Pages

21 October 2012

Knjiga, Sajam, naslov

Sajam knjiga počinje ali moja knjiga još uvek nije spremna. Nema potrebe, hoću da kažem, da idete na Sajam.

Međutim, u međuvremenu smo dobili naslov knjige: "Svetska ekonomska kriza: dileme i rešenja". Ovde u komentarima je po raspisanom konkursu za naslov bilo dosta kreativnih rešenja, ali na kraju sam prihvatio predlog urednika iskusnog u ovim stvarima.

Nagrada za najbolji predlog ipak ostaje -- pobednik konkursa je Saša Stamenković, koji je imao najveći broj predloga, od kojih su neki bili vrlo bliski konačnom naslovu. Saša, javite mi se na email da nekako dostavimo potpisani primerak knjige. 

13 comments:

Marko Paunović said...

Odlicno, ja se vec uplasio da cu morati da idem.... :)

Nemanja said...

Pametnije je poseci sumu zarad stampanja umesto kindle verzije knjige, ionako zivimo u 21 veku.

I kome jos treba cenovna diskriminacija

Aleksandar Stevanović said...

Pa sta da proizvode vlasnici suma? To je kao da zalis sto neko pojede psenicu.

Nemanja said...

U mom Vlasinskom kraju proizvodjac se ne buni kada gorstaci seku sume, iz prostog razloga sto Majka priroda drugacije posmatra privatnu svojinu, i metaforicki nema Entove da udese Slavisu, htedoh da kazem Sarumana

Bocconiano said...

Kada smo vec kod svetske krize, evo jedna zanimljiva oda drzavnoj intervenciji.

"AIG: An improbable profit"
http://www.ft.com/cms/s/0/bf4e37d6-1c34-11e2-a14a-00144feabdc0.html#axzz2A1s5XRD7

Aleksandar Stevanović said...

Seca nije problem, suma je sistem koji se obnavlja i ima prirast drvne mase. Ako su vlasnicka prava zasticena i nema drzave koja malo po malo preti, niko nece unistavati ono sto ga hrani, nego ce seci tako da optimalno koristi prirast drvne mase. Suma koja se ne sece nije resurs, ustvari je resurs koji propada jer drvo nije vecno. Drugo, kada se drvo posece resursi ostaju u vidu parketa, namestaja, knjiga...Seca je najbolji nacin da imamo vise (ustvari optimalno), a ne manje suma.

Navuhodonosor said...

Meni se sviđa Slavišin stil pisanja, posebno mi se svidelo ovaj tekst, pretposavljam da je i knjiga isto tako lepo napisana tako da ću je rado kupiti i pročitati.

Nemanja said...

Dopada mi se ovo "Seca je najbolji nacin da imamo vise (ustvari optimalno), a ne manje suma."

A sto bas seca, kada moze loviste ili privatni park.

Vlasnicka prava u teoriji da, u praksi od nekadasnje Sumadije osta samo slovo S.

Drvo nije obican resurs, nosi pozitivne eksternalije poput sprecavanje odrona, leti hladovina, i regeneracije kiseonika, za koje niko ne zeli da plati a svi zele da koriste.

Drugo, dok ljudi ne postanu elfovi, vlasnistvo parcela i investiranje u drva bas i nije pametna investicija. Ta intertemporalna dilema podseca me na pesmu: Sve sto sam steko` potrosice neko.

Izmedju sece danas i sece sutra, naravno da biram danas.

Na kraju, najbolja odbrana suma od danasnjih Slavisa, ovaj Sarumana, koji umesto da granicni trosak svedu gotovo na 0 i dalje zive u doba Gutenberga, ostace nepristupacni tereni..

Aleksandar Stevanović said...

Intertemporalna nemogucnost ne postoji, osim ako na vlasti nisu zesce barabe (sto je cest slucaj u Srbiji, povremeno su prekinute vlascu notornih ubica i secikesa) ili nema vlasnickih prava. Uvek mozes nekome da prodas sumu ko je hoce sutra i spreman je da ti plati. Prirast drve mase ima svoju putanju i vreme kada je optimalno seci. Po logici koja se pominje sa 75 godina smes da sejes samo jednogodisnje biljke, eventualno sargarepu i luk ako si optimista. Sumadija je mogla kao takva da postoji kada je u njoj zivelo manje od 100.000 ljudi, a glavna grana bilo svinjarstvo napasanjem. Ako te interesuje kako je kukuruz zamenio zir, ima lepa knjiga o ekonomskoj istoriji Balkana koju je izdao SG, a moja malenkost prevela. Ne spore se ekternalije, ali bas trziste je to koje moze ocuvati sume, bas kao sto je ocuvalo kokoske, goveda i svinje. I tacno je da ce u vukojebinama suma ostati netaknuta zbog visokih troskova koriscenja iste.

Anonymous said...

Aleksandre, kako se zove knjiga o ekonomskoj historiji Balkana koju spominjete? Hvala.

Aleksandar Stevanović said...

Palare, Majkl
Stevanovic, Aleksandar (Prevodilac)
Balkanske privrede oko 1800-1914
Evolucija bez razvoja
Izdavač: Sluzbeni glasnik (Beograd), 2010
Jezik: Srpski
Cirilicni pismo
Brosura, 496 strana,
format: 150 x 230 mm

Jedino vam nece biti od koristi za Hrvatsku jer se samo ovlas dotice nekih njenih delova. Fokus je Na Srbiij, Bugarskoj, Crnoj Gori i BiH.Ali je brutalno egzaktna (koliko moze biti uz datu gradju) i puna pikanterija.

Nemanja said...

Ono sto sam primetio da su svinje (bogami i krave) u planinskim predelima znatno pametnije od brace iz nizija. Verovatno zato sto jedu zireve umesto kukuruza :P

Kada bi celu Amazoniju stavili pod privatni posed, i cike pocele da seku drvece, pitam se ko ce regenerisati hiljadugodisnja stabla i lokalnu faunu (ukljucujuci domoroce) koja biva unistena? Odgovor je lak: niko.

Kao kada bi dobili piramidu u vlasnistvu, pa je sravnili do temelje i onda je kvazi ponovo napravili u vidu jeftine kopije.

Sa druge strane, koliko vidim u Finskoj funkcionise privatno vlasnistvo (60% suma), ali su posedi u proseku ogromni (30 hektara) sto deluje logicno. Na malim posedima se ne isplati istovremeno regenerisati i unistavati drvece.

Medjutim, model Novog Zelanda mi se vise dopada. Ko hoce komercijalni biznis neka sadi svoju sumu pa posle da radi sa njom sta zeli, postojeca suma je zasticena. NPR. za borovu sumu potrebno je samo 30-35 godina hehe Nema otimanja od prirode

Sto nikako ne opravdava Slavisu koji je mogao da koristi reciklirani papir ako vec nece 21 vek :D

Inace, prema biznismenima iz Ugande, ko investira u drvo eukaliptusa dobija ekvivalentno 58,5% godisnjoj kamati tokom 10 godina! NPR. Ulozis 5.000e, posle 10 godina dobijes 500.000e!

Saša Stamenković said...

Red je i da se ja, kao pobednik konkursa, ovde javno zahvalim Slaviši na poklonu i priznanju.