Pages

25 October 2011

Značaj "male privrede"

Mnogi pričaju o SME sektoru kao ključnom sektoru za rast, razvoj i inovacije. U tom smislu, sledeći grafik (odavde) je veoma ilustrativan:


Kao što možete golim okom da vidite, korelacija između procenta zaposlenih koji rade u firmama sa manje od 50 radnika i ekonomskog rasta je negativna. Kako i zašto, evo šta kaže Yglesias:

Zdrava privreda funkcioniše tako što sve počne sa gomilom firmi, pa se onda ispostavi da je menadžment u nekim firmama bolji nego u drugima. Firme sa dobrim menadžmentom rastu dok one druge bankrotiraju. Na kraju, dođeš u situaciju u kojoj većina radnika radi u firmama sa relativno dobrim menadžmentom. Pošto  firme imaju dobar menadžment, radnici su produktivniji i zaarađuju dobro poznatu premiju za rad u velikoj firmi. Alternativno, može da postoji i privreda poput italijanske sa gomilom ograničenja konkurencije, pa onda i firme koje imaju loš menadžment preživljavaju, a to je praćeno niskom produktivnošću i niskim rastom. 

11 comments:

Aleksandar Stevanović said...

Meni i dalje ovo nista ne govori jer imamo samo presek jedne godine, što ne znači ništa. Serija od 20-ak godina u kojoj bi se tražila korelacija rasta i učešća MSP bi bila bolja, mada i onda ne možemo biti potpuno sigurni, ali bi bili malo sigurniji.
Pravi zaključak je da treba pustiti tržištu da samo odabere koliko firmi koje veličine treba da ima, a država treba da se mane duradi bilo šta po ovom pitanju.

Marko Paunović said...

Ne znam kako mislis "presek jedne godine"... Mislis da ucesce zaposlenih u malim preduzecima mnogo varira od godine od godina?

Aleksandar Stevanović said...

Podatak da je neka privreda neke godine imala odredjen procenat zaposlenih u MSP nam ne govori mnogo (ako i ista) o uticaju te velicine na stope rasta, cak i ako znamo koja zemlja ima koliki GDP. Mislim da je za neku razumno laku analizu bolje uporediti prosecnu stopu rasta GDP u periodu od 20 godina i prosecno ucesce MSP u ukupnoj zaposlenosti. Onda iskljuciti efekte koji su ocigledno uticali na rast GDP, a nemaju veze sa strukturom zaposlenosti, recimo efekte poslednje krize, dot mehura ili azijske krize. I na kraju mislim da je potrebno uraditi neku ponderaciju velicine nacionalnog trzista i strukture zaposlenosti jer su SAD do 2004. godine bile najvece jedinstveno trziste u svetu i logicno je da su im firme vece u proseku nego u, na primer, Maleziji. Mada mi se cini da bi to na kraju otislo u domen cistog sajentizma.

Aleksandar Stevanović said...

Pade mi na pamet i industrijska struktura privrede kao faktor koji moze uticati na prosecnu velicinu preduzeca (na primer, u turizmu lako opstaju MSP), a mislim i da stepen subvencionisanja privrede ima solidan udeo u opstanku MSP. I tako nigde kraja, a model sve rogobatniji.

grh said...

a kako je recimo u kini ili brazilu, ili nekim drugim od brzo rastucih privreda?

Marko Paunović said...

Sasa,

Na vrhu su PIGS zemlje (Grcka, Italija, Spanija i Portugal). Na dnu su zemlje poput Danske, Finske, Nemacke, UK i SAD. Mozemo da radimo i pravu statisticku analizu, ali mislim da se i golim okom vidi o cemu se radi.

Sigurno si u pravu po pitanju strukture privrede - veliki sektor turizma svakako "vuce" dobar deo ovog ucesca.

Ali, upravo se o tome ovde i radi - sektor turizma ne moze da belezi visoke stope rasta, nema tu mnogo prostora za uvodjenje novih tehnologija, unapredjenje produktivnosti i ekonomiju obima.

Dakle, ja ne tvrdim da je veliki SME sektor uzrok niskih stopa rasta, vec mislim da su oba ova indikatora (ucesce zaposlenih u SME i stopa rasta) dobri indikatori nekih dubljih problema sa privrednom strukturom i raznim drzavnim politikama.

Speaker said...

Slažem se s Aleksandrom, ima tu previše faktora koji utiču na stvari da bi se mogla videti jasna korelacija, u svakom slučaju je dobro imati niske administrativne barijere za ulazak novih igrača na tržište, a koliki će procenat istih preživeti i porasti, i kakva će biti konfiguracija tržišta, drugo je pitanje, koje ponajviše zavisi od tehnoloških, demografskih, legislativno-političkih i sličnih trendova. Po meni bi mnogo interesantniji pokazatelj od ovih cifara u koje ulaze razne za savremenu privredu manje-više irelevantne kategorije poput individualnih poljoprivrednih proizvođača koji u mnogim zemljama imaju registrovanu delatnost pa se takođe računaju kao MSP ili licenciranih, kvazimonopolskih delatnosti, i tako dalje, bio uporediti broj novih kompanija koji se registruje (i deregistruje) godišnje na milion stanovnika sa stopom rasta i videti da li postoji pozitivna korelacija.
@grh
Mislim da nema mnogo smisla upoređivati frogs and grandmothers, odnosno siromašne zemlje koje rastu brzo zbog jeftine radne snage ili, kao Brazil ili Rusija, primarno zbog eksploatacije non-renewable prirodnih resursa sa ustaljenim i razvijenim kapitalističkim privredama, barem ne u ovu svrhu.

Marko Paunović said...

Speaker,

Pozitivina korelacija izmedju novonosnovanih firmi i rasta svakako postoji, ako nista drugo zato sto obe stvari "idu" uz dobre institucije, niske barijere ulasku, dobru birokratiju...

Bolje pitanje je vezano za zatvaranje firmi, tu je pravi problem, jer mnoge drzave subvencijama, poreskim podsticajima i raznoraznim drugim regulatornim distorzijama podsticu ostajanje u zivotu malih neefikasnih firmi (na primer, kroz zemljisnu politiku ne dozvoljavaju izgradnju supermarketa).

Time ne samo da staticki smanjuju efikasnost, vec i dinamicki efektivno poskupljuju rast firme.

Recimo, meni je jedan domaci preduzetnik pricao da nema nameru da zaposli dvadesetog radnika, jer bi onda morao da zaposli i jednu osobu sa invaliditetom. Dakle, drzava je uvela olaksicu firmama do 20 zaposlenih (po Zakonu o zaposljavanju osoba sa invaliditetom) da ne moraju da zaposljavaju osobe sa invaliditetom, ali su time stvorili veliku barijeru zaposljavanju 20. radnika. Mnoge takve olaksice se gube kada firma poraste, pa smanjuju motiv za rast.

Mnoge "skleroticne" drzave imaju bas takve probleme, mozda je najbolji primer Japan, koji je u zelji da zastiti male poljoprivrednike, trgovce i ugostitelje sveo nivo produktivnosti u tim sektorima na nivo slabo razvijenih privreda.

Evo jednog odlicnog, mada po malo zastarelog, izvestaja na tu temu.

http://www.mckinsey.com/mgi/reports/pdfs/japan/japan.pdf

Speaker said...

Jeste, Marko, baš na to sam i mislio, negde sam i spomenuo deregistraciju, ali pošto nisam ekonomista, već mi je to samo pomalo hobi, ne znam tačno kako se to naziva (nekakva fluktuacija? churn? bogte pitaj :)) ), mislim da tu verovatno postoji prilično direktna korelacija, a konačan procenat malih i srednjih firmi i self-employed osoba uopšte je verovatno slučajan, ali moja intuicija bi bila da bi u zaista slobodnoj ekonomiji, gde bi veliki delovi današnjih državnih monopola u medicinskim, socijalnim i sličnim službama bili privatizovani, a mogućnost nezavisnog kontraktuiranja radne snage po ugovoru veća, ipak bio značajno veći nego što su procenti u današnjim najslobodnijim i najrazvijenijim ekonomijama, gde se udeo nepoljoprivrednih self-employed osoba kreće otprilike od 5-6 do 10-12%. I to je dobro, jer je jedan od najvažnijih načina da sadašnje razvijene zemlje na zapadu zadrže svoju relativnu prednost u odnosu na ostatak sveta maksimalno iskorišćavanje svih ljudskih resursa, odnosno privatizacija svega što je moguće i omogućavanje što većem broju ljudi da sami preuzmu odgovornost za svoju sudbinu, ali mislim da bi se procenat ustalio na nekoj prirodnoj granici ljudske inicijative i sposobnosti, verovatno na otprilike petnaestak procenata self-employed ljudi, odnosno, vlasnika vlastitih malih, velikih i srednjih firmi i free-lansera, i još petnaestak procenata menadžmenta, istraživača i krativaca koji su zaposleni u tuđim firmama, jer, bez ikakvih drugih naučnih izvora osim vlastitog iskustva, :)imam utisak da bi, i pri optimalnoj strukturi obrazovnog sistema i ekonomije, bilo vrlo teško sistemski motivisati, mobilizovati i istrenirati više od tridesetak procenata stanovništva za bilo šta što podrazumeva odgovornost, preduzimljivost ili kreativnost, tu već udaramo u granice primatskog čoporativnog obrasca, koje jedino Singularity i integracija sa veštačkom inteligencijom, ili, pak, genetsko reprogramiranje mogu da reše :))) Pre će, ustvari, biti da su ove cifre suludi optimizam, i da bi se ukupni procenat kretao maksimalno oko 20%, sa raspodelom na samozaposlene i zaposlene zavisnom od mnogih i komplikovanih faktora...

mileusna said...

Gde bi na ovoj listi bila Srbija gde polovina radi u Telekomu, EPS-u i sl. a druga polovina po lokalnim samoupravama i javnom sektoru? Cenim da bi bili blizu USA i tako bismo osporili ceo ovaj grafik. :)

Marko Paunović said...

Verovatno ne bi. Ako gledas Anketu o radnoj snazi, ukupno zaposlenih je oko 2,4 miliona.

Od tih 2,4 miliona oko 550 hiljada radi u javnom sektoru, a oko 650 hiljada radi "neformalno", znaci prakticno po definiciji u SME sektoru. Takodje, oko 400 hiljada su preduzetnici ili rade kod preduzetnika.

Ostaje znaci jos oko 900 hiljada "nerasporedjenih". Ako gledas po sektorima, uz neke iole razumne pretpostavke (recimo, svi koji rade u finansijama rade u velikim firmama, svi koji rade u ugostiteljstvu rade u malimm, 20% onih koji rade u trgovini rade u velikim firmama itd) dobio sam da oko 400 hiljada radi u velikim a 500 hiljada u malim firmama.

Dakle, kad sve saberes, recimo da dobijes da oko 950 hiljada radi u velikim, a 1.45 miliona u malim. Procentualno, dobijes da oko 60% radi u malim preduzecima.

Naravno, ovo je bilo prilicno odokativno, ali ne verujem da sam omanuo za vise od 5%.

Bilo bi dobro da neko linkuje na neki bolji podatak, ako postoji.