Pages

06 February 2011

Srećan rođendan, Gipper!

Danas je ravno sto godina od rođenja Ronalda Reagana. Umesto mnogo priče, evo njegovog govora iz predizborne kampanje Barry Goldwatera iz 1964 koji je, sa ove distance očigledno predstavljao jedan od važnijih momentara u modernoj istoriji koji je dramatično uticao na razvoj događaja u Americi a time i u svetu.

21 comments:

YoKey said...

Uz svo poštovanje, i RR je obilato praktikovao delanje suprotno od sopstvenog propovedanja.
http://mises.org/daily/5009/The-Reagan-Fraud-and-After

Anonymous said...

Ajde da mu otpevamo pesmu.

Ivan Jankovic said...

Yo key,

vi ste u pravu. Ja bih pre rekao da se on nasao u mrezi politike koaj ga je sprecila da uradi stvari koje bi inace zeleo. Sve stvari po kojima ga danas pamtimo uradjene su mimo volej i protivno volji DC establismenta i uz stalne kritike i ismevanja. Sama cinjenica da je on uzeo za potpredsednika George Busha dovoljno govori koliko j eon na nivou politike bio kooptiran.

Kad vidite rezultate, to niej boznasta: smanjena inflacija, smanjeni porezi. Ali, povecan deficit, drzavna potrosnja povecana ali aporije nego pre i deregulacije mozd amanje nego pod Karterom.

Mozda je u spoljnoj politici bio najsupesniji. On je vise uradio za Poljake i Cehe i ostale u nasem delu sveta dugorocno, nego za Amerikance. Ja kao covek iz Istocne Evrope to priznajem i slavim.

Speaker said...

Nije toliko bitno šta je Regan tokom svoja dva mandata uspeo da uradi, nije ni bilo realno da će jedan čovek i njegovi istomišljenici za tako kratko vreme uspeti da u potpunosti potru višedecenijsku inerciju, njegov glavni doprinos počivao je u tome što je imao jasne prioritete i nije se bojao da veći deo pacifističko-defetističkog i redistributivnog nasleđa šezdesetih, uprkos svim pokušajima pseudointelektualne kamarile da ga omalovaži, bagatelizuje i proglasi za retrogradnu pojavu ili, čak, opasnog ekstremistu, nazove pravim imenom "korozivni levičarski treš" (samo što je Regan, naravno, bio bolji i učtiviji čovek od mene, o talentovanim piscima govora i da ne govorimo, :) pa je to mnogo lepše zvučalo) i ohrabri mnoge druge ljude koji su to isto već neko vreme mislili da takođe počnu da to jasno i glasno govore i bore se protiv ove društvene skleroze i degeneracije pod maskom napretka. Zbog toga bi bio zapamćen kao najveći američki predsednik druge polovine dvadesetog veka (a što se tiče mnogih, uključujući i mea parvitas, :) koji na Ruzveltovo nasleđe gledaju kao na štetnu kolektivističku anomaliju u istoriji ove velike zemlje sa mnogim negativnim unutrašnjim i globalnim posledicama, i celog tog stoleća), čak i da nije svojim beskompromisnim stavom i verom u moć tržišta i tehnologije (za koju post-moderni sofisti imaju samo ružne reči, nije ni čudo, njen trijumf je eliminisao udobnu i prestižnu ekološku nišu koju su piskarala i prodavci magle u grdnim posleratnim godinama uspeli da zauzmu :) ) za barem deceniju ili dve približio neminovnu pobedu u hladnom ratu. Uzgred, baš zbog svoje genijalne jednostavnosti (on definitivno nije bio nikakav ultracerebralni vizionarski guru, samo izuzetno razuman i zdravo postavljen čovek sa gotovo nepogrešivim instinktom za ispravno postupanje), Regan u svojstvu istorijske i simbolične figure može da bude i vrlo koristan u svakodnevnom životu: ja lično ga ceo život koristim kao neku vrstu iznenađujuće preciznog "lakmusa za kretene", :) i moram da priznam da časna starina gotovo nikada nije omanula :)))

Lighthouse said...

Spekear je na tragu onog što i ja mislim o RR: za razliku od većine konzervativaca, krusejderski napaljenih protiv svih koji ne dele njihove (često skučene) vidike, RR je polazio od devize "živi i pusti druge da žive". On je bio za život, ali u malo drugačijem smislu od onih koji su "pro-life" jedino onda kad "grešnicu" treba kazniti nametnutom trudnoćom. Opraštam mu što je (verbalno) i sam bio pro-lajfer, najpre zato što se time nije mnogo bavio, nego onim što je bitno, a to je da građanin povrati svoje dostojanstvo u ekonomskoj sferi, tj. svoju slobodu i odgovornost za vlastiti život.

Što se tiče istočne Evrope, slažem se s Ivanom, malo ko je više uradio za dokusurivanje lenjinističke aždaje od RR. Ja bih tu, bez obzira na druge stvari, dodao i Trumana i Kenedija. Prvog zbog Berlin Air Lifta 1949 (koji je jedan od najslavnijih trenutaka Zapada uopšte, o čemu treba da razmisle i svi oni koji ne shvataju čemu Nabuko i zašto ne valja naftno-gasni ugovor Srbije s Rusijom), a drugog zbog govora u Berlinu 1961.

Anonymous said...

@Speaker
@Lighthouse

Sjajni komentari, uživanje je čitati ih.

Ali Nabuko i stav o Južnom toku?! Nije utemeljen.

Lighthouse said...

Srđane, i ostali,

Izvinjavam se zbog digresije na Trumana i Berlin Air Lift. Nema veze s Reganom, mada jeste primer kako se hrabro brani sloboda, kako se i po visoku cenu čuva lifeline jednog slobodnog a opkoljenog grada. Ja tu vidim sličnost s Nabukom, jer bez njega ne znam kako ostvariti makar minimalnu energetsku autonomiju Zapada, samim tim ni očuvanje njegove slobode.

Anonymous said...

Lighthouse,
nije isto to... Ali u pravu ste, da ne ljutimo ostale.

Ivan Jankovic said...

Lighhouse,

Reagan se nije mnogo bavio pitanjima tipa abortus samo zato sto je verovao da to nije problem federalne vlade, vec drzava. Takodje, on je bio kreacionista. Takodje kad cujete njegov "Evil Empire" govor, vidite da je on bio "religiozni fanatik" gori od Busha mladjeg i Hakabija zajedno. Citira u tom govoru afirmativno nekog poznanika koji je rekao da bi vis evoleo da njegove dve cerke umru odmah verujuci u Boga nego da zive u komunizmu i na kraju umru ne verujuci u Boga.

Levicari su mrzeli Regana tri put vise od Busha i Palinove, cesto sa vrlo slicnim ili identicnim "argumentima". Hvaljenje mrtvog Regana je deo istog rituala kao i hvaljenje mrtvog Goladwatera (koga su kao kandidata 1964 optuzivali da je neonacista) - dobar konzervativac je samo mrtav konzervativac. Kad bi se danas pojavio iko iz daleka slican Reganu ilI Godlwateru bio bi tretiran isto ili kao oni ili gore. Zapravo, ima jedna zena koja malo vuce na tu stranu, i kao sto vidite, tretirana je mozda i gore od njih.

Anonymous said...

Fatalistički. Posle se čude što ih nazivaju svakakvim imenima.

Lighthouse said...

Ne znam za rituale drugih, ali ja sam Regana cenio i podržavao još od 1980-tih, najmanje negde od 1983-84. A da je najbolji konzervativac onaj koji više ne može da ostvari ceo svoj program ali od koga kao liberal imam šta da naučim glede ekonomskih sloboda, to jeste. Uz sve to, kod Regana cenim to što skoro ništa od svog socijalno-konzervativnog programa nije pokušavao da naturi, nego je svoja ubeđenja, preferencije i predrasude čuvao za sebe i za govore u uskom krugu istomišljenika, u javnosti zračeći optimizmom, dobrotom i inkluzivnošću, za razliku od većine konzervativaca koji mrze i sebe i ceo svet i misle da su svi dvolični kao oni. Kad bih znao da se Sara Pejlin neće baviti ničim drugim sem ekonomskom politikom, odmah bih je podržao.

Жељко Симовић said...

Реаган није могао да оствари сувише много у вези оставривања минархистичког идеала с обзиром на чврсте тековине разних америчких етатистичких, тј државноинтервеционистичких епоха, почев од Прогресивне ере, преко New Deal-a, до welfare state програма од Ајзенахуера до Картера.
Токови америчке и светске историје тога доба, тј 20 века нису ишле у прилог минархизму.Наравно и политичкој и економској класи САД није одговарао минархизам, већ привилегије преко државне власти. Ипак, Реган је допринео да минархизам не падне сасвим у заборав.

tiki said...

Lighthouse
Što se tiče istočne Evrope, slažem se s Ivanom, malo ko je više uradio za dokusurivanje lenjinističke aždaje od RR
al ostade aždajčić Kapičić
sa dubokim poštovanjem mislim da ste vi jedini u LDP kojemu se stomak okrenuo.

Anonymous said...

Znači Ronald mu dođe onaj iberijski vitez, ubica zmajeva?

Lighthouse said...

Tiki,
Nisam jedini.

Lighthouse said...

Da se vratimo na temu RR. Kao retko koji političar umeo je da postavi jasnu granicu između dobra i zla, ili bolje rečeno između normalnosti/ljudskosti i Zla. Ono što je uveliko zaslužilo da se nazove najgrđim imenima (Imerija Zla, itd) tako je i imenovano. To ne znači da je zagovarao rat, naprotiv, razgovarao je s liderima Imperije i dogovarao sve što je bilo s njima moguće dogovoriti.

Ipak, nadam se da ne preterujem kada mislim da su Reganove ekonomske reforme s početka 1980-tih bile to što je omogućilo SAD da izvedu informatičku revoluciju, jer su decentralizovale i "potržišnile" sistem, a takav je upravo trebao za novo doba decentralizovanih a sve više umrežavanih informacija. S tom revolucijom, SAD su stekle dodatnu tehnološku prednost, a nove tehnologije su bitno otežale vladanje na način na koji je SSSR-om vladano. Iz toga je proistekla i ekonomska snaga, kojoj SSSR nije mogao da parira. A s decentralizacijom i novozadobijenom slobodom, Zapad je pojačao i svoju moralnu prednost. Sve je to ubrzalo kolaps Imperije, a takođe učinilo da joj ne padne na pamet da svojim poslednjim trzajima ugrozi mir u svetu (poslednji takav trzaj bilo je obaranje južnokorejskog putničkog aviona septembra 1983).

Anonymous said...

Lighthouse,
nije valjda da bez RR (kako ga svi ovde zovu), sada ne bih kuckao ovde? Nije valjda?
Ne znam otkud ekonomsko poređenje SAD i SSSR kada to nisu veličine istog reda. Mišljenja sam da SAD i nisu bile u sukobu sa SSSR-om, izuzev nekih perifernih događaja. Mnogo je važniji uticaj tenzije ('ladan rat) na treće zemlje u odnosu na prvopomenuti par (naročito SAD) nego njihov međusobni. Predstavljati predsednika SAD ili SSRR kao kakvog belog jahača je skaradno.

Lighthouse said...

Srđane,

Verujem da ću te iznenaditi odogovorom, ali tako jeste: na stranu što ja prvobitno nisam tvrdio da bez RR ti sada "ne bi kuckao ovde", ali kad me već pitaš, onda kažem: da, baš tako, bez RR ti verovatno ne bi kuckao ovde. Ne znam koliko godina imaš, ali seti se ili pitaj nekog ko se seća, kolika je bila carina (s porezima) na prve, i inače skupe PC, u vreme SFRJ, i da li su se uopšte mogli uvesti bez posebne, krajnje prohibitivne procedure. A SFRJ nije bila SSSR nego samo pola toga! Ja se dobro sećam da sam Commodore 64, u jesen 1983, i to već nešto malo korišćen, platio skoro 3.000 DEM (to je 1.550 €, i to ondašnjih). Btw, novi Jugo je tada koštao ca. 6.000 DEM, sa svim porezima. Vidi današnju Kubu, i seti se da je Kubancima tek pre kratkog vremena dozvoljeno da imaju PC i zakače se na Net.

Anonymous said...

Lighthouse,
ne razumem Vas.
Vi mi delujete kao izrazito pristojan čovek a sebi sam zadao da budem malo mirniji.

Lighthouse said...

Srdjane,

U čemu je problem? Ako vam smeta što vam nisam persirao, izvinjavam se, nije bilo iz namere omalovažavanja, nego zato što je takvo ophođenje na Netu uobičajenije (TR je među izuzecima).

Anonymous said...

Lighthouse,
nije to, ne brinite.
Kada ste pomenuli Ronalda i računare, nisam očekivao carine drugih država kao razlog. Pre neke vojne izdatke kao način finansiranja istraživanja, a meni je vojni budžet uvek pogrešno usmereno sredstvo.

No, LH,
Vi ste dobar poznavalac istorije, ima li kakvog smisla teza o partnerstvu SAD i SSSR tokom hladnog rata a protivu trećih?