Pages

23 June 2014

Državni posao i slippery slope

Državni posao je humoristička serija koja ismeva radne navike službenika u državnim preduzećima i uopšte parazitski sistem. Pomalo je neočekivano onda da se autori emisije zalažu za veću ulogu države u privredi, ali upravo je to slučaj. Jedan od autora u Blicu kaže: Mislim da je u ovim danima postojanje Javnog servisa sve neophodnije jer ćemo se lako pretvoriti u jedan veliki Grand i velike Pinkove i Grandove zvezde. Drugim rečima možemo da se šalimo i šegačimo u seriji kako su državne firme neefikasne i štetne ali kada je televizijski program u pitanju potreba za državnom intervencijom je očigledna. Znate onu staru mantru, da nema državnih televizija ne bi bilo kulturnog i obrazovnog programa.

Sa druge strane, momci su počeli karijeru na državnoj televiziji pa nije ni čudno da je brane. Ono što me je najviše iznenadilo je logika kojom opravdavaju intervenciju: Ljudi gledaju šta im se ponudi i priča “mi puštamo što narod želi i dajemo narodu ono što želi” nije tačna. Po tom principu ne treba hapsiti ni narko-dilere, pošto i narko-dileri daju narodu što želi. Ne teraju nikoga da se drogira, nego ti sam dođeš kod njega pa kupiš drogu. Umesto da zaključi da možda treba legalizovati drogu jer se radi o dobrovoljnoj razmeni između zainteresovanih pojedinaca kao što je slučaj i sa odnosom među prozivođačima i korisnicima TV programa, on proglasi da je neophodno regulisati televiziju da bi se ne bi puštalo previše programa koji ljudi žele da gledaju. Bar je konzistentan, smatra da su ograničenja slobodne razmene prihvatljiva.

Vidite gde vodi ta logika, taj slippery slope? Možda treba zabraniti i da se prodaje pivo za vreme svetskog prvenstva jer narod to želi ili, još bolje, subvencionisati državnu pivaru da proizvodi pivo sa manje alkohola i kalorija jer je zdravije? Ili zabraniti prodaju sladoleda na Adi? Filmove koje državna komisija ne proglasi kvalitetnim? Možda je bolje zabraniti Grand Produkciju umesto što se finansiraju alternative? I dok zalaganje za ograničavanje slobodne razmene može biti konzistentno to obavezno vodi ograničavanju prava na raspolaganje privatnom imovinom što bi u suštini trebalo da se smatra i kršenjem osnovnih ljudskih prava

16 comments:

Anonymous said...

Mene ovo baš bilo razočaralo kad sam pročitao. Mislio sam prvo da se šali, ali izgleda da nije tako..

Unknown said...

Za odgovorne, talentovane, vredne stvaraoce posao u državnoj televiziji može da bude prilika da više iskoriste svoj talenat nego na privatnoj televiziji gde postoji pritisak pravljenja profita i podilaženja široj publici. Za lenje, nemaštovite, nemoralne državni posao može biti prilika da dobro žive od svog nerada. Radio Televizija Vojvodine je svetao primer mešanja države u privredu. Ja je često gledam a mnoge privatne televizije zaobilazim u širokom luku. Rts je loš primer mešanja države...

Momci iz Državnog posla svojim primerom rada u RTV upravo daju suprotan primer od javašluka koji prikazuju u svojoj tv seriji. Mislite da je lako izbacivati po epizodu od 10 minuta svaki radni dan evo već skoro godinu i nešto. Epizode im u proseku na youtube-u imaju preko 100 000 pregleda. Ako bi se izvršila analiza ko gleda Državni posao mislim da bi to velikim delom bio obrazovaniji deo našeg društva. Da li postoji primer na privatnoj televiziji kod nas da je neka emisija dostigla sličan uspeh. Možda samo još Kesić na B92 ali on ima emisiju jednom nedeljno i kad bi bio primoran da izbacuje epizodu dnevno mislim da bi brzo izgoreo.

Oni su imali emisiju na B92 pre RTV-a i nisu imali ni približan uspeh kao sa Državnim poslom. Verovatno na osnovu tog iskustva pričaju o neophodnosti državnih televizija...

Speaker said...

Ne gledam nikakvu televiziju već skoro četvrt veka, a ponajmanje srpsku, ali posle decenija kolektivističkog i totalitarnog ispiranja mozga, u državi čija kultura i tradicija čak i pre komunističke diktature jedva da su poznavale ne samo individualizam i liberalizam, već, u pravoslavnom cezaropapističkom ključu, i pravo na onaj skroman stepen religijske disenzije i nezavisnosti koji je, zahvaljujući nezavisnosti crkve od države, postojao čak i u jednako anti-individualističkom i autoritarnom katoličkom svetu, mene prijatno iznenadi samo kada neka javna ličnost zastupa liberalne stavove, a ovakva lupetanja, osim što su, priznajem, zgodan povod za vickaste glose ovdašnjih blogera, :) smatram za očekivani standard :)) Hoću reći, da bi čovek bio razočaran, treba prvo da se očara, a to mi nekako, kada je Srbija u pitanju, za protekla četiri desetleća nikada nije pošlo za rukom :)))

Speaker said...

@Vladimir Radovanović
Gospodine Radovanoviću, ali zašto bi se država uopšte bavila emitovanjem televizijskog programa? I to na račun, između ostalog, gomile ljudi poput mene, koji uopšte ne gledaju televiziju, i ni za koji andrak im nije potrebna? Ne čini vam se da je to nemoralna i lopovska rabota, humorističke serije svakako nisu nikakav "opšti interes", valjda bi bilo logično da, ako hoćete da ih gledate, ili platite šta košta, ili gledate neke reklame kroz koje se to isplaćuje, a ne da meni uvaljujete harač, da li, blamantno i fušerski, zbog nekakvih zahteva EU, koja demagoški podržava fikciju da su televizijski propagandni servisi u službi državnih socijalističkih mafija, kao bajagi, "javni servis", preko brojila, ili direktno iz budžeta, potpuno je svejedno?

Vladimir said...

@Speaker
"...ali posle decenija kolektivističkog i totalitarnog ispiranja mozga, u državi čija kultura i tradicija čak i pre komunističke diktature jedva da su poznavale ne samo individualizam i liberalizam, već, u pravoslavnom cezaropapističkom ključu, i pravo na onaj skroman stepen religijske disenzije i nezavisnosti koji je, zahvaljujući nezavisnosti crkve od države, postojao čak i u jednako anti-individualističkom i autoritarnom katoličkom svetu,..."

Replika! :)
Srbija je i te kako baštinila ideje demokratije i liberalizma u tom prekomunističkom periodu. Na primer, između dva svetska rata, kraljevina Jugoslavijaje bila prosvećena apsolutistička monarhija, za razliku od mnogih "većih i naprednijih" država koje su se gušile u levom ili desnom totalitarizmu.
Ili da li ste znali za to da je krajem 19. i početkom 20. veka Srbija, posle SAD, imala najveći procenat useljavanja na svetu. Vrhunac priliva imigranata bio je u periodu 1903-1914. Površno nabrajanje najpoznatijih imigranata: Vajfert, Šturm, Roš, Sondermajer, Krakov, Deroko, Kirhner, Bajloni...

Anonymous said...

Vladimir,

Dok je svu svoju snagu ta građanska država demonstrirala najpre negde aprila 41e,kad se raspala za jednocifren broj dana...
A sama ta kraljevska dinastija je takođe došla na vlast emancipovanim pučem 1908.

Samo nastavite da sanjate,snovi su lepši od stvarnosti...

Unknown said...

Trivia:
Autor "sporne" izjave se pojavljuje u reklami koja je predstavljena u blogu Đavolja posla od 04.06. Glumi anđela.

Speaker said...

@Vladimir
Nažalost, u ovom sporu sam više na strani prekodrinsko-kolonističkog crnog đavola, :)) to jest Milana, pa makar i, poput većine srpskih nacionalista i lažnih patriota, očevidno nemao pojma o istoriji Srbije, :) za razliku od vas, koji je, do sada sam se u to mnogo puta uverio, odlično poznajete :)) Međutim, kao i mnogi drugi istorijski potkovani ljudi, čini mi se da imate tendenciju da pomalo romantizujete stvarnost, pa ponekad čak dolazite i na granicu autoparodičnog, "milan-st.-protićevskog" diskursa": daleko od toga da poričem da je u predratnoj Jugoslaviji bilo par liberala, ili da su ne samo ona, već i čak i crnorukaško-radikalska post-atentatska kraljevina Srbija imale neke, makar i tanke, političke prednosti u odnosu na većinu direktne istočno- i južnoevropske konkurencije, ali to je bilo otprilike na nivou ovog bloga na kome komentarišemo u odnosu na srpski udbaški mejnstrim ili Vučićevog režima u odnosu na, recimo, Lukašenkov... :)) Odrastao sam u "starobeogradskoj" porodici, čiji su stariji pripadnici bili nesporan deo predratne prestoničke elite, i, iako je prosečni lični kvalitet i obrazovni nivo tih krugova sigurno bio daleko iznad šumskog razbojničkog šljama koji ih je 1945. zamenio i sitnih ćata i samoupravnih lopina koje su ih nasledile, ipak je većina tih ljudi bila prilično provincijalno, retrogradno i autoritarno nastrojena, i, premda je otprilike polovina (ostali su bili frankofili, germanofili ili, čak, antiboljševički rusofili :) ) gajila naglašene simpatije prema anglosaksonskom delu zapadne civilizacije (što je, po mom iskustvu, teško je tačno odrediti zašto, mada je, naravno, prilično lako naslutiti u kom grmu bi mogao da leži zec, :) jedan od preduslova za razvoj istinski liberalnog svetonazora), pravih liberala je bilo jako malo (ja se sećam samo dvoje ljudi, koje bih, uz nešto popusta, post festum mogao tako da označim), a libertarijanci bukvalno nisu postojali (iako su, naravno, da se radilo o zaista svesnim ljudima koji bi pratili pozitivne globalne trendove, generacijski i te kako mogli postojati, i među najmlađim članovima porodice i kruga prijatelja, mahom - sada ćete se, kao učeni i knjiški čovek, što reče Džoni Štulić, možda nasmejati, ali pre nego što se nasmejete setite se da su to isti oni ljudi koji su savetujući Regana o sistemu strateške odbrane značajno doprineli krahu SSSR-a i pobedi u hladnom ratu - pod uticajem nekolicine jasno libertarijanskih SF-pisaca poput Hajnlajna ili Nivena, krilo se par protolibertarijanskih poletaraca, uključujući i mea parvitas :))) A dokaze za to vidite svuda oko sebe: bojim se da bi Srbija, bez obzira na nesporan udeo čiste istorijske zle sreće, danas ipak sasvim drukčije izgledala da je ta predratna elita bila modernija, odlučnija (pa i nemilosrdnija) i manje palanačka.

Vladimir said...

@Speaker
Istoriju poznajem amaterski, površno, samoučki, i romantizovano. :) Imam ambiciju da je dobro proučim, jer - ko kontroliše prošlost, kontroliše i sadašnjost. :)
I ova tema koju smo načeli je isuviše kompleksna, te zahteva neki drugi vid komunikacije. Par duhovitih doskočica samo može da poveća maglu nerazumevanja. :)
Nego recite mi nešto drugo. U vezi sa ovim što se predstavlja kao duplirani milan. Vidim da je čovek jako bezobrazan, ali otkud Vam to da je srpski nacionalista i lažni patriota. Ima dosta bezličnih i bledih komentatora, ne mogu sve da ispratim. :)

Speaker said...

@Vladimir
Izvinjavam se ponizno, potpuno ste u pravu, ja tako nekad, kad mi ozbiljniji poslovi ostave nešto slobodnog vremena u toku dana, presvučem kafu, otvorim TR, i, u raspoloženju idealnom za frivolne doskočice, krenem da palamudim u opuštenom ristretto-modu :)) A što se "duplog Milana" tiče, to je, rekao bih, čovek koji ima dosta ispravnih impulsa (mislim da je neki privatnik, biće negde iz antediluvijalnog pazovsko-inđijskog startup-inkubatora, :)) pa su razumni pojmovi o ekonomiji i tržištu tamo već manje-više po difoltu) i nešto mozga (iako je sa obrazovanjem poprilično deficitaran :) ), ali mu očevidno problematičan bekgraund (ja ga, kako, kao tipična čuburska baraba, volim da vadim mast iskompleksiranim džiberima u svakoj zgodnoj prilici, :)) malčice podbadam da je kolonista i partizanska prekodrinska naplavina, ali, naravno, bog bi sveti znao šta je u pitanju, raznog korova ima u zapuštenoj srpskoj bašči, i daleko od toga da je sav crnogorski ili prekodrinski, a sve ozbiljne spekulacije o anonimnim ljudima su, naravno, blesava i besplodna rabota, kao što sam nekim ovdašnjim analizatorima moje fiktivne osobe već više puta napomenuo :)) ) i s njim povezane lične i socijalne frustracije nikako ne daju da se istinski emancipuje od udbaškog srbomračnjaštva, iako on verovatno misli da je dižući se za tregere snagom svojih samouko-steroidnih mentalnih mišica daleko odmakao na tom putu :)) U suštini, možda će vas posle svega što sam gore napisao ova kvalifikacija i iznenaditi, ali celo galaktičko pučanstvo odavno zna da je siroti, stari Speaker u svojoj bezumnoj surovosti sporadično i pravedan, :)) nije ni loš ni glup momak, ali mu mržnja rođena iz pomenute frustracije povremeno pomuti razum, a nema previše domaćeg vaspitanja koje bi takve impulse obuzdalo i kanalisalo :)

Anonymous said...

Speaker,
Kao što sam već i pomenuo,tvoje frustracije su mnogo gore. Vi odrasli kod Kalenića kaljuge ste mnogo bliže bili Mokrim Lugovima nego mi staropazovačko-inđijski dripci,ali su vam frustracije mnogo veće jer ste živeći samo ulicu od grada imali 500+ brojeva Bulevara da prepešačite do grada a niste sami sebi hteli da priznate da vam je 10 puta bliži bilo koji Mokri Lug nego Beograd.
Danas je to još drastičnije,jer se iz ove naše kaljuge još brže stiže do grada nego od vaših Mokrih Lugova.
Što se tiče mene,ponosno mogu da se pohvalim diplomom Elektrotehničkog fakultetea i to odseka za elektroniku,daleko najtežeg a što se tiče Inđije samo ću napomenuti da je ovde biti privatnik bilo u modi još 60ih(kada je ovde npr jedan Milan Mandarić imao zanatsku radionicu) a vi što ste hleb jeli sa državne grbače,bili ,,žrtve" komunista tako što ste živeli u predratnim vilama na Vračaru itd,sere mi se od vaše najeftinije moguće patetike.
Kao i Čedu J.,na Fakultetu Dramskih Umetnosti mogli su samo da vas nauče da se proseravate,ništa drugo pametno.

Još nešto,pošto si rođen u Užicu prestani da talapaš o sopstvenoj beogradštini,odatle su i sitna i krupna stoka pobegle glavom bez obzira a mi prekodrinsko-prekomoravski nismo ni da prismrdimo toj vukojebini hteli.

Takođe si zanimljiv samoproklamovani uspešni romanopisac,koji se sa 50+ godina setio da napiše krajnje mediokretski roman,čija je radnja otprilike ,,ja sam se 35 godina drogirao,sad ću da napišem najzanimljivije,o Tajlandu".

Da se vratim na temu,nisam siguran na koje moje neznanje s mislio,ali manje od 10 posto tadašnjih stanovnika kraljevine je imalo osnovnu školu,tu liberalno-građansku tradiciju može da nađe samo romantik(pa još drogirani,taj mora biti u ekstazi)

Anonymous said...

Pardon,sad vidim da si sa vajne Anglistike,a ne sa FDU,takođe umna delatnost

Speaker said...

@MMiillaann
Milane, vama danas baš nije dobro, ali ste me, ako ništa drugo, baš slatko nasmejali, još jednom u seriji "misidentifikacija" moje nevredne osobe, jer (ispravite me, ako grešim :) ), sada u svojoj prostoj paorskoj pameti očigledno zamišljate da se pod nadimkom Speaker krije niko drugi do drugorazredno piskaralo po imenu Goran Gocić :))) Koji je, FYI (znam lika površno, mada ga nisam video barem deset-petnest godina, i uopšte mi nije žao zbog toga :) ), kad smo poslednji put razgovarali o politici u mlađem paleolitu, bio zagrižena neokomunjara i mega-fan one nakaze Čomskog :)) Jabuko sa grane (dobro, hibridu, jabuke i majmuna, ovo je vreme čuda, a biotehnologija je the next big thing :)) ), keep up the good work, na ovom tužnom dunjaluku je dobra zabava retka kao šafran, a vi ste prvorazredni provajder :)))))

Vladimir said...

@MMiillaann

Speaker nije Goran Gocić. Speaker je http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%90%D0%BB%D0%B5%D0%BA%D1%81%D0%B0%D0%BD%D0%B4%D0%B0%D1%80_%D0%90%D1%86%D0%B0_%D0%98%D0%BB%D0%B8%D1%9B

Nemanja said...

Ne mogu a da ne primetim da dijalog Speakera i "prekodrinsko-kolonističkog crnog đavola" deluje nekako poznato, kao da je negde "Vec vidjeno" :D

Nije tesko zamisliti Speakera razbarusene kose dok izvodi Sopenovu Revolucionarnu etidu a Milance mu gordo porucuje: Ti to zoves sviranjem! :D

Speaker said...

@Vladimir
Najsmešnije je što od svih predloženih varijanti možda najviše ličim na ovog folk-doajena (sigurno više od Gorana Gocića, koji je, doduše, nekada bio visok i relativno zgodan momak, ali je već onda, ne znam iz kojih razloga, to izgleda treba pitati Ejpla, našu krznatu jabučicu sa jednim p, :)) koja mu je, biće, držala sveću, delovao pomalo propalo, ili, ne daj boiže, Ace-The-Ambassador-Ilića, koji je uživo jedna žovijalna, u licu večno crvena loptica od metar i šezdesetak :) ), s tim što brkove uglavnom ne nosim, a imam i utisak (ničim nepotkrepljen, kako četvrt veka ne gledam televiziju, a skoro 80% tog vremena sam proveo u inostranstvu, postao sam u pravom smislu svestan egzistencije dotičnog gospodina, koji izgleda i nije bio baš neka mega-zvezda, na ovom cenjenom blogu :) ) i da sam barem desetak santimetara viši i dvadesetak kila teži od njega :))
@Nemanja
Tačno je, kolega Mefistofele, :) da nihil novi sub sole, ali mnogo bitnija od koncepta sveta kao serije beskrajnih reiteracija mitskih obrazaca je, što se mene tiče, činjenica da ste, nadam se ne slučajno, izabrali baš Horovica :))