Pages

25 February 2013

Ko postavlja direktora društvenog preduzeća?

U traženju odgovora na ovo pitanje otkrio sam jedan od najbizarnijih primera komplikovanosti našeg pravnog sistema.

Naime, Zakon o privrednim društvima iz 2011. godine pominje društvena preduzeća samo jednom, u članu 597. koji kaže:

Danom početka primene ovog zakona prestaje da važi Zakon o privrednim društvima ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), osim odredbe člana 456. tog zakona koja se primenjuje do okončanja privatizacije postojećih društvenih preduzeća i privrednih društava koja posluju društvenim ili državnim kapitalom. 

Onda sam pogledao član 456. starog Zakona o privrednim društvima, iz 2004. Evo šta on kaže:

Danom stupanja na snagu ovog zakona, prestaje da važi Zakon o preduzećima („Službeni list SRJ“, br. 29/96, 33/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/2001i 36/2002), osim čl. 392. do 399. i čl. 400a, 400b, 400v i 421a koji ostaju na snazi do isteka rokova za privatizaciju utvrdjenih zakonom kojim se uredjuje privatizacija. 
 
I onda, kada nađete Zakon o preduzećima iz 1996. godine i kada pogledate članove koji su još uvek na snazi i pored toga što su u međuvremenu doneta dva zakona o privrednim društvima (sva sreća, na sajtu Agencije za privatizaciju su izdvojeni upravo ovi članovi), možete da vidite da direktora društvenog preduzeća bira Upravni odbor, koga bira Skupština, a koju čine predstavnici zaposlenih u preduzeću, osim ako preduzeće ima manje od 50 zaposlenih, kada svi zaposleni čine Skupštinu.

Sve u svemu, desetak članova zakona iz 1996. godine je i dalje na snazi iako su u međuvremenu doneta dva potpuno nova Zakona o privrednim društvima, a izmene i dopune su u međuvremenu usvajane jedno 15 puta.

3 comments:

Stevan Majstorovic said...

Radnički savet FTW :)
Samoupravni kapitalizam.

Marko Paunović said...

Barem vise ne postoje OURi i SOURi.

Speaker said...

Marko, ovaj post me je podsetio na jednog poznanika iz devedesetih, genijalnog white-collar lopova i prevaranta, koji je našao neku kvaku u zakonu da registruje društvenu firmu, sebe postavio za finansijskog direktora, a svog šofera za generalnog, :) i na osnovu toga, raznim mahinacijama sa čekovima, kreditima i slično, ojadio Slobin režim za par miliona ondašnjih maraka :))) To je jedna duga i vrlo zanimljiva priča u čijim epizodama figuriraju i neki prominantni, već neko vreme, mislim, pokojni predstavnici beogradskog i požarevačkog podzemlja, šteta što nije baš za javnost (već i zato što ne znam pravi kraj, gospodin je u jednom trenutku "pritiskom okolnosti" bio prinuđen da nestane :) ), mada ću je možda jednoga dana ipak staviti na papir, neke od epizoda tih suludih godina zaista zaslužuju da se sačuvaju za budućnost :)))