Pages

13 February 2014

Taksi u dva grada

Po razlici cena i usluga taksija između Beograda i drugih gradova Srbije trebalo bi da je jasno da je beogradska taksi regulacija klasičan reket. U gradovima poput Novog Sada, ako se nešto u međuvremenu nije promenilo, taksi je uglavnom neregulisan i posledice su upravo onakve kakve ekonomske zakonitosti predviđaju -- konkurencija je veća, cene su niže i do taksija se dolazi lakše.

U pokušajima da se regulacija taksija u Beogradu i pored toga nekako opravda, navodi se da je Beograd poseban slučaj -- grad je veliki, ima gužve, pa kao i mnogi drugi veći svetski gradovi on mora da reguliše taksi.

To što gradovi poput Njujorka regulišu taksi nikako ne znači da je politika dobra; Njujork je zabranio i gazirana pića u velikim čašama, pa ne znači da to ima nekakve veze s mozgom ili ljudskim dostojanstvom i slobodom. U Americi i EU mnoga zanimanja su opterećena ovom vrstom ograničenja. To nameću interesne grupe koje od toga imaju koristi, ali takve politike, konsenzus je ekonomista, su čist gubitak za ljude i ekonomiju.

Ipak, suprotnih primera ima. Jedan grad koji uopšte ne reguliše taksi je Kijev.  Kijev je otprilike duplo veći od Beograda po broju stanovnika, a vidno veći i po površini, mreži puteva, broju automobila i saobraćajnim gužvama. Ne znam da li možda neke formalne regulacije ima, ali u praksi i po priči mnogobrojnih taksista koje sam o tome zapitkivao, u suštini svako može biti taksista -- dovoljno je staviti znak za taksi i voziti. Taksimetar neki imaju, ali najveći broj nema. O ceni vožnje dogovarate se na licu mesta -- kažete relaciju, taksista vam predloži cenu, vi prihvatite ili predložite drugu i onda se složite ili ne složite. Kao na pijaci.  I cene su, po kilometru, verovatno najniže koje sam igde plaćao.

Štaviše, ne morate čak ni imati taksi oznaku da biste bili taksista. Uobičajena praksa je da na ulici podignete ruku i može da vam stane bilo koji auto. Rutina je ista, pitaju vas gde idete, vi pitate za cenu i to je to.  Kad se meni prvi put desilo da je neko u sasvim običnom autu bez taksi oznake stao, pitao sam o čemu se radi, da li je on taksista ili nije.  Čovek mi je odvovorio -- "A šta ti to znači 'taksista'? Mogu da stavim oznaku na krov i da budem 'taksista', ali kakva je razlika?" I stvarno, suštinske razlike nema. Žargonom beogradskih taksi regulatora, svi taksisti u Kijevu su "divlji". I to funkcioniše sjajno.

Kako onda izgleda to tržište? Eto, prvo imate ljude koji možda idu negde svojim poslom, ne stavljaju oznaku, ali ponekad nekoga prevezu za nadoknadu.  Oni naravno ne plaćaju nikakav porez, mada i ovi zvanični sa oznakama to izbegavaju. Drugo, imate taksiste sa oznakom, na kojoj jednostavno piše "taksi", ali su bez udruženja i voze individualno. Oni su najbrojniji, obično nemaju taksimetar i o ceni se dogovarate na licu mesta, pre vožnje.  Dogovori se poštuju.  Treće, imate taksi udruženja sa brendom, poput beogradskih. Oni imaju prethodno određene cene, imaju centralu i moguće je vožnju zakazivati telefonom. Već na telefonu vam, prilikom zakazivanja, odmah kažu cenu. Cene su kod svih grupa približno jednake -- i vrlo niske.

Kod udruženja postoje različiti nivoi kvaliteta.  Ako vam se ne sviđaju jedna možete zvati druga, skuplja, sa boljim automobilima.  Možete zvati Jaguar taksi.  Niko vam to ne brani i niko ih ne sprečava da postoje.

U Beogradu taksi nije toliko kriminalan kao u nekim zapadnoevropskim gradovima; iako je strogo regulisan ipak ima neke konkurencije i cene za gradsku vožnju nisu tako visoke. Ono što je kriminalno su aerodromske vožnje, gde jedna grupa taksista ima eksluzivno pravo da vozi sa aerodroma. Zbog toga imate fenomen (da li je još uvek tako?) da je cena taksija sa aerodroma tri puta veća od cene koju dobijete ako od nekog udruženja tražite taksi do aerodroma. Naravno, Beograđani znaju za trik pa aerodromski taksisti uglavnom love turiste za vožnje sa aerodroma.

U Kijevu se pre par godina, negde na polovini mog boravka tamo, dogodilo nešto slično. Grupa taksista je dobila eksluzivno pravo da vozi sa aerodroma. Pre nego što se to dogodilo, svako je mogao da pita putnike treba li im vožnja i u tom pogađanju obično se postigla cena od nekih 15 evra (za 35km do grada).  Nakon tog aerodromskog "uvođenja reda na tržište", aerodromska grupa je odjednom tražila mnogo više za vožnju do grada. Međutim, ni ostali se nisu lako dali pa su sklopili dogovor da su sada ovi "legalni" aerodromski taksisti ekskluzivni samo do jedne žute linije.  Dok je putnik sa koferom unutar prostora označenog tom linijom (krug od ne više od dvadesetak metara od zgrade terminala), ostali taksisti nemaju prava da mu prilaze. Kad izađe, imaju.

To je bio korak ka beogradizaciji aerodromskog taksi tržišta, jer turisti obično nisu znali za jadac, dok bi malo bolje informisani jednostavno nastavili da hodaju ne obraćajući pažnju na "legalne" i odlazili pravo kod "divljih" taksista za opet onu staru, duplo nižu tarifu.

To su koristi koje potrošači imaju od neregulisanog tržišta. Prvo, cene su niske i usluga brža. Drugo, neregulisano tržište nije i neuređeno. Naprotiv, tržište se vrlo lepo uredi samo od sebe tako da postoji usluga po svačijoj meri -- od individualaca na ulici, za taksi oznakom ili bez, preko udruženja sa brendom i kredibilitetom, do skupljih udruženja sa kvalitetnim automobilima. Ali potrošači nisu jedini koji dobijaju. Regulacija je obično naopaka socijalna politika. Ona, kao u slučaju beogradskih taksista, ljude koji hoće da zarađuju za život gura u ilegalu i naziva "divljacima". Dobitnici liberalizacije su zato i nezaposleni i potencijalni taksi vozači i potrošači. Potpuna liberalizacija taksi tržišta je ne samo moguća, nego i provereno efikasna i jedina pravedna politika. 

28 comments:

kanura said...

I u Novom Sadu je taksi poskupeo, krenulo se pre dve godine sa istom pricom kao i u Beogradu, sindikati i taxi udruzenja poceli da se preganjaju sa gradskim vlastima, a sve po dzepu gradjana.

boza said...

Koliko sam čuo i u Moskvi postoji sličan sistem kao u Kijevu gde privatna lica voze "stopere" za naknadu. Pretpostavljam da je u pitanju nasleđe iz sovjetskog perioda kada je broj vozača bio manji ili benzin nedostupniji. Ono što me brine kod potpune liberalizacije je bezbednost putnika, tj krađe i kidnapovanja ulaskom u neobeležena kola, pogotovo dece. Da li postoje podaci za Kijev o tome?

Pavle Mihajlović said...

U suštini, kidnapera ništa ne ograničava da napravi veštačke tablice i oznaku za taksi, pa da pokupi nekoga i kidnapuje u Beogradu. Jedina barijera ulaska u ovakav biznis su cena izrade rekvizita, ali kapiram da bi se takvi operativni troškovi lako pokrili iz kidnaperskih prihoda od ucena.

Nexus said...

Mislim da je, što se kidnapovanja, krađa i silovanja tiče, kod potpune liberalizacije pre problem u trenutnoj odluci, crime of opportunity, nego nekom kriminal mastermajnd predumišljaju. Kada vozač oceni da putnik/ca ide na zgodno udaljeno mesto a da niko nema nikakav trag da je ušao/la kod njega u kola.
Ako ljudskost i pristojnost izbacimo iz priče, mislim da ono što u Beogradu sprečava takve stvari jeste i članstvo u udruženju, odnosno ta vrsta kontrole.

Inače, ono što mi je privuklo pažnju je ovo sa aerodromom.
Bio je skoro po Blicu, valjda, klip sa likom koji snima divlje taksiste (ON ih tako naziva) koji kibicuju putnike, za koje kaže da naplaćuju mnogo veće cene, što i dobacuje putnicima koje su ovi pokupili. Inače, taj čovek je dal' predsednik udruženja ili tako nešto, što mu ovi "divlji" i prebacuju i govore mu, između psovki, parafraziram, "Jeste, snimaš i zoveš nas divljima jer nećemo da se učlanimo kod tebe u udruženje."
Što ovaj i sam priznaje.

"Snimatelj" je dakle "legit" i kaže da ovi divlji deru sa cenama i da su TO ti što naskaču na turiste. Što se kosi sa ovim što je Slaviša napisao, pa me zanima jel' zna neko nešto više... neko tu ima pogrešne informacije.

Anonymous said...

Највећи проблем друмског саобраћаја је у томе што за саобраћајнице плаћају безмало сви а користе је неки.
Не постоји мерило по коме су 'инцестиције' у путеве и улице оправдане.
Пљачка.

Slaviša Tasić said...

@Boza,

U svakom slučaju imate i obeležena kola (mnogo više od neobeleženih) i klasična udruženja. Ne morate nikada da uđete u neobeleženi auto. Ni u obeleženi koji vam je nepoznat ne morate, jer paralelno ima i udruženja i taksija na poziv i sve se to lako dobija.

@Nexus,
Ne znam o čemu se radi u tom dobacivanju, ali ako legalni naplaćuje 2 hiljade čisto sumnjam da divlji dobacuje putniku "ja ću da te prevezem za 3." Pretpostavljam da nude nižu cenu, u suprotnom to ne bi imalo nikakvog smisla. Btw. sada se malo promenilo nabolje pa ovi legalni barem imaju fiksnu cenu; ranije ni to nije bilo, samo ekskluzivni pristup izlazu pa koliko naplate.

0vernite said...

Hm, i ja naravno podrzavam liberalizaciju taxi prevoza, ali bih da dodam da postoji problem sto ovi nasi "divljaci" tesko da su preduzetni pojedinci potlaceni od strane drzave, nego vise nekako prevejana gomila bandita. Case in point - pogledajte navedeni video. Jeste da su bili provocirani, ali cesto covek koji snima (predsednik Beotaksija valjda) nije nista ni govorio, a dobijao je salve najvulgarnijih i najprimitivnijih pretnji i uvreda. Ne bih bio iznenadjen da je neki od pomenute 'gospode' spreman i da predje sa reci na dela ako mu se ukaze pogodna prilika i nema kamere/svedoka. Pri tome, SVI 'divljaci' voze po daleko _visim_ tarifama (ako uopste imaju tarifu, najcesce pokusavaju da vas oderu pausalno) nego vec precenjeni "legalni" taksi, a ne po nizim . Probajte da udjete u divlji taksi bas tu na aerodromu, ili nedajboze kod zeleznicke stanice. Moja poslednja 2 susreta sa divljacima, oba sam nasao na necemu sto je izgledalo kao obelezena taxi stanica sa gomilom taxi vozila (mada je ocigledno bio samo komad parkinga gde se oni okupljaju) su me kostala cca 50% preko regularne cene. Kako sam oba puta zurio a bile su krace rute, nisam usao u raspravu s njima da vidim u kojoj meri su bezobrazni, ali sam se uverio u to da naplate barem 50% vise. Mom stricu su pre par god. od aerodroma do jednog obliznjeg sremackog mesta trazili 100evra (iako postoji redovan taksi od doticnog mesta do BGD koji kosta 400 dinara po osobi). Takodje nedavno sam na Couchsurfing sajtu naleteo na diskusiju gde se ljudi masovno zale kako njihove goste iz inostranstva taksisti za male razdaljine (kilometar-2) "oderu" po 3000din, a od aerodroma traze i po 50 evra.
Da li neko ima ideju kako TO regulisati, tj taj banditizam? Da li je konkurencija dovoljna da smanji/osujeti broj prevaranata? Ili je mozda ipak potrebna neka blaza regulacija: npr fiskalizacija svih taksija ali da moze da vozi svako, pa da se od tih para finansira neki emergency call centar povezan s policijom gde bi se mogle prijavljivati zloupotrebe dok ste jos u taksiju (samo postojanje istog bi verovatno bila dovoljna pretnja da predupredi zloupotrebe).

cyberella said...

@Boza
ne znam kako sada, ali pre par godina u Moskvi je taksi bio izuzetno jeftin. koliko sam čula od lokalaca, Putin je liberalizovao taksi usluge, bukvalno dozvolivši svakom ko ima auto da bude taksista, bez bilo kakve registracije, dozvole, dakle potpuno deregulisano tržište. rezultat je što se moglo s kraja na kraj grada odvesti za par eur, može taksimetar, može i pogađanje, svako na ulici ko ima auto može vas povesti i naplatiti tu uslugu. inače, u tom trenutku (2008.) Moskva važi za jedan od najskupljih gradova na svetu, hoteli, hrana izuzetno skupi, taksi prosto džaba...

Nexus said...

Evo članaka sa Blica, sa klipom u prvom:

http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/438162/Direktor-Beogradskog-taksija--Ovo-je-20-najbahatijih-divljih-taksista-na-aerodromu


A, ovo je "druga strana priče":

http://www.blic.rs/Vesti/Beograd/438803/Taksisti-sa-snimka-Vozimo-bez-vaucera-ali-nismo-divljaci


Po komentarima ljudi pričaju isto ovo što i 0vernite, da su njihovim prijateljima iz inostranstva naplatili po 4000 i slično...

Izvinjavam se, ne umem da linkujem normalno...

Slaviša Tasić said...

Dobro, ali šta snimak otkriva, da taksisti psuju? To što neko psuje ili je bahat ne znači automatski da nije u pravu.

U suštini divlji aerodromski taksisti su oni koji ne mogu (ili neće, nisam siguran kako je to sada organizovano, ali svejedno) da učestvuju u kartelu koji utvrđuje cene. Umesto toga slobodno formiranje cena. Onaj ko je protiv kartela po pravilu nudi nižu cenu, jer tako privlači mušterije, to je poenta kršenja kartela. To kartelu smeta i zato se bune.

Moguće je da nekad nekoga prevare, naplate previše, itd. Ali to je poseban problem. Zato postoje udruženja pa kad uđete u taksi poznatog udruženja znate da cena nije proizvoljna, kao što može da bude kod individualca. Ali to nema veze sa ovim problemom kartela. Kartel jednako zabranjuje svima da se cenovno takmiče, bez obzira da li ste udruženje ili individualni ili pošteni ili nepošteni.

Lazar Antonić said...

Divlji nije dobar naziv za taksiste na aerodromu. Nisu oni divlji, naprotiv, svi pripradaju nekom udruzenju. Oni su prevaranti. Ne ugovoraju cenu unapred vec imaju nastelovane taksimetre koji naplacuju nenormalne cene. Kada shvatite da ste prevareni vec ste na auto-putu i nemate izbora nego da se vozite sa njima.

Iz nekog razloga taksistima nije dozvoljeno da cekaju ljude ispred terminala za dolaske vec su tamo samo ovi prevaranti koji love naivne. Kao i u Kijevu, najpametnije je popeti se stepenicama na terminal za dolaske i uci u neko taksi vozilo koje ostavlja musterije. To je iz nekog razloga zabranjeno na aerodromu ali funkcionise.

Vladimir said...

Kao mali doprinos diskusiji, hteo bih da napomenem da je u Čačku start oko 20 dinara, a kilometar oko 40 dinara. Dakle vožnja od dva kilometra, koja je najčešća s obzirom na veličinu grada, košta oko 100 dinara. Taksisti voze od Čačka do Beograda za 5.000 dinara (150 kilometara), a ukoliko se putnik vraća odmah (do 2-3 sata) i ukoliko nemaju vožnju iz Beograda do Čačka (što je najčešće slučaj), u okviru te cene vraćaju putnika u Čačak (dakle 300 km za 5.000 dinara).

U Čačku postoji preko 700 taksi vozila i na tom broju se održava godinama. Uži deo Čačka ima 72.000 stanovnika, a ceo grad oko 115.000 stanovnika. Podatak navodim zbog izračunavanja broja stanovnika po jednom taksi vozilu i upoređivanja sa Beogradom.

Kad god mogu izbegavam korišćenje taksija u Beogradu zbog bezobrazno visokih cena i zbog bezpbrazno neljubaznih vozača.

andrijapfc said...

@Slavisa
Slavisa, lep tekst o stanju u Kijevu.

Sto se Beograda tice medjutim - izvinite sto cu biti grub, ali vi ocigledno pojma nemate kako funkcionise taksi u Beogradu :) to se vidi i po tekstu i po vasim komentarima. Kao neko ko se donedavno vozio taksijem po Beogradu nonstop, i to cesto od i do aerodroma, dozvolite:

Kao sto Lazar rece, kada se u Beogradu kaze "divljak" ne misli se u sustini na taksistu "bez papira" - misli se na nesavesnog taksistu lopova, preveranta. To je onaj sto ce da vam naplati duplo vise nego "regularni" taksista. Naravno, najcesce su ti "divljaci" i "bez papira", jer kada vec krades i varas, pozeljno je da ne postojis u bilo kom registru bilo cega, da ne bi mogli da te nadju, napisu prijavu i sl. Naravno i medju prevarantima ima "legalnih" taksista. Kao sto ima i "postenih divljaka" - ne placaju porez, ne placaju taksi dozvolu, ali voze po propisanoj tarifi (ili nizoj). Ali ti divljaci nisu percipirani kao "divljaci" od strane musterija, niti njih musterije vide kao problem. Dakle problem "divljaka" vezan je pretezno za lesinare na aerodromu, ispred zel. stanice, na trgu republike i ispred hotela moskva (narocito petkom i subotom uvece na ove 2 poslednje lokacije) koji pokusavaju da naplate od ljudi 2, 3, 4, 5 puta vise od onoga sto je "redovna" cena.

Divljaci koji se pogadjaju sa vama za cenu, da tako dobijete nizu cenu od propisane, u mom iskustvu NE POSTOJE. Uopste pogadjanje za cenu ne postoji kao fenomen ako govorimo o voznjama po gradu. Pogadjanje jedino ulazi u obzir ako ocete da vas taksista odveze do nekog drugog grada. Za vangradske voznje vazi III tarifa koja je duplo skuplja od gradske obicne tarife (logika je ta da vam taksi u tom slucaju naplacuje i to gde ce vas odvesti i sopstveni put nazad do Beograda), i tu postoji mogucnost za dogovor, pogadjanje, i sl. - bez obzira da li je u pitanju legalni ili nelegalni taksista.

nastavice se...

andrijapfc said...

@Slavisa, nastavak:

Sto se tice aerodroma:

"Ne znam o čemu se radi u tom dobacivanju, ali ako legalni naplaćuje 2 hiljade čisto sumnjam da divlji dobacuje putniku "ja ću da te prevezem za 3." Pretpostavljam da nude nižu cenu, u suprotnom to ne bi imalo nikakvog smisla."

Nema nikakvog dobacivanja cena. Oni dobacuju "taksi, taksi" i vuku te za rukav da bi te ubacili odmah u njihovo vozilo, i onda ti naplatili 30 - 50 evra do centra (po legalnom taksimetru je oko 1500 din. u I tarifi). NIKO ne ide po aerodromu i vice "kod mene jeftiniji taksi, do grada za 1000!" NIKO. Toga NEMA. Ima samo agresivnih koji bi da te "cape" kako bi ti naplatili 2 do 5 puta vise nego sto smeju po propisanoj ceni.

"Btw. sada se malo promenilo nabolje pa ovi legalni barem imaju fiksnu cenu; ranije ni to nije bilo, samo ekskluzivni pristup izlazu pa koliko naplate. "

"Legalni" su oduvek imali definisanu cenu - grad propisuje tarife i tacno koliko kosta start, kilometar, i cekanje. Problem su uvek bili divljaci koji tu cenu nisu postovali, i pokusavali da naplate nekoliko puta vise. Fiksna cena je uvedena da bi se ukinule kes transkcije izmedju tih taksista i musterija; tj. platis na salteru na aerodromu i dobijes bon. Bon das taksisti za voznju, a on to posle naplati iz kase. Medjutim, i tu se divljaci "dosetili" - sada umesto da voze jednu musteriju, voze njih dvoje-troje odjedanput, razvezu su ih po gradu, i OD SVAKOG uzmu po bon (i ako je pravilo - jedna VOZNJA - jedan bon, a ne jedna osoba - jedan bon). Musterija je opet prevaren, jer je umesto taksija dobiju neku vrstu minibusa. Btw, fiskne cene uopste nisu visoke - one su priblizne onome sto bi platili da se vozite po taksimetru (grad je podeljen na zone). Zavisno od lokacije, fiksnom cenom platite ili malo manje ili malo vise nego sto bi ste platili da vam taksimetar naplacuje po kilometru predjenom.

"U suštini divlji aerodromski taksisti su oni koji ne mogu (ili neće, nisam siguran kako je to sada organizovano, ali svejedno) da učestvuju u kartelu koji utvrđuje cene. Umesto toga slobodno formiranje cena. Onaj ko je protiv kartela po pravilu nudi nižu cenu, jer tako privlači mušterije, to je poenta kršenja kartela. To kartelu smeta i zato se bune. "

Ne! 100% pogresno :) Upravo su "divlji" taksisti ti koji su napravili kartel i monopol, i koriste ga da bi lovili agresivno ljude da im naplacuju 5 puta vise. Oni su jako agresivni, ponasaju se kao mini-mafija (cuo sam cak i da imaju zastitu pravih mafijasa a zauzvrat im sluze po potrebi kao soferi), ocigledno u dosluhu sa aerodromskom policijom (verovatno ih potplacuju), i vrlo napadno brane "svoj" teren - ne dozvoljavaju legalnim taksistima da dodju na red - legalnim taksistima koji naplacuju od grada propisanu, daleko NIZU cenu. Pobuna taksista provit divljaka na aerodromu je upravo pobuna postenih protiv kartela - postenih taksista koji bi da rade svoj posao i da oni dodju na red da uzmu nekog musteriju.

Nazalost, potpuno vam je promasena analiza u ovom slucaju. Ne poznajete dovoljno dobro materiju :)

andrijapfc said...

I jos jedna stvar, gradske vlasti u Beogradu propisuju MAKSIMALNU cenu prevoza. Ne postoji nikakvo zakonsko ogranicenje da ponudite nizu cenu. Tako npr. mozete pozvati Gold Taxi, 19806, i dobiti popust od 10% u I i 20% u II tarifi.

Nekada su skoro sva udruzenja nudila 20% popusta na poziv, bar pod odredjenim uslovima (bilo je i jedno sa 30% popusta, i bilo ih je nemoguce dobiti telefonom i taksi se cekao 15 minuta :) Aurora taxi valjda, ali bili su najjeftiniji), ali su pre par godina "sindikalnom" akcijom taksisti naterali udruzenja da ukinu popust, medjutim evo pojavilo se jedno udruzenje (Gold) koje opet daje popust. Dakle to je prica o kartelizaciji i regulaciji (mada je to pre bio kazem "sindikalni" vrst pritiska, ne regulatorni - niko nije zabranio popust), a ne ovo sa divljacima na aerodromu.

Slaviša Tasić said...

Jeste, ovo što ja govorim o BG aerodromu je zastarelo. Tako je bilo do pre par godina, aerodrom je ograničavao pristup taksistima pa su ovi koji imaju pristup bili tri puta skuplji. Jedina opcija da se ne vozite njima je da idete gore na sprat gde je ustvari ulaz na terminal, pa da tamo nađete nekog ko ostavlja putnike ili da zovete telefonom plavi ili žuti ili neko udruženje.

Ali i sadašnji sistem ima garantovane cene, koliko vidim na sajtu aerodroma vožnja do grada je 1500 dinara i ne može niže -- jel to tako? Ako je tako onda ima prostora za "divlje" koji hoće da voze ispod cene. Možda se to ne dešava, možda su svi prevaranti.

andrijapfc said...

@Slavisa
Moze nize. Recimo popnete se gore na odlaske, i time pobegnete "divljacima" i odete na onaj mali parking kod restorana i tu zaustavite legalnog taksistu i on vas vozi po taksimetru - do negde na NBG vas onda izadje 600-700 dinara, umesto fiksnih 1500. Ili sa tog mesta zovete recimo navedeni Gold taksi, pa donekle dokle bi vas i taksimetar "kostao" oko 1500 platite 10 ili 20% manje (zavisno od toga da li je dan ili noc tj. nedelja/praznik).

Ja se nikada ne vozim na bon (jedanput sam pokusao i jedva sam dobio taksi, tj. dugo sam ga cekao, ocigledno jer je neki divljak "zablokirao" celu stvar dok nije napunio svoje vozilo sa nekoliko putnika kako bi od svakog uzeo po bon), uvek ovako kako sam gore opisao. I na poziv na tom mestu taksisti brzo dodju, jer postoji u blizini aerodroma veliki parking gde legalni taksisti cekaju vas poziv (to nije prostor koji su "monopolizovali" divljaci).

Opet, sto se tice fiksne cene, posto ona funkcionise po sistemu zona ( http://www.beg.aero/upload/Mapa_taksi_sa_legendom.jpg ), da li ce gore opisana metoda biti jeftinija ili ne zavisi od toga kuda idete - ako idete do Karaburme, verovatno je fiksna cena povoljnija (cak i sa popustom), dok vam je do neke lokacije na Novom Beogradu sigurno jeftiniji taksimetar.

Pavle Mihajlović said...

Najpametnije je da se potpuno privatizuje aerodrom (ili da pod koncesiju) i da onda privatnik sam organizuje sa taksistima šta je njemu optimalno

Slaviša Tasić said...

@Slavisa

"Moze nize. Recimo popnete se gore na odlaske, i time pobegnete "divljacima" i odete na onaj mali parking kod restorana i tu zaustavite legalnog taksistu i on vas vozi po taksimetru - do negde na NBG vas onda izadje 600-700 dinara, umesto fiksnih 1500. Ili sa tog mesta zovete recimo navedeni Gold taksi, pa donekle dokle bi vas i taksimetar "kostao" oko 1500 platite 10 ili 20% manje (zavisno od toga da li je dan ili noc tj. nedelja/praznik)."

Pa ja o tome sve vreme govorim.

Jedino što imamo različitu definiciju divljaka; za mene su divljaci oni koji ne poštuju regulativu; vi pod divljacima mislite na obične prevarante.

Željka Buturović said...

"Jedino što imamo različitu definiciju divljaka; za mene su divljaci oni koji ne poštuju regulativu; vi pod divljacima mislite na obične prevarante."

Ipak, postoji neka korelacija izmedju onih koji "ne postuju regulativu" i obicnih prevaranata, ipak tu postoji neka samo-selekcija, narocito kad se radi o propisima koji su dobro poznati i profesiji (taksista) koja se decenijama percipira kao legitimna (a ne kao, sto to pises u Kijevu, izaziva cudjenje). Ne mogu se u potpunosti poistoveciavti taksisti-amateri iz Kijeva, gde je to nesto dozvoljeno, i "preduzimljivi" taksisti uz Beograda gde to nije dozvoljeno; zato ti divljaci cesto i jesu i prevaranti.

andrijapfc said...

@Slavisa

"Pa ja o tome sve vreme govorim.

Jedino što imamo različitu definiciju divljaka; za mene su divljaci oni koji ne poštuju regulativu; vi pod divljacima mislite na obične prevarante."

Opet gresite; ti legalni taksisti koji nude nizu cenu su upravo ti koji POSTUJU regulativu; oni vas voze po ceni koju je propisao grad. Oni imaju sve papire, placaju sve poreze i dazbine za taksi dozvolu.

S druge strane, divljaci tj. prevaranti su ti koji su protipravno uzurpirali prostor na dolascima; ne dozvoljavaju nikome ko nije u dilu sa njima da tamo udje i prilicno su uspesni u tome
(probije se poneki posteni taksista, ali prevaranti dominiraju); dobar deo njih nema nikakve dozvole niti placa dazbine (to se moze videti uostalom po tome da nemaju "TX" tablice); i naplacuju vam cenu visestruko vecu od one koje je propisao grad (bilo putem "turbina" na taksimetrima bilo pokusajem da u isto vreme prevezu nekoliko putnika i svakom uzmu po jedan bon).

Suprotno vasem misljenju, "dobri momci" su u ovom slucaju bas oni koji postuju regulativu i oni koji naplacuju propisanu cenu. Takvo je, jednostavno, stanje.

Slaviša Tasić said...

@andrijapfc
"Opet gresite; ti legalni taksisti koji nude nizu cenu su upravo ti koji POSTUJU regulativu; oni vas voze po ceni koju je propisao grad. Oni imaju sve papire, placaju sve poreze i dazbine za taksi dozvolu."

Govorite o regulativi za ostalu gradsku vožnju. A regulativa na aerodromu je da morate da vozite za 1.500 dinara. Možete li da vozite za niže? Ne možete, nije vam dozvoljeno. Ni za niže ni za više. Ako hoćete da vozite za manje od 1,500 opet kršite regulativu i zato ste, barem na aerodromu, ilegalac, divljak.

Željka,
To je tačno, ali kada kriminalizuješ neku aktivnost ona će uvek privlačiti ljude sklone riziku i prevarama. Zato se i trgovinom droge ne bave MBA sa Harvarda nego ljudi sa krinimalnim tendencijama. Samo-selekcija je posledica regulative.

andrijapfc said...

@Slavisa

ajmo opet :)

"Govorite o regulativi za ostalu gradsku vožnju. A regulativa na aerodromu je da morate da vozite za 1.500 dinara. Možete li da vozite za niže? Ne možete, nije vam dozvoljeno."

Ovo nije tacno. Opet, voznja za fiksni je bon je samo mogucnost, pogodnost koja se nudi putniku. Kada odete gore na dolaske i tamo zaustavite taksi (ili vam on dodje na poziv) koji vas vozi na taksimetar a ne za fiskni bon, ne krsite ni vi ni taksista bilo kakvu regulativu - sve je po zakonu i sve je po propisima.

Takodje, taksisti koji na dolascima cekaju u redu da im musteriju dovede aerodromska sluzba koja je musteriji prethodno prodala bon za fiksnu voznju su slobodni da u bilo kom trenutku napuste taj red - bilo da bi se javili na taksi poziv (koji stize, recimo, odozdo sa dolazaka) bilo da im u vozilo udje musterija bez bona i kaze im - vozi do grada po taksimetru.

Da rezimiramo:

1) Fiksna cena na beogradskom aerodromu je mogucnost, a ne obaveza;

2) Bilo koji taksista koji vas vozi od aerodroma za nefiksnu, cenu po taksimetru postujuci cenu po kilometru koji je propisao grad NIJE divljak;

3) taksisti na dolascima se izbegavaju ne zbog fiksne cene koju grad propisuje (1500 din.) vec zbog toga sto su uglavnom agresivni prevaranti koji bi da vam naplate 50 evra do centra.

Nadam se da je jasnije :)

Slaviša Tasić said...

"Kada odete gore na dolaske i tamo zaustavite taksi (ili vam on dodje na poziv)"

"Kada odete gore na dolaske" -- halo, ali zašto gore na dolaske? Zato što im je dole zabranjeno. Da biste išli gore na dolaske ili se setili da zovete drugi taksi potrebno je da znate igru, da znate o čemu se radi. To što idete gore na dolaske je upravo posledica regulative. To postoji jer je taksistima dole, na izlasku, gde se napusta aerodrom, gde taksi treba da bude, zabranjeno da budu i čekaju putnike i voze po svojoj ceni. Zašto im je zabranjeno, zato što kartel hoće da naplaćuje fiksnu cenu od 1500 dinara.

Fiksna cena jeste obaveza, osim ako ne znate da treba da idete gore na dolaske. Jel vidite da ovde nešto nije u redu sa tim penjanjem na DOLASKE da biste OTIŠLI sa aerodroma?

Pavle Mihajlović said...

Jedini divljaci u celoj priči su regulatori. Prevaranti prosto koriste priliku. Da su taksisti obavezni da imaju fiskalne kase ko sav normalan svet postojale bi i firme za uterivanje dugova koje bi privatno išle okolo i maltretirale taksi udruženja zbog varalica. Ja bih privi takvu firmu pokrenuo samo su potrebni egzaktni dokazi i merenja. Dakle fiskalne kase bio free lance taksista, deo udruženja, kombi, crni taksi ili šta god. Tržište bi se isčistilo za 2,3 godine a cene bi pale kada bi se prosto divljaci regulatori skoncentrisali na institucije koje doprinose predvidivosti pregovaranja između kupaca i prodavaca a ne predvidivosti ishoda tih pregovora. Da se teorijski izrazim :)

Anonymous said...

Није превара ако кажеш да ћеш возити за 1.000 динара и стварно возиш.
Није превара ако кажеш да ћеш возити за 3.000 динара и стварно возиш.

Превара никакве везе са ценом нема. Превара је непоштовање уговореног.

Један путник не може знати које су му опције превоза до града, из једноставног разлога јер нигде не пише. Нема обавештења, нити у терминалу постоје рекламни киосци.

Поставља се питање зашто би се регуларно такси удружење оглашавало када је и онако цена фиксирана?

Нема разлога.

Они рачунају на пендреке и касирке да им реше тај дрски напад дивљака на њи'ов атар.

Приде, простора на аеродрому никако не мањка, што целукупну битку око простора (паркинг такси и обичног) некако чини извештаченом, изнуђеном, изманипулисаном.

Човек би помислио да у Србији остану два кишобрана, и око тога би се побили.

Željka Buturović said...

"To je tačno, ali kada kriminalizuješ neku aktivnost ona će uvek privlačiti ljude sklone riziku i prevarama. Zato se i trgovinom droge ne bave MBA sa Harvarda nego ljudi sa krinimalnim tendencijama. Samo-selekcija je posledica regulative."

slazem se sa tim, ali biti protiv regulacije nije isto sto i biti na strani "divljaka" tim pre sto se svi slazemo da ka toj ulozi u opstem slucaju gravitiraju (a u konkretnom primeru beogradskog taksija po svemu sudeci cine opipljivu vecinu) prevaranti.

Unknown said...

ja samo mogu da kazem da sam se tri puta vozio sa Gold taxijem koji daje popust i uvek mi je izaslo isto a ako ne i vise nego sa nekim drugim taksijem bez popusta.pokrivaju oni taj popust turbinama tako da od sada zovem taxi koji nema popust.JEFTINIJE JE