Pages

26 December 2012

Brut i Miro

Intervju Borislava Ristića sa Miroslavom Prokopijevićem, objavljen na sajtu Sloboda i Prosperitet. Bave se liberalizmom, Austrijskom ekonomijom, finansijskom krizom, ekonomistima koji su uticali na Prokopijevića, perspektivama liberalnih ideja na Balkanu, socijalizmom, praksisovcima i mnogim drugim temama. Nemojte propustiti, odličan intervju.


21 comments:

Navuhodonosor said...

Ivane pogledajte ovo, na osnovu te vremenske serije može se zaključiti da je ekonomski rast u SAD u 20. veku u vreme države blagostanja (od 1930-ih do 1980-ih) bio veći nego u 19. veku u vreme laissez-faire kapitalizma! Inače mene je najviše fascinirala činjenica da je to zapravo logaritamska vremenska serija a plava linija je prilično ravna što znači da realni GDP per capita ima tendenciju eksponencijalnog rasta već 200 godina unazad a to znači da je tačno moguće predvideti unapred koliki će biti GDP per capita za 20, 30, 50 ili 100 godina, potrebno je samo nastaviti povlačiti plavu liniju, uglavnom znači da je naučno-tehnološki progres potpuno imun na državnu intervenciju. A takođe što je još fascinantnije plava linija zapravo i nije potpuno ravna već je malko nakrivljena na gore, a to može samo da znači: EKSPONENCIJALNI RAST EKSPONENCIJALNOG RASTA! :) I ako se stvari posmatraju sa dugoročnog aspekta Velika depresija 1929-1933 postaje irelevantna, Duga depresija 1873-1896 je irelevantna, stagflacija 1970-ih je irelevatna, Reganomika 1980-ih je irelevantna, sve dosadašnje državne intervencije u ekonomiji, krize, panike, recesije, depresije su irelevantne, jednostavno pozitivan uticaj naučno-tehnološkog progresa na ekonomski rast je nemoguće zaustaviti, to je moje zapažanje od nedavno, mislim da je sasvim korektno.

hasd said...

"Materijalne proizvodne snage" se izgleda ne obaziru ni na sta. Nikakve ljudske mere, bilo dobre ili lose, ne mogu da zaustave njihov progres.

Navuhodonosor said...

U 19. veku realni GDP per capita (u stalnim cenama iz 1990.) je porastao sa $1,000 na $4,000, dakle 4 puta, dok je u 20. veku porastao sa $4,000 na $30,000, dakle 12 puta.

Navuhodonosor said...

Pardon, 7,5 puta.

Marko Paunović said...

Navuhodnosore, evo jednog posta od pre skoro 4 godine na slicnu temu.

http://trzisnoresenje.blogspot.com/2009/03/krugman-vs-mankiw-2.html

Срђан said...

Миро - најинтелигентније Брозово дете :)

tiki said...

koristit nezavisne mikrofone za svakog govornika (pretpostavljam da je ovorađeno sa fiksnom kamerom bez kamermana i tonskog snimatelja )

tiki said...

@Srđo , nemoj da si zilot ;)

tiki said...

@Navuhodonosor
probaj ga komparirat sa francuskom, japanom ,nemačkom od branta na dalje . ili još bolje sa šveCkom ili mitskom titinom đabahirijom al da odbiješ ono što je dobio "nako" ko pomoć

Navuhodonosor said...

Hvala Marko, moje zapažanje je da je recimo na prelasku iz 19. u 20. vek prosečno nedeljno radno vreme u SAD bilo znatno duže nego što je danas i bilo je manje regulative, redistribucije, pa opet realni GDP per capita je danas 10 puta veći! A te pojave kao što su recesije, finansijke krize, rast cena energenata, pad cena nekretnina se previše dramatizuju u medijima, evo ga jedan vrlo interesantan komentar:

Michael Clemens of the Center for Global Development provides some interesting perspective.

The entire effect of the 1994 so-called “Tequila” Crisis on per-capita real income of the average Mexican . . . was erased in exactly three years. In Thailand, epicenter of the 1997 Asian Financial Crisis, it took all of six years. In Indonesia, the poverty rate in the population was back to its pre-crisis level within just three years. Even the big, bad 1982 Latin American debt crisis, in this figure, looks a lot more like mean reversion: Yes growth was bad in Mexico after 1982, but it had been unusually high in the years beforehand, and the net result is that real income per capita simply reverted to its historical trend. The same goes for Thailand in 1997. Bad years are typically followed by offsetting good years, and good years by bad. The good years get smaller headlines, or none at all.

He also points us to this graph of real GDP per capita for the last 200 years of American history:

He writes:

Over these years we had violent financial crashes of various types, bank panics, piles of recessions and a huge depression, many foreign wars and one enormous domestic war, had a central bank and didn’t, were on the gold standard and weren’t, had governments topple in scandal and multiple leaders assassinated, and what did it all amount to in the medium to long run? In per-capita income terms: Nothing. The overall trend does not bend or shift. Every bad year was followed by a good year that returned us to trend. The US average growth rate of real per capita incomes over the last 190 years has been 1.8% a year, and the same rate over the last 10 years has been…. 1.8% a year. Stare at that graph: The Great Depression was traumatic in countless ways, but astonishingly, it’s not clear that we are any worse off today than we would be if the whole thing never occurred. Anyone who made such a claim in the 1930s would have been scoffed at, but that’s what happened.

Navuhodonosor said...

Šta bi moglo da zaustavi taj trend? Možda nekakav sveopšti nukelarni rat (konvencionalni ratovi očigledno ne mogu da zaustave taj trend pa makar se vodili na teritoriji SAD kao rat 1861-1865) ili erupcija nekakvog supervulkana ispod Yellowstonea ili možda udar nekakve komete u Zemlju (ali kometa mora da bude dovoljno velika) :)

tiki said...

brut, ima neka web knjižara u HR da ima knjigu

Navuhodonosor said...

tiki said...

@Navuhodonosor
probaj ga komparirat sa francuskom, japanom ,nemačkom od branta na dalje . ili još bolje sa šveCkom ili mitskom titinom đabahirijom al da odbiješ ono što je dobio "nako" ko pomoć

Komparirao sam ga sa Švedskom i evo šta sam dobio kao rezultat:
GDP per capita (constant 2000 US$)

Prvo što mi pada na pamet je to da je udeo R&D izdataka 2.5% GDP-ja u slučaju SAD i 4% GDP-ja u slučaju Švedske, možda je to ključ? Možda su R&D izdaci važniji od slobodnog tržišta, redistributivnih programa, (ne)fleksibilnosti tržišta rada? Eto kad ne znam. :)

Navuhodonosor said...

Evo je i logaritamska vremenska serija (1960-2011)

hasd said...

A zasto ne uporedis sa Nemackom i Francuskom?

Nemanja said...

Ja navijao da crna macka skoci na "profesora", kad ona pobeze iz kadra :D

Iako je ovde idolatrija u svom punom sjaju, i odsustvo dikcije Bruta kvari sluh, dopala mi se metafora o posluzavniku drzave.

Sto "posluzavnik" postaje veci, kao u Iraku nalazista litijuma, to biva privlacnija autokratija.

Navuhodonosor said...

hasd said...
A zasto ne uporedis sa Nemackom i Francuskom?

GDP per capita (constant 2000 US$) - Log

Vladimir said...

@Marko Paunović

Interesantan tekst, a pretpostavljam i diplomski.
Imam za Vas jedno pitanje. Budući da je onaj Švaba izjavio "Ono o čemu se ne smemo opkladiti, bolje je da prećutimo", da li smete da se opkladite?


Marko Paunović said...

Moze, samo mi nije jasno na sta se kladimo, posto se ne secam da sam bilo sta tvrdio. :)

hasd said...

Navuhodonosor, pogledajte malo bolje francusku i Nemacku, videcete da se kod prve linija krivi na dole negde oko 74, a kod Nemacke negde oko 92. Kod njih rast nije bio eksponencijalan.

Brut said...

@tiki, mislim da nema, kao što i inače slabo ima knjiga iz Srbije u Hrvatskoj, zbog protekcionističke carinske politike. Ali, mislim da mozeš naručit direktno od izdavača (ne plaća se carina, ako je ispod 160 kn, a jeste). Kad je bila promocija knjige u Os, čuo sam da je desetak ljudi poručilo knjigu na taj način.