Pages

12 May 2012

Još malo teorija zavere

Jedna od najparanoidnijih fantazija severnoameričkih konspirologa je pakleni plan za stvaranje Severnoameričke Unije po modelu EU. U sklopu ovog fantazmagoričnog scenarija, tri države (USA, Kanada i Meksiko), bi napravile carinsku i monetarnu uniju ("amero" bi zamenio dva dolara i pezo), i zajedničku bezbednosnu, ekološku i poslovnu regulativu. Znate svi ko su ti ljudi što šire takve dezinformacije - levičarski i desničarski ekstremisti.

Ovaj članak u New York Timesu iz 2007 godine odlično objašnjava razloge zašto paranoici lupetaju, sa sve ismevanjem istih, citiranjem Hofstadera i nejgovog koncepta "paranoidnog stila" politike, psihoanalioziranjem itd. U svakom slučaju, jasno je da je cela priča o Američkoj Uniji paranoidna izmišljotina, svi političari i u SAD i u Kanadi je negiraju, kao i ekonomisti, profesori, birokrati. Niko ne planira kontinentalnu integraciju.

Osim što planira. Kao što sledeća diplomatska depeša američkog ambasadora u Otavi iz 2005 godine pokazuje, američki zvaničnici diskutuju sa kanadskim kolegama o raznim detaljima integracija koje, jel tako ne postoje i nisu u planu, ali se nazivaju North American Initiative. U depeši o kojoj je reč, američki ambasador prepričava detalje sastanka sa vodećim kanadskim ekonomistima iz biznisa i akademije. Rezimira zajedničke zaključke da je dalja politička integracija severnoameričkog kontinenta poželjna i dobrodošla ali da se mora ići oprezno i malim koracima. Po pitanju tajminga monetarne unije, sagovornici nisu bili jedinstveni, iako većina misli da je to odlična ideja, dok je guverner kanadske centralne banke rekao da zajednička valuta treba da se uvede kasnije, pošto se prvo formira zajedničko tržište (kao u EU). Stav prema carinskoj uniji je bio takođe pozitivan, ekonomisti se slažu sa američkim kolegama da bi to bilo vrlo korisno. Isto tako se ističu potencijali eksploatisanja pitanja bezbednosti za dalju političku integraciju. Na početku samog dokumenta dat je vrlo dobar siže razgovora:

An incremental and pragmatic package of tasks for a new North American Initiative NAI) will likely gain the most support among Canadian policymakers. Our research leads us to conclude that such a package should tackle both "security" and "prosperity" goals. This fits the recommendations of Canadian economists who have assessed the options for continental integration. While in principle many of them support more ambitious integration goals, like a customs union/single market and/or single currency, most believe the incremental approach is most appropriate at this time, and all agree that it helps pave the way to these goals if and when North Americans choose to pursue them.

Dakle, isti princip kao u Evropi: krajnji cilj je jedinstvena država, a metodologija dolaska do nje je puzajući puč: dug i strpljiv proces postupnih integracija, koje počinju manjim ujednačavanjima regulativa, sporazumima o slobodnoj trgovini, nastavlja se carinskom i monetarnom unijom i zajedničkim granicama da bi kuliminirali u formiranju federacije i poništavanju nacionalnih država. Severna Amerika naravno daleko "zaostaje" za Evropom, i ovi planovi su daleko od realizacije (bar se tako čini sada). Međutim, frapantno je do koje mere su metodi i ciljevi identični onima koji su primenjuju u Evropi. I koliko je negiranje toga šta je krajnji cilj integracija sveprisutno. I trajaće sve donde dok integracije ne odmaknu toliko, da bude kasno da se opozovu i negiranje postojanja zavere nepotrebno (kao što je sada slučaj u Evropi).

Još jedna instanca gde su "teoretičari zavere" u pravu.

7 comments:

Slaviša Tasić said...

Kako si ti ovde sabrao dva i dva uopšte mi nije jasno. Ovaj diplomatski dokument, prvo, uopšte nije tajni. Velikim slovima na vrhu piše da je "unclassified" (a uz to ni "classified" uopšte nije neki visoki nivo tajnosti, nego najosnovniji -- znači ovaj papir nema čak ni tu osnovnu poverljivost, bio bi dostupan i bez Wikileaksa.)

Drugo, u dokumentu se radi o ekonomskim preporukama koje su nesporne za većinu ekonomista -- dalja liberalizacija trgovine (carinska unija znači potpuno slobodnu trgovinu između njih), liberalizacija kretanja radne snage i kapitala, ukidanje regulatornih restrikcija za ulaganja. Jedinstvena valuta stoji zato što je godina 2005. pa su mislili da je evro uspeh. Nema govora o političkom ujedinjavanju i jedinstvenoj državi -- kako li bi samo to prošlo menjanje ustava i referendume po američkim državama?

Naravno, ti možeš zaključiti da je ovo samo privid, da se iza brda valja nešto drugo, i uvek ćeš naći dokaz u nekom marginalnom dokumentu ili nečijoj izjavi o nečemu, ali upravo to je suština teorija zavere. Nađu neku poluistinu, umisle da nije sve kako izgleda i imputiraju neki svoj scenario. A kada u glavi imaš scenario, "dokaze" je lako naći, u svakom bezveznom dokumentu ili izjavi se vidi dokaz.

ISNOGOOD said...

Šta je Slaviša rekao.
Okamova britva, uvek je nosite sa sobom.

ISNOGOOD said...

Šta je Slaviša rekao.
Okamova britva, uvek je nosite sa sobom.

Speaker said...

Kad će taj Okam da izbaci na tržište jedan univerzalni džepni nož? :)) Uzgred, potpuno se slažem sa Slavišom, ja stvarno ne vidim apsolutno nikakvu radost za konspirologe u ovom dokumentu, tim pre što glavna "kuka" u celoj "zavereničkoj" priči nije Kanada, već Meksiko, zašto bi se bilo ko uzbuđivao zbog neke hipotetične nakane da se dve ionako kulturno i ekonomski veoma bliske i već poluintegrisane države spoje i formalno, da u tom hipotetičnom planu ne figurira i 110 miliona "kalafonaca" s juga koji svako malo još uvek vredno seku jedni drugima glave mačetama? :))

Anonymous said...

"Formalno spajanje" dolazi od istog za koga je Juga federacija? Lepo...

Cenim da se to "formalno spajanje" sasvim sigurno većini Kanađana ne bi svidelo, ma šta ko mislio o tome, njihova je zemlja.

Ivan Jankovic said...

Slavisa,

nisam ni tvrdio da oni govore o jedinstvenoj drzavi. Nego da planiraju i otvoreno zagovaraju monetarnu i carinsku uniju i "jedinstveno trziste". Procitaj ceo dokument. A sve to u isto vreme dok politicari i mediji tvrde da je ideja o daljim integracijama, imonetarnoj i carinskoj uniji teorija zavere. I to je sve.

Ivan Jankovic said...

Speaker,

nije uospte poenta u tome sta treba ili ne treba da bude, da li je ujedinjenje SAD i Kanade dobra ideja ili nije, nego da americki politicari i mediji tvrde da nikakvi planovi za integracije ne postoje, da je sve teorija zavere nekih ludaka, dok u stvarnosti planovi postoje i vrlo pazljivo su razradjeni. I podsecaju kao jaje jajetu na evropske integracije. Pogledajte sta kaze americki ambasador: nasa istrazivanja kazu da je najbolje insistirati na "ekonomskom prosperitetu" i "bezbednosti" kao zvakama za puk da se proguta sama ideja (on cak stavlja znake navoda da ne bi bilo zabune da je to samo zvaka), i da se kanadske kolege slazu.