Pages

20 August 2017

Anti-Veber

Maxom Weberom se danas bavi još samo nekoliko istoričara društvenih nauka i Srbija. Glavna ideja po kojoj je u Srbiji poznat i koja se aktuelizovala sa dolaskom Ikee je povezanost protestantskog duha i uspeha kapitalizma. To je zanimljiva hipoteza i deo je šire literature o kulturološkim osnovama ekonomskog rasta. Weber nije bio prvi (Monteskje je, recimo, nagađao da su južnjaci lenji zbog sunca i lepog vremena a severnjaci predodređeni za uspeh jer im je oštra klima istesala duh), ali njegova tvrdnja je možda najpoznatija te vrste.

Tvrdnja je empirijski sumnjiva. Istraživači koji su je kasnije testirali ukazivali su da su drugačije stvari bile posredi. Neku su tvrdili da je Weber pobrkao regione sa religijom kao uzrokom, odnosno propustio da kontroliše za region. U nekim od većinski protestantskih regiona katolici su bili u proseku uspešniji, ali je Weber propustio da to sagleda i pripisao ukupni veći prosečni dohodak regiona protestanizmu, tačnije kalvinizmu. Ovakve stvari se jako teško raspetljavaju (moguće je, recimo, tvrditi da su katolici u takvim krajevima prisvojili većinsku protestantsku etiku), ali bezbedno je reći da Weberova hipoteza empirijski nije dobro prošla.

Danas protestanski sever Evrope jeste bogatiji od katoličkog juga. Problem je što je nemoguće utvrditi da je protestantizam taj ključni faktor koji pravi razliku jer se Italija i Švedska razlikuju po mnogo dimenzija. Ako uzmete Nemačku, mahom katolički jug je bogatiji i uspešniji po svim merilima od uglavnom protestanskog severa.

Ali interesantnije od empirijske validnosti Weberove hipoteze je konceptualna greška koja iza nje stoji, istorijski a možda još više danas. Protestantska etika podrazumeva štedljivost i marljivost i tvrdnje o superiornosti protestantkog duha baziraju se na ovim osobinama. Ako naporno radite i pazite na svaki dinar, imate veće šanse da zaradite i sačuvate. To nije sporno, ali veliko je pitanje koliko je tako nešto značajno u razvoju kapitalizma.

Ekonomski rast koji je započeo u 18-19. veku -- nagla promena koju opisujem u Šta je kapitalizam (i koju su dobro obradili mnogi autori koje ćete tamo naći u fusnotama) nije mogla nastati štednjom. Nisu zapadne privrede počele da rastu zbog štednje i marljivosti. I nisu rasle po principu cigla na ciglu, već zahvaljujući idejama i inovacijama. I danas razvoj i napredak ne dolaze primarno iz štednje nego iz preduzetničke kreativnosti, iz novih ideja i eksperimenata. Kodak i Nokia nisu propali zato što je neka druga firma sekla troškove i štedila, već zato što je neka druga firma imala genijalniju ideju. Zato što je neko smislio Blackburry, pa onda iPhone. Kalifornija nije bogatija od Japana zato što u San Francisku više rade i štede nego u Tokiju. Sasvim suprotno, Japanci su čuveni po disciplini i marljivosti, a sve se javnije govori o pozitivnoj ulozi halucogena Silikonskoj dolini.

Štednja i marljivost su odlične osobine, ali je Weberov protestantski model rasta upitan, naročito danas kada se kao u Srbiji propagira sa stotinak godina zakašnjenja. I protestantski sever Evrope dobro razume da iako štednja ne može da škodi, pravi kvalitativni progres dolazi iz kreativnosti. Švedska ima visoke stope preduzetništva i vaučerski sistem obrazovanja koji omogućava slobodu i eksperimentaciju. Ključne su ideje  - kao što je, recimo, koncept Ikea prodavnica - a ne štednjom nagomilani kapital. 

28 comments:

Unknown said...

Dobar blog Slavisa:-) Institucije i Kapital su neophodni( ne slazem se na primer sa Deridre koja je onako dosta iskljuciva u korist ideja, posto mislim da je njeno shvatanje institucija dosta konfuzno),ali bez kreativnosti tacnije invencija nema kreativne destrukcije. Naveo si dobar primer u vezi Nokie. Direktor mercedesa Diether Zetsche predvidja da bi nesto slicno moglo da pogodi pojedine automobilske kompanije i citavu auto indistriju, odnosno da su direktori Audija, VolksWagena itd. prestravljeni zbog Google, Tesle, Amazona koji ce graditi kompjutere na tockovima.

Milan Ćirković said...

Lep tekst. Drago mi je takodje da sve vise prihvatas ulogu inovacija i kreativnosti u generisanju eksplozivnog rasta od Industrijske revolucije naovamo. Dakle, jos malo pa cemo se sloziti da su nauka i tehnologija kljucne za prosperitet drustva, o cemu smo davno vodili rasprave... ;D Pa ces onda konacno prihvatiti da ulaganja u Petnicu, Matematicku gimnaziju i slicne "elitisticke" institucije itekako ima strateski ekonomski smisao. :o))

Unknown said...

Milane

Da, Slavisa je prikriveni libertarijanski elitista,hheheheh:-)

Ulaganje u Petnicu i slicne institucije je dugorocno isplativo, ali privatnici( cesto i obrazovaniji) ne razumiju sta je nauka, kako funkcionise, usled cega jure za zaradom u kratkom vremenskom periodu. Uvijek mi padne Aubrey de Grey na pamet kada se govori u ulaganju u nauku:-)U neformalnim razgovorima sa odredjenim investitorima nakon sto im objasni cime se bavi i sta bi se moglo postici u vezi produzenja ljudskog zivota sa odredjenim i ne nekakvim velikim ulaganjima, cak nije potreban ni dug vremenski period, dobije odgovor u fazonu:" Sta cu zivjeti duze".:-)

Bacite pogled na dva Vukova teksta o dugorocnoj stagnaciji, njenim uzrocima, kreativnoj destrukciji itd.:-)

https://arhivanalitika.hr/blog/je-li-zapad-u-dugorocnoj-stagnaciji/

http://arhivanalitika.hr/blog/je-li-tehnoloska-tranzicija-glavni-razlog-relativne-stagnacije/#

Slaviša Tasić said...

"Ulaganje u Petnicu i slicne institucije je dugorocno isplativo"

Kako znaš? Možda i jeste, ali kako znaš?

Unknown said...

U smislu cost-benefit analize ne mogu dati nikakve jasne predikcije, jer bi u tom slucaju ekonomija bila astronomija, ali u pogledu razvijanja kreativnosti i maste mogu iz iskustva velikog broja polaznika da vidim dosta toga isplativog. Ovde se covjek mora osloniti na iskustvo, sto u Petnici, sto u nekim slicnim institucijama u svijetu. Evo Milan je dobar primer, polaznik, predavac i sta vec nije i na osnovu toga, ali i licnog truda je odradio nekoliko milionskih projekata preko kojih je novac stigao u Srbiju, dobrim dijelom sam ali uz pomoc drugih,od kojih su mnogi bili polaznici Petnice. Naravno odredjenu isplativost je nemoguce finansijki izracunati, kao sto je podsticanje kreativnog razmisljanja i maste kod polaznika u takvim institucijama, sto je po meni neprocjenjivo. Ne govorim o individuama, vec o grupama koje se sastaju i uce o nauci od kvalitenih naucnika, tako da je to benefit u startu jer podstice djecu da se usmjere u hard core nauke.

Licno meni nije problem da se izdvaja dio mog novca kao poreskog obvznika za slicne institucije, makar radile i decenijama u minusu, ako ce nakon toga iznjedriti nekoga kao Richard Feynman( QED), a skromnije nekoga kao Marko Vukobrat Jaric, jer bi U tom slucaju isplativost bila podizanje na totalno novi tehnoloski nivo na svjetskom nivou kao sto je bilo u slucaju prakticne primjene QED. Pogotovo su Petnica i slicne institucije bitne za Srbiju jer bi ulaganje u teorijske nauke ovde trebalo da bude prioritet( naravno uz eksperimentalnu primjenu koliko je moguce), zbog oskudnih finansijskih sredtava. Teorija je baza svega, i mozemo to reci kao kao u slucaju Feynmana, ali i ostalih teorijskih fizicara, Bohr, Enstaina, Shrodingera itd., cije su ideje i kreativnost izmjenili ovaj svijet. Neophodna je da takvo okruenje bude opusteno i neoptereceno pritiskom o brzoj isplativosti, sto investitorima i ne ide u korist, posto u vecini i ne razumiju cime se ovi geniji bave.

Da li mislis da je izdvajanje novca za slicne institucije beskorisno? Da li bi po tebi slicne institucije kao Petnica u Srbiji nastale i uspjele da se odrze privatnim inicijativama ako su isplative? Da li je samo finansijska isplativost te institucije jedino mjerilo i pored toga sto imamo ogroman progres znanja?

Evo jos jedno uopsteno pitanje, posto sam u zadnje vrijeme citao dosta o biologiji i psihologiji homosexualnosti,da li bi trebali proucavati ljudsku sexualnost i konkretno homosexualnost i ako mozda nema nekakve finansijske isplativosti osim isplativosti vezane za razbijanje predrasuda koje su i kocnica napretka covjecanstva, ali su tesko finansijski mjerljive?

Slaviša Tasić said...

Dakle to o isplativosti Petnice je jedan skroz proizvoljan iskaz koji se ponavlja kao da je nepobitna istina. Tvrditi tako nešto samo po sebi nije naučno, pa se onda pitam koliko je ekipi koja to radi i propagira uopšte stalo do nauke i istine.

Željka Buturović said...

nisam bas neki strucnjak za vebera i protestantku etiku, ali zar stvarno neko misli da se vrednost stvara kroz stednju? zar ne vidimo i u svakodnevnom zivotu da se niko nije obogatio stednjomm, pitanje je da li je to i potreban uslov za bogatstvo a dovoljan nije svakako. svi miljarderi pre svega mnogo zaradjuju, neki su stedljivi a mnogi nisu, a cak i ti famoznii millioners-next-door generalno stede kroz investicije, znaci i oni preuzimaju neki rizik, kakav god.

ja sam poentu te protestantske etike razumela da je konstantno profesionalno usavrsavanje jedan od vaznih delova zivota i identiteta. a iz toga konstantnog usavrsavanja (ako si pekar, dodajes nove hlebove, udobnije stolice, uvodis inovacije na planu higijene i sl) dolazi i do neke inovacije. nisu sve inovacije naucnog tipa, cak i kad je nihova osnova u nauci to je samo jedan od elemenata. ali znaci po meni je kljuc ta neka posvecenog profesiji, da budes sto bolji u tome sto radis, a stednja je tu prilicno sporedna, vise pomaze jer ne gubis vreme razmisljajuci o raznim kupovinama.

Milan Ćirković said...

@Slavisa
Ma opusti se, niko to ne ponavlja kao nepobitnu istinu. Moja percepcija je sasvim suprotna, suvise cesto se ponavlja da "mi" ne vidimo "koristi" od nauke i tehnologije, sto je deo citavog populistickog doktrinarnog korpusa. (Koji, izmedju ostalog, vodi do toga da je Tramp vec izmenjao celo tuce nekakvih postmodernistickih direktora komunikacija, ali mu na pamet nije palo da imenuje ni prvog savetnika za nauku.)

Anonymous said...

Zeljka,
Nekoliko dobrih poenti ste izneli takoreći nekoliko rečenica mi uzeste iz usta.
Niko ne pominje najbitniju poentu a to je taj protestantski rezon da se Milost Božja ne može ni kupiti ni dobiti,već da se isključivo kroz dela ljudi u životu mogu iskupiti za grehe. Otud ta njihova preduzimljivost.
Plus sto su bili pismeniji davno pre svih. Do WWII u Srbiji je samo 10 posto ljudi zavrsilo osnovnu skolu,a pogledajte podatke o njima. Do 18. veka je npr u Engleskoj gotovo svako mogao bar da čita i da se potpiše,i musko i zensko

Slaviša Tasić said...

"nisam bas neki strucnjak za vebera i protestantku etiku, ali zar stvarno neko misli da se vrednost stvara kroz stednju?"

Ekonomski modeli rasta su se jedno vreme zasnivali gotovo isključivo na štednji (GDP kao funkcija štednje), pa je Svetska banka pola veka presipala štednju u siromašne države da od nje nastanu investicije (evo ti, Bangladešu, 2 mlrd. dolara da investiraš bilo kako). Onda su vremenom malo updejtovali i dodavali druge stvari, da bi se u poslednjih 20 godina složili da je sve u institucijama (samo popravi rezultat na Doing Business listi i sve će biti ok). Evo vidiš razvojni model Srbije danas je nešto između ta dva.

Slaviša Tasić said...

@Milan,

U SAD jesto to malo obrnuto, ali moja percepcija je da je u Srbiji upravo nekritičko "ulaganje u nauku" najveći populizam. Kad god samo priupitam za neki pokazatelj da se to tako sigurno FINANSIJSKI isplati (dakle čak se i ne protivim državnoj podršci niti negiram postojanje drugih, nematerijalnih, koristi) navučem gnev pravednika. Možda nemam dobru sliku jer takve rasprave vodim evo ovde a ne recimo na pijaci, možda je javno mnjenje drugačije, ali sumnjam. Da je tako, onda bi bilo političara koji to osete a ja ne znam baš ni za jednog koji je ikad rekao da nauci ide previše para.

Evo sada sam postavio anketu na Twitteru za još jedan daleko nereprezentativan uzorak pa ću javiti i te rezultate.

Unknown said...

Slavisa

U Srbiji ne postoji nikakvo kritičko ili ne kritičko ulaganje u nauku, jer se nista ni ne ulaze. Daleko da ja negiram analizu finansijske isplativosti Petnice i drugih sličnih institucija, medjutim tu se radi o mrvicama koje drzava izdvaja i koristi je stvarno tesko finansijski izmjeriti, ali ih ima svakako. Nisam ja kategorički tvrdio da je dugoročna isplativost ulaganja u nauku nepobitna istina, ali cak i da je istina, to opet nije naucno jer se nauka ne bavi istinama. Nauku i tehnologija su uz odredjene ekonomske i političke uslove glavne pokretačke snage razvoja bilo kojeg drustva. Ne smije se dozvoliti njihova relativizacija i negiranje uspjeha, ali se kritički treba pristupati svemu.

Milan Ćirković said...

@Slavisa
"Da je tako, onda bi bilo političara koji to osete a ja ne znam baš ni za jednog koji je ikad rekao da nauci ide previše para."

Pa vidi, to je opet samo selekcioni efekat, zato sto smo po procentualnim ulaganjima na samom evropskom zacelju, plus nas na to podsecaju iz EU, tako da ces tesko da nadjes nekog ko ce da KAZE kako treba da se spustimo na africki nivo finansiranja. Sa druge strane, ako pogledas dela, a ne reci, onda ces videti da je itekako bilo politicara koji su realno umanjivali fondove za nauku, na celu sa Vojislavom Kostunicom i Mladjanom Dinkicem. (Koristeci razne malverzacije tipa Nacionalni investicioni plan, pa onda prebacivanje sredstava u vojni budzet za navodna vojna istrazivanja, umesto da bude obrnuto, u celom normalnom svetu vojske ako hoce nesto da urade na polju R&D izdvajaju za to iz svog budzeta, jedino u Srbiji je vidjeno da se iz ionako bednog budzeta za nauku preliva u vojni budzet, itd. isl.)

Anonymous said...

Slavisa,
Prenevideo si Najala Fergusona,koji je ipak autiritet a ubraja i radnu etiku kao jednu od 6 osnovnih razloga uspeha ,zapada'

Živomir Savić said...

Pa svi smo mi manje-više bili oduševljeni kad smo prvi put čuli najpopularniju Weberovu ideju, tako da... imajmo razumevanja za Vučića i Srbiju koji kasne iz objektivnih razloga,jer su poslednjih decenija bili very busy...
Štedljivoati i marljivosti - ali, koja marljivost, marljivost po sebi nije ništa, nego u odnosu na rezultat, jer može se biti marljiv i bez rezultata - se definitivno pridaje veći značaj nego što ga zaslužuju.
"Samo ideja je kapital, sve ostalo su pare".
Štedljivost primarno u sebi nosi taj štetni imobilizujući potencijal, koji su raznovrsnost mogućnosti investiranja na Zapadu verovatno neutralisale, ali je u Srbiji institucija slamarice još na ceni, pa štednja više šteti nego što koristi.
U svakom slučaju, načelo "pokušaja i greške" je zauvek superiornije od štredljivosti (i marljivosti po sebi).

vase said...

Štednja je odricanje od trenutne potrošnje zarad veće buduće potrošnje. Štednja je neodvojiva od preduzetništva i inovativnosti. Banke štednju neinventivnih pozajmljuju inventivnima koji prave višak i donose napredak celom društvu. I štednja i inventivnost su mogući i daju rezultat u kapitalizmu, ni u jednom drugom sistemu, i povezani su kao spojeni sudovi. Čemu rasprava o onome što je razjašnjenjo do detalja pre 100 godina, kod Mizesa još.

Milan Ćirković said...

"Čemu rasprava o onome što je razjašnjenjo do detalja pre 100 godina, kod Mizesa još."
Pa nazalost, zato sto su mnoge lekcije od Mizesa zaboravljene, odnosno usli smo u doba njihovog velikog zaboravljanja. Narocito one da je "ekonomski nacionalizam" oksimoron, da nema nikakvog opravdanja za carine i tarife, da ne postoji nikakva smislena "odbrana nase privrede", i sl.

A kao sto g. Savic gore lepo rece, prva asocijacija na stednju u Srbiji je slamarica. I dok se tu malo ne civilizujemo, zalud je citiranje Mizesa. Opet kazem, nazalost.

Milan said...

Inace, naravno da je jedna od kljucnih stvari u kapitalizmu rizik i kocka, a ne stednja. Jedino u glavi gospodina Cirkovica i njemu slicnih se Las Vegas sporije razvio od hriscanskih manastira, prepunih znanja, nauke i umetnosti u srednjem veku. Jedino u glavi neoKejnz genijalaca se internet razvio zato sto su mudre glave to izumele, a ne zato sto ga je razvilo trziste miliona ljudi, od kojih velika vecina ne zna ni tablicu mnozenja do 8 verovatno.

Kapitalizam, tj. sloboda, je kada propadnes 1000 puta. Sloboda je cesto cista sprotnost sigurnosti. Nije najbolje drustvo ono gde je najveci broj ljudi srecno, vec gde je najveci broj ljudi slobodno. U slobodi, ti imas 23423423 puta vise propadanja (nesrece) nego u sistemu gde je sigurnost glavna moralna vrlina. Kapitalizam, tj. sloboda, tj. sve ono zbog cega neko drustvo napreduju je kocka i rizik. Ne mozes ti da zahtevas sigurna ulaganja u kapitalizmu, ne mozes da tvrdis da je neko ulaganje SIGURNO u kapitalizmu. To je bre nonsens. To onda nije kapitalizam, to je nekakav dil.

Inace, nauka se ne razvija kada drzava daje pare naucnim radnicima. Kakve bre veze jedno sa drugim ima? Nauka se jedino i samo razvija na slobodnom trzistu, kao i sve ostalo.

Navuhodonosor said...

Internet je inicijalno nastao kao državni projekat tokom 1960-ih u SAD. I tada se zvao ARPANET. Naime, tokom hladnog rata i usled trke u naoružanju, a u cilju održavanja MAD (mutually assured destruction) ravnoteže tj. američkog zadržavanja sposobnosti drugog udara (second strike capability), trebalo je razviti mrežu "otpornu" na iznenadni sovjetski prvi napad (first strike) preko koje bi se izdala naredba za drugi udar (second strike). Konkretno, da je jedan deo mreže kojim slučajemn uništen u nekakvom iznenadnom nuklearnom napadu SSSR-a, naredba za drugi udar bi mogla da se prosledi preko nekog drugog dela koji nije uništen. I world wide web je nastao u okviru CERN-a, dakle kao državni projekat.

I mislim da je Slaviša jednom napisao da fundamentalna nauka spada u javna dobra (baš kao i ulice, trotoari, ulično osvetljenje... privatni sektor nema interesa da finansira javna dobra). Jer koja privatna kompanija bi bila zainteresovana da finansira gradnju akceleratora za moguću detekciju Higsovog bozona? Nijedna.

Milan said...

Ne, internet nije tako nastao, to su besmislicarske igrarije besmislicarskih drzavnih naucnika, koji nisu mogli ni da sanjaju da ce internet biti ovo sto jeste danas. Bukvalno ni u svojim najludjim nerd-ovskim snovima nisu mogli ovo da zamisle. Internet je projekat milijardu ljudi. Isto tako, pica nije projekat prvog pica majstora, vec roba koju su stvorili milijarde ljudi. Kada jednom to shvatite, shvaticete i sta je internet, sta je pica, sta je slobodno trzista, sta je sloboda, i sta znaci kada se nesto formira odozdo-nagore.

Inace, ako trziste nije zainteresovano za CERN, ili putovanje u svemir (Posto takav primer posebno voli Nil De Grass Tajson), onda ti projekti i ne treba da postoje, i lose je za covecanstvo da postoje, covecanstvo ce sporije napredovati, generalno ako oni na silu postoje. Prosto.

A sto se tice fundamentalne nauke, cak i da to jeste javno dobro (a naravno da nije, javna dobra su samo principi slobode i slobodnog trzista), fundamentalne nauke mogu samo da budu logika, i delovi matematike. Ne znam po kojoj je to logici otkrivanje Higzovog bozona 'fundamentalna nauka'???

Milan Ćirković said...

"Ne znam po kojoj je to logici otkrivanje Higzovog bozona 'fundamentalna nauka'???"

Ima cika Jova Zmaj onu lepu o tome, "kad porastes i razmislis, kas'ce ti se samo".

A ima i ona biblijska iz Knjige Propovednikove o tastini i budalastini svetine.

A ima i genijalna Puškinova pesma "Spomenik", gde se na samom početku kaže "К нему не зарастет народная тропа", a od poslednjeg stiha bih i ja mogao nesto da naučim, pa da me ovakve gluposti ne nerviraju.

Milan said...

Nemoj samo da se nervirate gospodine Cirkovicu, to lose utice na ten, zdravlje, i bankovni racun prvog segrta pomocniku glavnog tehnicara, koji uoci Hogzov Bozon. U Petnici, naravno, najverovatnije.

Navuhodonosor said...

Milan Stefanovic said...
Ne znam po kojoj je to logici otkrivanje Higzovog bozona 'fundamentalna nauka'???


A šta, da to nije možda primenjena nauka? Evo jedno retoričko pitanje: kakve konkretne koristi će bilo ko od nas tokom sledećih 10 ili 20 godina imati od otkrića Higsovog bozona? Hoćemo zahvaljujući tom otkriću imati bolje aute, bolje kuće, bolje telefone, televizore, jeftiniju energiju, jeftiniju hranu, manje zagađenje životne, veću produktivnost rada?

Navuhodonosor said...

*manje zagađenje životne sredine

Milan said...

Pa ja ne umem da nadjem primenjeniju nauku od necega sto kosta ko zna koliko milijardi dolara, sto prehranjuje ko zna koliko desetina hiljada porodica, kao sto je to otkrivanje Higzovog bozona. To nije nabacivanje hipoteza o postojanju istog za 0 dinara u studentskoj sobi nekog zaludjenika za teorijsku fiziku- Vi ste svesni kakva inzinjerska i biznis masinerija je ukljucena u sve to, zar ne?

Pa ko zna samo koliko su zaradili restorani brze hrane od takvog projekta.

Navuhodonosor said...

To je onda kejzijanizam.

Navuhodonosor said...

*kejnzijanizam

maria vero said...

Опис:
Ponuda brze financijske pomoći krajem godine.

Ove godine je zabilježen pad interesa na našu hipoteku. Svoj interes smo smanjili na 1,8% za 10 godina. Prije toga iznosio je 3,7%. Započeli smo u srpnju 2018. s 2 zajma u ukupnom iznosu od 900.000 €.

Kontaktirajte nas brzo kako biste iskoristili prednost ove velike financijske promocije.
E-mail: info@creditfinance-bank.com
Broj WhatsApp: +33784505888
Web stranica: https://creditfinance-bank.com