Pages

18 August 2012

Promišljena demokratija

Sećam se da je Vuk Drašković u jednom intervjuu na pitanje kako komentariše slabe pozicije SPOa prema istraživanju javnog mnjenja ironično pitao novinara da li je uopšte neophodno da se organizuju izbori kada je istraživanje već sve reklo. Vuk je delimično u pravu.

Volja građana se sprovodi indirektno (izbori) i direktno (referendum). James Fishkin sa Stanforda tvrdi da je donošenje odluka na osnovu istraživanja javnog mnjenja (promišljene demokratije) daleko bolja direktna opcija od organizovanja referenduma. Fishkin ne navodi samo očigledne razloge, značajno manje troškove, već tvrdi da bi i kvalitet odluka bio bolji. 

Prvo, dobar uzorak bi bio reprezentativniji od referenduma zbog male izlasnosti. Dobar uzorak predstavlja mišljenje 100% populacije sa pravom glasa dok referendum predstavlja mišljenje daleko manjeg broja glasača. 

Drugo, Fishkin tvrdi da bi za razliku od prosečnog glasača, svaki građanin koji bi bio u slučajno izabranom uzorku daleko savesnije pristupio analizi problematike jer bi njegov ili njen glas bio mnogo relevantniji čime bi bio rešen i problem racionalne nezainteresovanosti. 

Treće, Fishkin tvrdi da bi interesne grupe i novac uopšte imale daleko manji uticaj na konačni ishod odluka. 

Pogledajte ceo tekst ovde. Promišljena demokratija je moj slobodni prevod termina "Deliberative democracy".  


19 comments:

VladimirV said...

James Fishkin sa Stanforda tvrdi da je donošenje odluka na osnovu istraživanja javnog mnjenja (promišljene demokratije) daleko bolja direktna opcija od organizovanja referenduma.
----------------------------------------------------------
A kako bi se onda NATO širio na Istok? NATO ne voli rezultate istraživanja javnog mnjenja, a još manje voli referendume.

Anonymous said...

Фасцинантан пост.
Из овог поста човек научи више него из свих дневних новина заједно.

Anonymous said...

Treće, Fishkin tvrdi da bi interesne grupe i novac uopšte imale daleko manji uticaj na konačni ishod odluka.
.........
Вероватно скоро сваки либертаријанац верује у постојање, па чак и широку присутност феномена regulatory capture (контролисање владиних агенције од стране оних који су оне биле створене да контролишу). Како је могуће да истовремено неко ко верује у то, сматра могућим да организатори ових анкета не би такође били стављени под контролу специјалних интереса? Је ли то веровање у Случајност (као неку 5. димензију/холодек где се људи могу склонити), вера у Стручност, шта ли? Ви као да сте, у друштвено-еволутивном смислу, заменили непоштење других својом наивношћу.

Marko said...

još je davno bila epizoda Alfa na tu temu, kad je isti našao listu ljudi koji čine uzorak gledanosti i namestio da njegova omiljena serija, koja je trebala biti skinuta sa programa postane najpopularnija.

Naime, ko garantuje da je uzorak ne bi bio nemešten, čak i u više agencija istovremeno.

Referendum je referendum, sa svim manjkavostima.

Lazar Antonić said...

Hvala Srdjane.

Repotsfrom-x, prenosim tekst ne dajem svoje misljenje. Ipak, vasa kritika se podjednako odnosi na referendum i na ankete, jer su organizatori i jednih i drugih podlozni uticaju specijalnih interesa.

Marko, ne sumnjam da je prilicno jednostavno uspostaviti kontrolne procese koji bi "garantovali" da nema prevare pri izboru uzorka. Gallup postoji osamdeset godina i verujem da su taj problem odavno resili.

Imam jedno pitanje za vas Marko. Ako pretpostavimo da je slucajni uzorak upravo to, slucajni, sta onda mislite o ideji koriscenja istrazivanja umesto referenduma? Sta mislite o prednostima navedenim u tekstu?

Anonymous said...

Pretpostavlja se da su istraživanja superiorna u odnosu na referendum, po čemu tačno? :)

Željka Buturović said...

katastrofa od ideje. nije problem da istrazivanja nisu bolja od referenduma, nego da su referendumi problematicni a ovako bi ih, pretpostavljam, bilo mnogo vise. ako cemo vec da teoretisemo, po meni bi bilo bolje (a u neku ruku slicno) toj ideji da se umesto izbora odrzava redovna lutrija.

Lazar Antonić said...

Da, ako pretpostavimo da bi to znacilo mnogo vise direktnih odluka, sto deluje logicno, onda je to zaista problem. Gube se ocigledne prednosti reprezentativnog sistema (ogranicavanje populizma i sl.).

Fishkinov argument sa druge strane je da su ljudi daleko odgovorniji u situaciji kada znaju da njihov stav ima veliku tezinu. Po njemu, ta samokontrola bi bila ogranicenje populizmu.

Anonymous said...

Napisao bih nešto o izborima, referendumima i istraživanjima, ali je to veliki napor. Ne znam ni odakle da krenem. Recimo da referendum nije redovna stvar, već više korekcija, recimo da je i istraživanje korekcija, samo manje snage, a to da li je nešto "kvalitetno" ili ne, najmanja je briga :)

Lazar Antonić said...

Interesantno. Ja na to gledam ovako, ljudi su delegirali neka ovlascenja vladi koja donosi odluke u okviru svojih ogranicenih ovlascenja. Kako su im ovlascenja ogranicena, sve sto bi izlazilo iz okvira dozvoljenog, a ne bi narusavalo ustavom garantovana prava pojedinca, bi moglo biti reseno referendumom.

Lazar Antonić said...

Slicno kao odnos Upravnog odbora i izvrsnih direktora. Direktori su vlada a UO recimo referendum.

Anonymous said...

Iz nekog se razloga komentari ne objavljuju.

Anonymous said...

Može se upoređivati kompanija sa državom, ali me moje uverenje upozorava da su ta dva sistema pre suprotna jedno drugome, nego slična ;)

U načelu, "delegiranje" je izborni proces, u kome je suština kampanja, ideja i čovek koji dobija mandat. Mandat da uradi ono za šta se odredio da će uraditi. I kako. Dakle, osnovna je odluka već pala (ako izvršni poistovetimo sa izvršnom vlašću, iako je parlamentarni sistem u Srbiji, a predsednički u SD), i ta se odluka, zbog koalicije, vanrednosti ili iznimnog značaja, menja ili uspostavlja nova referendumu. "Narod je rekao svoje" i "Uzorkom (ili lutrijom) smo ustanovili" nekako nema isti značaj, zar ne?

Vlast, izvršna, deluje u okviru Ustava i zakona, i svako prekoračenje nosi sa sobom političku, a u boljim sistemima i pravnu odgovornost. Ne može biti plod potrebe prekoračenje ili kršenje sloboda i prava, već se zahteva prethodna promena zakona i/ili Ustava mehanizmom koji može zahtevati i referendum. Umesto toga koristiti istraživanja, znači dati samovolju izvršnim vlastima, a to ne želimo?

Anonymous said...

Fishkinov članak u svojoj eseniciji napada Predstavnički dom, jača mogućnosti Predsednika i njegovu "reprezentativnost". Čak i kada bi Predsednik potraživao legitimitet preko referenduma, zbog puke veličine zemlje, prostranstva i stanovnika, stvari bi bile gore. Jako je bitan taj odnos Predsednika i Predstavničkog doma u SD, jer sa jačanjem prvog, zemlja se odaljava od koncepta na kome je zasnovana.

Željka Buturović said...
This comment has been removed by the author.
Željka Buturović said...

"Fishkinov argument sa druge strane je da su ljudi daleko odgovorniji u situaciji kada znaju da njihov stav ima veliku tezinu. Po njemu, ta samokontrola bi bila ogranicenje populizmu."

Prilicno sam skeptican prema tome, tj. zavisi kako se razume pojam 'odgovornosti'. Verujem da bi na njegov nacin izabrani ucesnici imali vecu kolicinu informacija i da bi vise razmisljali i vise se trudili ali ne verujem da to vodi kao boljim odlukama i stabilnijem drustvu (a pogotovo ne vecem liberalizmu).

Kako ga ja razumem, njegov cilj jeste veci populizam jer je ubedjen da specijalni interesi diktiraju rezultat izbora i da je cinjenica da znacajan broj ljudi ne prati politiku problem koji zahteva resavanje. Ne slazem se sa tim... mislim da bi se demokratija i u stabilnim drzavama kao SAD vrlo brzo izvitoperila u zestok teror kad znacajan segment drustva ne bi stvari kocio svojom politickom apatijom.

Anonymous said...

Željka,

Teško da se stvari u pogledu države koče apatijom?

Lazar Antonić said...

Eksperiment Brajana Kaplana pokazuje da je upravo neznanje razlog losih odluka. Ako bi ljudi vise razmisljali i dobili bolje informacije onda bi to logicno vodilo boljim odlukama.

Ipak, razumem tvoj skepticizam jer i sam volim prednosti indirektne demokratije. Deluje sigurnije.

Željka Buturović said...

"Eksperimenti Brajana Kaplana pokazuje da je upravo neznanje razlog losih odluka. Ako bi ljudi vise razmisljali i dobili bolje informacije onda bi to logicno vodilo boljim odlukama."

Ako ciljas na ono jedno istrazivanje koje je nadugacko raspredao u "Bajci o racionalnom glasacu" to nisu bili eksperimenti nego statisticke korekcije gde je kriterijum "dobre odluke" bio baziran na ekspertskom konsenzusu o vrlo limitiranom broju pitanja. Vise razmisljanja ne vodi nuzno boljim odlukama, ima dosta literature na tu temu.