Pages

04 February 2011

Sizifov posao

Mlađan Dinkić piše u Politici o svojim projektima, ali kao glavni razlog privlačenja investicija vidi smanjenje spoljnotrgovinskog deficita:

Dakle, jedini način da se oslobodimo spoljnotrgovinskog deficita jeste, naravno, da postojeća preduzeća nastave da izvoze još više, ali i da ovde dođu nove kompanije, poput „Fijata”, „Panasonika”, „Benetona” i ostalih. Ove kompanije mogu toliko da doprinesu porastu izvoza da naš izvoz bude jednak uvozu.

Možda će Srbija jednog dana uravnotežiti spoljnotrgovinski bilans, ali ako se to desi neće biti zbog investicija nego uprkos njima.

Zato što stanje na tekućem računu nema veze sa vrednošću izvoza, konkurentnošću ili investicijama. Stanje na tekućem računu je posledica razlike između domaće štednje i investicija. Ako se u zemlji više ulaže (iz stranih i domaćih izvora) nego štedi, zemlja će imati deficit. Ako se više štedi nego što se ulaže, imaće suficit.

Investicije, izvoz i konkurentnost su odlične stvari, ali one ne stvaraju suficit na tekućem računu. Kina nema suficit zato što je konkurentna, nego zato što ima veliku državnu i privatnu štednju. Amerika nema deficit zato što je sa Microsoftom i Appleom nekonkurentna, nego zato što su domaće i strane investicije u SAD velike, a štednja mala. Državna potrošnja je tu važan faktor, jer se budžetski deficit računa kao negativna štednja.

Pretpostavimo da sve firme koje Dinkić planira dođu u Srbiju, još trostruko povećaju ulaganja i proizvodnju usmere na izvoz. Da li će to smanjiti deficit? Neće, ako nema promena u razlici između štednje i investicija. Izvoz će porasti, ali će taman toliko porasti i uvoz, jer ćemo moći više uvoza da priuštimo. To će podići životni standard (uslovno rečeno, jer ove investicije izgledaju da nas više koštaju nego što donose), ali deficit ostaje.

Što, naravno, nije ni najmanji problem.

8 comments:

Anonymous said...

Vi ste za povećanje referentne kamatne stope?

Nikola said...

"Izvoz će porasti, ali će taman toliko porasti i uvoz, jer ćemo moći više uvoza da priuštimo."

Уопште не мора да значи. На пример, ја зарађујем 500 евра месечно, и успем да уштедим 20 евра месечно. Дођу инвестиције, моја жена нађе посао такође од 500 евра месечно, колико ћемо заједно уштедети? Наравно не 40 евра већ 520 евра. Или ћемо можда одлучити да се луксузирамо и да уштедимо "свега" 420.

Израз "маргинална вредност" ми због нечег пролази кроз главу :)

Slaviša Tasić said...

Tačno, ali to je onda rast štednje i to menja stvari.

Nikola said...

Раст инвестиција ће сам по себи довести до раста штедње (и у релативном и у апсолутном износу).

Slaviša Tasić said...

Samo štednja mora da raste brže od investicija da bi se smanjio deficit. To je moguće ako kasnije investicije prestanu da dolaze, a visoka štednja ostane.

Anonymous said...

Slaviša,
Nije mi jasno,pošto nisam ekonomista,kako se potrošnja tretira,i privatna i državna,kao štednja ili investicija...
još jedno pitanje,jasno mi je da je standard života u nekoj zemlji u korelaciji sa produktivnošću njenih stanovnika,al dal ima uopšte smisao pojam produktivnosti u kvazi-soc državi kao što je naša,jer jednostavno velika većina BDPa se ostvari kroz javne i državne strukture koje same po sebi ne stvaraju nikakvu dodatnu vrednost već samo presipaju iz šupljeg u prazno,onda ispada da ovo malo privatnog sektora mora da bude npr 10 puta produktivnije da mi cela zemlja bila npr 2 puta produktivnija,lupio sam brojeve al očigledno se guši i ono malo privatne inicijative u ovoj zemlji,ergo nama džaba produktivnost Japanaca kad se javnih para potroši kolko i na Kubi

Anonymous said...

Mislio sam na potrošnju u kontekstu tvog teksta da je platnobilansno stanje=štednja-investicije

Slaviša Tasić said...

Potrošnja nije ni jedno ni drugo, potrošnja je suprotno od njih. Recimo ovako, ukupan društveni proizvod se deli na: potrošnju (javnu, privatnu) i štednju, ili to isto gledano sa druge strane potrošnju (javnu, privatnu) i investicije. To je zato što štednja korespondira investicijama, investicije se finansiraju iz štednje. Ali u otvorenoj ekonomiji, sa prilivima i odlivima novca, taj odnos štednje i investicija nije uvek 1:1, pa se razlika između njih isppoljava u platnom bilansu. Pa ako je štednja manja od investicija, platni bilans bude negativan, i obratno.