je visok tokom poslednjih godina?

Od 2006. do 2016. godine prosečna stopa rasta rasta produktivnosti rada u SAD je negde oko 0.8 % dok je u periodu 1996-2006 bila 2.25 %.

Da ne govorimo o labour participation rate koja se nije oporavila od 2001. godine. Sjajno im ide...

Milan Ćirković said...

@epistemologija
Lab. participation rate je pokazatelj -- cega tacno? Ako farmer sa traktorom i kombajnom ima vecu poljoprivrednu produktivnost od 1000 farmera sa drvenim plugovima, jel to znaci da se LPR smanjila na 1 promil prethodne? Naravno da ce LPR smanjivati sa napretkom tehnologije, kako bi drugacije i moglo da bude? To ce se desavati cak i kad bi populacija bila manje razmazena i vise spremna da se prekvalifikuje nego sto je u Evropi i Americi, jer jednostavno za tu vrstu tranzicije treba vremena. A da je LPR neki dobar pokazatelj necega, voleo bih da vidim argumente. Po OECD podacima, Rusija ima vecu LPR od Belgije, Izraela, Italija ili Japana -- da li ce iko ozbiljan iz toga izvesti zakljucak da je ruska ekonomija superiorna u odnosu na ove zemlje?

Anonymous said...

@Milan Ćirković

LPR se ne smanjuje sa napretkom tehnologije, jer bi onda Sjedinjene Države od 1945. godine pa do danas stalno trpele njeno opadanje, pošto je tehnološki napredak bio rapidan i gotovo neprekidan. Naprotiv, od 1963. godine LPR je stalno rasla uprkos enormnoj automatizaciji industrije i uprkos demografskom rastu stanovništva.

Na nacionalne LPR utiču različiti faktori, priraštaj i struktura populacije, dužina obrazovanja, kultura uključivanja mladih u rad, stepen tehnološkog razvoja itd. ali najviše obim i tempo akumulacije kapitala, koja u SAD više nije dovoljna da se održi rastuća zaposlenost. Činjenica je da od 2001. godine LPR opada uz prateći rast stanovništva. Sve će to imati loše posledice po tržište rada u različitom stepenu što će zavisnosti od regiona i privredne branše unutar SAD-a.

Poslednjih 150 godina tehnologija je svuda u svetu povećavala produktivnost rada ali to nije dovelo do katastrofalne nezaposlenosti i sumraka civilizacije (što ne znači da nije bilo problema) već je suprotno tome radna snaga mnogih nacija stalno rasla zajedno sa rastom stanovništva. Ovo poslednje treba uvek naglašavati da bi se ludistički strahovi razvejali.

Masovna nezaposlenost je nastajala zbog privrednih recesija kojima je kapitalizam obilovao usled periodičnog tendencijskog pada profitne stope i nedovoljne profitne mase kako bi se nastavila akumulacija kapitala i održao potreban obim investicija za nesmetani rast zaposlenosti ili barem za njeno održanje na istom nivou.

Nije problem u mašini nego u ograničenosti kapitala.

Milan Ćirković said...

Naprotiv, to sto ste zapazili u periodu 1963-2001 je izuzetak, a ne pravilo. I taj porast LPR je bio uzrokovan tim "drugim razlozima" koje navodite, a nije nesto sto je prirodno i ocekivano. U ranijim epohama je to bilo jos ociglednije - recimo dva svetska rata su cuda ucinila za povecanje LPR. Sta iz toga treba zakljuciti, mozda da je globalno ubijanje jako dobro za ekonomiju? Pa to je upravo kratkovido stanoviste mnogih politicara koje je jos Mizes kritikovao u svojoj "Nation, state, economy" davne 1919.

Ludisticki strahovi, kako kazete, nisu neopravdani zbog toga sto su sustinski pogresni, nego zato sto su kratkovidi, na isti nacin na koji je kratkovida svaka pausalna tvrdnja da je puna zaposlenost nesto samo po sebi dobro. I zato sto razbijanje masina nije dobro resenje. Ali da sa razvitkom robotizacije i vestacke inteligencije odista nece nestati potreba za najvecim delom ljudskog rada mogu verovati samo krajnje naivni.

Resenje je, kao sto su neki mudri ljudi na obe strane politickog spektra, pomenucu samo Miltona Friedmana, odavno primetili u tome da postepeno uvodimo negativne poreske stope/garantovane univerzalne dohotke. U Slavisinom anti-weberovskom duhu ;) da se naviknemo da u doba robota ljude treba pomalo i *odvikavati* od rada...

Unknown said...

20 biliona ( US trillion) drzavnog duga , preko 1 bilion studentskog duga, auto pozajmice preko 1 biliona itd. itd. Cini se kao perfect storm ahead, kao sto i predvidjaju dobri poznavaoci prilika poput Ron Paul-a, Nassim Taleb-a, Mises Instituta, Peter Schiff-a, Jim Rockards-a itd. itd. Kenzijanski model umire u SAD-u. Pozdrav!

Živomir Savić said...

Amerika je dosad najvažnije otkriće i najdragocenije dostignuće u istoriji čovečanstva.
U tu veličanstvenu mašinu stavlja se ljudski materijal iz koga Amerika izvlači ono najbolje...od osnivača, Engleza, od kojih je napravila najbolje Engleze, pa do najboljih Crnaca, od čijih je npr muzičkih i sportskih korena napravila najbolje (jazz, blues...) muzike i najbolje sportove (nba) ikad...
Tamo žive najbolji Srbi i Kinezi, samo u Americi žive dobri i pristojni Rusi, itd.
Ostatak čovečanstva, čija bi obaveza i odgovornost prema zajedničkoj stvari morala da bude u gram ista, znači Bušmani i Amerikanci imaju odgovornost prema zajedničkoj stvari u gram iste težine, jer svi smo mi ravnopravni ljudi i ne osvrćemo se na rasističke predrasude...e dakle isti taj ostatak čovečanstva ne nalazi svrhu u sopstvenom doprinosu nego u činjenju ili bar pokušajima nanošenja štete tekovinama koje je Amerika doprnela svetu.
Ako bismo poređali nacije prema mržnji koju gaje prema Americi to bi onda bio najbolji indikator vrednosti nacije - najgore nacije najviše mrze Ameriku, manje lose manje mrze Ameriku itd.
Znamo gde je Srbija na toj skali, i bar što se tiče razloga za stid možemo biti spokojni - imamo ih u izobilju.

Mare said...
This comment has been removed by the author.
Mare said...

Napisati da su SAD svetlosnim miljama udaljeni od Evrope je nonsens.
Po svim merilima kvaliteta života Evropa je superiornija od Amerike.
Aj da uporedimo bogate države Evrope sa SAD.
Kriminal - u SAD imaš 707 zatvorenika na 100.000 stanovnika dok je u Švedskoj, Norveškoj ta brojka skoro 10 puta manja od 73 do 75 zatvorenika na 100.000 stanovnika, homicide rate SAD 4, 8 na 100.000 dok je u Španiji i Danskoj ta brojka 0, 9, Evropa je mnogo mirnija za život. I GMO je nepoželjan u mnogim zemljama Evrope zabranjen: Švajcarska, Bugarska, Grčka, Nemačka to znači da Evropljani jedu zdraviju hranu.
Godišnji odmor, tu Evropa mnogo bolje stoji mnogi radnici imaju oko 4 nedelje godišnje dok u USA 12 dana.
Uneverzalna zdravstvena zaštita - većina bogatih zemalja Evrope ima single-payer healthcare sistem i niko ne bankrotira zbog bolničkih računa za razliku od 700.000 Amerikanca godišnje. Mnogi lekovi su Evropi mnogo jeftiniji nego u Americi. Prosečan životni vek u Švajcarskoh je 83 godine dok je u Americi 79.
Da li neki sveže diplomirani Norvežanin, Španac, Šlovenac završi sa studentskim dugom od 26.000$ kao prosečni Amerikanac, a univerizitetsku diplomu zaboravi bez 100.000 dolara ako ne i više ako želiš da budeš doktor. Lep je to život, na grbači dug za školovanje a tek si krenuo da radiš, da superirona Amerika dobar vic.
Koliko prosečan Evropljanin provodi vremena od kuće do posla, kad ide u nabavku, na koncert dok po Evropi svuda možeš javnim prevozom. Zarade, danas 50% Amerikanca zaradjuje manje od 30.000$ godišnje,38% manje od 20.000$. Ceo svoj standard održavaju kreditima, samo za automobile duguju trilion dolara, studentski krediti, krediti za kuću...Većina Amerikanca nema u kešu 500$ ako im neočekivano zatreba i taj podak je izneo Federal Reserve Board.

Milan Ćirković said...

@DekorSerb
To da je GMO nuzno manje zdrava hrana od ove evropske sa tonama pesticida i herbicida u njoj - to okacite nekoj (budalastoj) macki o rep.

A i ostali argumenti su vam uglavnom na tom nivou.

Mare said...

To oko nezaposlenosti je isto sumnjivo. Uzmite U-3 i U-6 zvanične stope nezaposlenosti koje su mnogo veće, za U-3 ulaze u statistiku oni radnici koji su odustali od traženja posla. Ako je ta niska nezaposlenost tačna zašto je labor force participation rate u ogromnom padu od
2008.godine? Zašto je homeownership rate najniži u zadnjih 50 godina, i prodaja novih automobila je u padu.
Udeo američke ekonomije 1960. godine na globalnom nivou, tj. globalnom BDP-u je bio 40% danas 20%, globalno ono su izgubili 50% globalne ekonomske moći.

Billmic said...

Protekcionizam bi bio opasniji za SAD od trećeg svetskog rata, za koji je sigurno da ga dobijaju kao što su dobili i prošla dva. Racional ovoga stava je mnogo dublji od Bajkalskog jezera.
Na temu da niko nije verovao da će Tramp pobediti, pogledajte priču iz Januara 2016te iz Pečata http://www.pecat.co.rs/2016/01/dr-radomir-mihajlovic-fenomen-donald-tramp/
Trampova pobeda je bila prilično izvesna a razlog izvesnosti je slične dubine kao i racional predhodnog stava. Može da se nasluti iz teksta priče.

Billmic said...

Na temu "svetlosnih godina" dodao bih da se radi o X svetlosnih godina, gde je figurativno, X mnogo veliki pozitivni broj.
Statistike SADa i Evrope koje neki pominju se ne mogu stavljati u paralelnu ravan, jer se u SADu radi o sistemu sa daleko intenzivnijim unutrašnjim sveukupnim interakcijama. Relativne brojke u procentima su neodgovarajuća mera pri poređenju.

Anonymous said...

@Milan Ćirković

Pogledao sam pažljivije istoriju kretanja LPR u Sjedinjenim Državama i ja ne vidim gde je zabeležen njen dugotrajni pad zbog tehnološkog istiskivanja radne snage, iako su decenijama mašinski inženjeri usavršavali proizvodni aparat u industriji i poljoprivredi. Pogledao sam podatke i za dvadesetak zemalja sa različitim nivoima razvijenosti i na različitim kontinentima i ne može se zapaziti kontinuirani pad LPR. Neke zemlje imaju viši LPR, negde niži ali se ništa iz toga ne može zaključiti o istiskivanju radne snage mašinom. Naravno negde ovaj parametar varira ali upravo to - varira. Dakle, ne opada.

Međutim, kada se pogleda značajan pad LPR u SAD, on se dramatično odigrava baš u godinama 2001. i 2008. Dakle, to su godine recesija. Inače se u sukobljenoj ekonomskoj literaturi, barem što se tiče Amerike, LPR uzima kao pokazatelj da li je privreda u depresiji. Odavno je poznata stvar, da kada se hoće prikriti nezaposlenost, ljudi koji su odustali da traže posao, brišu se iz kateogrija kojima se obračunava LPR.

To i jeste bila moja intencija, da relativizujem autorove tvrdnje o zvaničnoj smanjenoj nezaposlenosti na 4,3%. Smatram da je ona mnogo viša jer LRP je opao za poslednjih 15 godina. Vi ste uskočili sa problemom tehnološke supsticije radne snage, na koju ja nisam referisao, a i objasnio sam zašto smatram da to nije glavni i vodeći uzrok aktuelne nezaposlenosti u SAD, pa smatram dalju diskusiju izlišnom.

Slaviša Tasić said...

Liberali ne mogu istovremeno da tvrde da je "Obama upropastio ekonomiju", a onda kada se udalje i porede SAD sa drugima da tvrde da je ekonomija u stvari super. Nije sve super, regulacije su mnogo zakočile privredu i produktivnost raste sporije. Apsurdno regulisani sistem zdravstva je verovatno najveća pojedinačna smetnja i ekonomiji uopšte i tržištu rada naročito (putem bespotrebne povezanosti zdravstvenog osiguranja sa zaposlenjem).

A što se tiče učešća radne snage jeste ona neki korektiv stopi nezaposlenosti, ali i ona sama po sebi ne kaže mnogo o ekonomiji. Od 1950-ih naovamo je rasla jer su se žene uključivale u tržište rada i dostigla visok nivo, a od krize 2007. se spusta posebno kod starijih ljudi koji kada su izgubili posao ponekad i ne pokušavaju više da ga nađu nego čekaju penziju (Srbija je to iskusila masovno 1990-ih i 2000-ih). Onda su tu demografski faktori, velika baby-boomers generacija koja je počela da se penzioniše. To su sve nekakve sociološko-demografske stvari više nego ekonomske. Ne verujem da je tehnologja tu mnogo važna jer prvo, tehnološki rast nije ništa novo, a drugo, realnije je da tehnologija promeni vrste zanimanja i smanji broj prosečnih radnih sati nego da zamenjuje ljude jednog po jednog.

Milan Ćirković said...

"Ne verujem da je tehnologja tu mnogo važna jer prvo, tehnološki rast nije ništa novo, a drugo, realnije je da tehnologija promeni vrste zanimanja i smanji broj prosečnih radnih sati nego da zamenjuje ljude jednog po jednog."

Pa desava se i jedno i drugo, ne znam zbog cega mislis da jedno drugo iskljucuje. Ali oko prvog dela recenice gresis, jer ove robotizacije i vestacke inteligencije kakva se sada razvija i ukljucuje u proizvodnu nije bilo nikada ranije i verovatno se ne moze porediti ni sa cim sem sa poljoprivrednom revolucijom od pre osam hiljada godina. Tako da to "nije nista novo" jeste slicno tvrdnjama da, pošto se ionako oduvek ratovalo, nije vazno da li ce se ratovati nuklearnim oruzjem ili ne. Sto sad vidimo kako izgleda na primeru severnokorejske krize.

Naravno da postoje thresholdi nakon kojih nista nije kao sto je bilo ranije (i u evoluciji generalno i u istoriji ljudskih drustava). Nakon cega je "istorijska pamet" uglavnom bezvredna, a indukcija iz proslog iskustva lisena smisla.

Slaviša Tasić said...

Slažem se. Osim možda ovog dela da je sadašnja revolucija najveća još od poljoprivredne (tj. važnija od industrijske) -- to je previše smela tvrdnja za mene, ali videćemo.

maria vero said...

Опис:
Ponuda brze financijske pomoći krajem godine.

Ove godine je zabilježen pad interesa na našu hipoteku. Svoj interes smo smanjili na 1,8% za 10 godina. Prije toga iznosio je 3,7%. Započeli smo u srpnju 2018. s 2 zajma u ukupnom iznosu od 900.000 €.

Kontaktirajte nas brzo kako biste iskoristili prednost ove velike financijske promocije.
E-mail: info@creditfinance-bank.com
Broj WhatsApp: +33784505888
Web stranica: https://creditfinance-bank.com