Pages

23 July 2012

Šukalo od palube



Nagledali smo se u naslušali (a nažalost i dalje slušamo) kandidata za alhemičare, metamenadžere i nadrilekare. Bilo ih je i ima ih među pretendentima na sve pozicije, a zajedničko je što su njihovi nalazi i konsekventni predlozi vredni kao hrpa lanjskog snega, čak i ako zanemarimo sušu kao elementarnu nepogodu u zemlji koja leži na dve velike reke i sistemu kanala. Današnji laureat ne puca visoko kada je reč o svojoj poziciji, a moje ključno pitanje je koji nivo ekonomskog neznanja mora da ima urednik ekonomsko/poslovne rublike najčitanijeg veb sajta u Srbiji, odnosno kogod iz Vampirske telegrafske agencije, pa da prenese šuketanje sekretara Odbora za građevinarstvo PKS, štagod se krilo iza ove pozicije na vizit karti. Čovek je rekao da je vrednost državne imovine Srbije cirka 182 milijarde evra i da za 30% nje postoje zainteresovani strani investitori.
Meni je iz ove izjave jasno zašto su se mnoge firme u Srbiji borile da ne moraju da plaćaju članstvo u instituciji koja ima ovakve analitičare i glasnogovornike. Ja neću da se bavim popisivaštvom jer je naš rad na blogu volonterski, a popis je jedna ozbiljna aktivnost, ali moram da iznesem nekoliko logičkih argumenata.
1. Ako je zainteresovanost na 30%, a imovina vredi 182 milijarde, to znači da se neko interesuje da investira 54,6 milijardi. Ja sam imao mnogo primedbi na to kako je DS vodila zemlju, ali nikada nisam ni pomislio da bi bili toliko nesposobni da izgube izbore, a da im toliko novca leži na dohvatu ruke. I sa 10% tog "interesovanja" oni bi sada bili vlast i to bez neželjenih partnera, a BoTa predsednik. Dakle, nema ovo veze sa životom.
2. Ako procenitelj kaže da je vrednost imovine 182 milijarde, a u nekoj od narednih rečenica da državna imovina nije popisana, kakva je to procena? Evo ja kažem da državna imovina vredi 1.000 milijardi evra. Ili možda 50 evra?
3.Da li je moguće da bi MMF prevideo takav divan izvor za uravnoteženje budžeta?
4. Koja je to uopšte imovina? Mi za 100% jedne od dve top kompanije u državnom vlasništvu možemo dobiti maksimum 2 milijarde i to da pevamo od sreće, a pre će biti da ne možemo ni 1,5 milijardi. Evo dodajem tu EPS i šta ćemo dalje. Raspale kasarne koje nisu sve u centrima prosperitetnih gradova, državna zemlja, neprivatizovane firme, šume i livade vrede oko 175 milijardi. Ma da, dođi juče, ulagač bi na tome trebao da ima čist prinos od 17,5 milijardi evra godišnje i mnogo mazohizma pa da to kupi.
5. Ono što je zaista tačno je da treba popisati državnu imovinu jer se njome loše upravlja, a svaki dinar je dragocen. I odmah potom je treba privatizovati ili rentirati. Tako se najbolje stavlja u funkciju razvoja.
6. To što se neko interesuje ništa ne znači. Moja sfere interesovanja su takođe velike, ali to ne znači da ću se baviti intermodalnim saobraćajem u milijardama evra ili proizvodnjom krompira za Mek.
Laureat ni kriv ni dužan dobi više pažnje od ostale gospode iz Kluba multiplikatora, zašto ne znam ni sam.

3 comments:

Anonymous said...

uzrok takvog razmišljanja ljudi što su oni i obrazovani u sistemu radničkog samoupravljanje,oni ništa drugo i ne znaju da nauče,a privatna svojina im je zanimljiva samo kad treba popuniti prazne kase,ne shvataju je uopšte,a za tren oka bi je opet konfiskovali posle prodaje ako se za to pojavi ,,opšti interes". Kao što je i Zlobica mislio da je pad SSSR-a samo prolazna turbulencija,ovi takođe samo čekaju novog Jožu Šepavog da nas spase nas samih...rešenje je samo jedno,revolucija,pri tom ne nasilna fizički ali pravno brutalna revolucija. Moja malenkost bi čisto predostrožnosti radi zabranila svima koji su ikakvu političku funkciju držali ikada(bilo direktnu ili indirektnu tipa direktor javnog preduzeća) da se bave politikom,a potom napravila novu državu,iz korena sa novim ustavom i novim institucijama...jer neće od babe devojka nikad postati
Još samo jedna sitnica,ove mađije sa privatizacijom naših a ničijih javno-društveno-državnih firmi će se ostvariti kad na vrbi rodi grožđe. Naprotiv model privatizacije takvih sistema mora biti ekspresna prinudna likvidacija imovine,čak i onih preduzeća koja nemaju negativan kapital,jer izgubismo ne samo godine već i decenije čekajući da se pravni tretman imovine ovde makar upristoji,a zabranu posedovanja imovine od strane države treba ustavom zagarantovati.

Anonymous said...

Реституција. Прво реституција.

Speaker said...

Šukala mu majka :))