Pages

15 January 2011

Friedman monetarni socijalista

Kaže ovaj poznati ekonomista:

What did I mean here when I said that Milton Friedman was on the same side of the divide as Keynes, and the other side from people like Ron Paul? I meant that Friedman-type monetarism was technocratic, not moralistic; he advocated a constant growth rate of the money supply on the basis that it works better than activist policy, not on the grounds that printing money is confiscation.

In fact, Friedman was in favor of printing money. He wanted to stabilize broad monetary aggregates like M2, not the monetary base (which is the stuff the Fed actually prints). His criticism of the Fed during the Depression was that it didn’t do enough to prevent a fall in M2 — that is, that it didn’t print enough money. He was all for devaluation as a way to get prices and wages in line. And he pretty clearly favored quantitative easing.

It says something about the times we’re in that Milton Friedman now looks left-of-center, at least on monetary issues.

23 comments:

Dusan said...

Krugman je u pravu da je Friedman puno bliži Keynesu nego Ron Polu kad su monetarne teme u pitanju.
Friedmanov monetarizam nema dodirne tačke sa bilo čim libertarijanskim.

Ivan Jankovic said...

Dusane,

sa Krugmanom je najzabavnije to sto on stalno, skoro opsesivno, napada "Austrijance" i Ron Paula, i kontrastira njega sa Kejnzon, Fridmanom i ostalim dobrim momcima. Ali nikad ne daje link ka pravim protivnicima, Misesu i Hajeku. To dosta govori o nejgovom zazoru od ove dvojice i strahu da ljudi to ne citaju.

Dusan said...

Ivane,

Po meni Krugman uopšte nije tema za libertarijanski blog, a Milton Friedman - jedva malo više: solidno uvodno štivo za nekog ko se prvi put sreće s idejom da postoje i tržišna rešenja za mnoge stvari koje danas radi država.

Zanimljivije bi bilo da se ovde zakuva nešto oko, na primer, Hansa Hoppea i Waltera Blocka, tu bi već sigurno bilo nekih ozbiljnih polemika i možda bi neko nekom nešto novo objasnio.

Ili da nam daš nešto što ti zameraš Misesu i Hayeku, ako su oni po tebi najdalje stigli.

Znamo da ovde niko ne deli Krugmanove stavove, a iznenadili bi smo se da je nekome Milton Friedman vrh vrhova. Hajde da čačkamo one koji su najdalje stigli i da vidimo koja su tu neslaganja.

Ivan Jankovic said...

Dusane,

svet koji opisujes u kome niko ne tretira Friedmana kao libertarijanca je fikcija. Bilo bi lepo da je tako, ali nije tako nazalost. Podjimo od ovog bloga: koliko znam, ja sam jedini koji je sklon da ga kritikuje. Ostali se, cak i u monetarnim stvarima, pre slazu sa Friedmanom nego sa Misesom ili Hajekom.. Mislis da su ostali blogeri ovde netipicni libertarijanci, neki "Libertarians in Name Only"? Mozda. Ali onda bi morao da 80% libertarijanaca proglasis za netipicne LINOs, jer ne verujem da generalno stvar stoji ista drukcije nego ovde. Moj cilj nije da se zatvorim u neki azil za 20% onih koji su "videli svetlo", i tretiram sa prezirom 80% pagana, nego da ih provociram i primoravam na debatu, recimo da dokazu zasto Friedmana smatraju "libertarijancem" u monetarnim stvarima.

Ovo je sad zabavno jer sam ja cesto bivao optuzivan da mnogo sektasim i zapodevam kavgu unutar krhke "libertarijanske baze". Ti si prvi koji smatra da sam nedovoljno radikalan. :)

Anonymous said...

Zanimljivo je samo napomenuti za one koji ne znaju da npr Piter Šif,Bob Marfi i još njih par već duže vreme pozivaju Krugmana na javnu debatu,čak dotle da su napravili neki fond tipa ako se Krugman odazove na debatu oni će te pare dati u dobrotvorne svrhe,al džaba... Gledao sam skoro neki intervju sa Krugmanom gde kad ga pitaju zašto je izabrao da bude ekonomsita on kaže da je gledao neki SF film kao klinac gde su rekli da će socijalni inženjeri spasti čovečanstvo,a da je biti ekonomista po njemu najbliže tome. Da li je istina da je Fridman pred kraj života ipak odustao od svoje ideje da svake godine treba novčanu masu uvećavati za konstantan procenat?

Anonymous said...

Evo, ni ja ne mislim da je Fridman libertarijanac.

Ivan Jankovic said...

Srdjane,

nije tako jednostavno. Ono sto se moze svakako reci za Friedmana je da je on intervencionista, i to dosta radikalan u monetarnim stvarima. Ja bih ga nazvao monetarnim socijalistom.I tu je Krugman potpuno u pravu.

Ali u drugim stvarima on je sjajan. To je probllem sa Friedmanom. Pogledajte bilo koji njegov video na Youtubu ili njegove popularne knjige. On je bio jedan od najelokventnijih klasicnih liberala po mnogim pitanjima. Upravo zato je veliki problem, jer onda kad dodje do monetarnih stvari, Krugman s pravom kaze; Friedman je zagovarao to i to. Friedman je zapravo opasnijji od laznog liberala - on je nedosledni i polovicni liberal, uz to vrlo elokventan.

Slaviša Tasić said...

Friedman je zagovarao ukidanje centralne banke i postavljanje kompjutera na njeno mesto. Nije mi jasno kako to nije liberalno rešenje, a uvođenje zlatnog standarda dekretom i zahtev za 100% rezervi jesu?

Liberalnije rešenje je jedino Hayekovo, konkurencija privatnih valuta pa neka plaća ko čime hoće.

Mmillann:

Imaš na econtalk.org Friedmanov intervju sa Russom Robertsom iz 2006., jedan od poslednjih, ako ne i poslednji njegov intervju pred smrt i tu još uvek govori o kompjuteru umesto CB i konstantnom rastu novčane mase.

Dusan said...

Slaviša,

Naravno da uvođenje zlatnog standarda i zahtev za 100% rezervi NIJE tržišno rešenje. To je očigledno čist intervencionizam. Izgovor za takvo rešenje može biti samo politički, jer to jeste bolje od trenutnog stanja. Isti izgovor kao i za Friedmanove monetarne stavove.

Ja smatram da je dosledno libertarijanski stav samo da MONETARNO PITANJE NE POSTOJI. Svaka priča o nekom specijalnom novcu je već intervencionizam i odstupanje od tržišnih rešenja. A Hayekovo rešenje je samo posledica takvog stava.

Mislim da je jako štetno kad ljudi u libertarijansko teoretsko istraživanje ubacuju kompromise zbog dnevno političkih potreba ili kratkoročnih poboljšanja na terenu.

Friedmanu posebno zameram tu prevarantsku crtu eksperta za metafizičku matematiku alhemijskog izračunavanja nemogućeg, a s čim ekonomisti kao struka generalno imaju ogroman problem. Za razliku od Krugmana, Friedman je SIGURNO bio svestan šta radi.

Slaviša Tasić said...

Dušane,

"Friedmanu posebno zameram tu prevarantsku crtu eksperta za metafizičku matematiku alhemijskog izračunavanja nemogućeg."

Ne bih rekao da je bio prevarant, on je upravo tu bio najbolji -- rekao je pošto ne znamo da računamo nemoguće, hajde da pustimo sistem da sam radi. Da zamrznemo novčanu masu, ili ako baš nećete deflaciju onda da pustimo da raste po konstantnih X posto, ma koliko to bilo (0, 3, 5%), samo da nemamo centralnu banku i njene stručnjake da računaju kad i koliko treba da raste. On bi sam sebe kao monetarnog stručnjaka otpustio sa posla.

Slažem se, to nije libertarijanski pošto zadržava sistem monopola valute, ali u okviru sistema državnog novca je najbolje moguće rešenje. Ukida se svaka diskrecija.

U suštini on se nije protivio ni konkurenciji valuta, samo mu nije bilo jasno kako bi to u praksi funkcionisalo pa nije hteo da eksperimentiše. Plus, jeste bio ograničen na izvodljiva, moguća rešenja, ali ja nisam siguran da je to loša strategija.

Dusan said...

Slaviša,

Friedmanu da ne bude jasno kako bi u praksi izgledalo da svako slobodno sklapa svoje ugovore? Pa se zato odlučio za "izvodivo" rešenje? Da ne bi eksperimentisao sa tržišnim ludorijama? Ne mogu da 100% tvrdim da je nemoguće, ali mi je jako teško da poverujem u to.

Ako pričamo o POLITIČKOJ izvodivosti, e to je upravo jedna od onih OZBILJNIH I KRUPNIH tema za koje verujem da su vredne ozbiljnog dijaloga:

Da li je OK da Friedman, ili bilo ko drugi, u teoretskim raspravama zagovara inferiorna i nedosledna rešenja jer su lakša za politički plasman?

Po meni, to bi bilo sasvim OK ali isključivo uz izričitu ogradu, na primer:
"Delim Hayekovo mišljenje, ali zbog političkih okolnosti, zalažem se za privremeni kompromis..."

Kad se neko poziva na teoriju, a ne ogradi se na ovakav način, onda troši i prlja libertarijansku ideju za nečije dnevnopolitičke potrebe, a što je nepošteno.

Anonymous said...

Čujte, ljudi, ne znam ko ste, odakle ste itd.
Govorite o lepim stvarima, ali sam ovde prevashodno da bih zatražio mišljenje o STATUTU NOVE STRANKE. Ona ima libertarijanski karakter u sebi. Dajte pišite mi na srdjadjordjevic@gmail.com kako bih vam poslao.
Još nešto, deoba libertarijanaca nije moguća jer je u pitanju, pre svega pristojnost i poštovanje prema drugome. Znači lomljava oko Fridmana je s m e š n a ukoliko se posmatraju problemi u Srbiji.

STATUT
srdjadjordjevic@gmail.com

budite slobodni i pišite.

Slaviša Tasić said...

Ja mislim da je tako nešto i tvrdio -- nema razloga da se zabrani konkurencija valuta, ali ako sada zanemarim to i govorim o sistemu državnog novca ovakav kakav je, najbolja monetarna politika je postavljanje kompjutera za guvernera.

Dusan said...

Srđane,

To je već napisano, a pošto nije zaštićeno autorskim pravima - samo ga prepiši. Od LDP-a.

Ali imaćeš par ozbiljnih problema.

Prvo, da privučeš dovoljan broj glasača da bi taj program mogao da se bar u nekim delovima nametne. Narodne mase više vole da im se obeća nešto iz "lezi lebe da te jedem" repertoara, a to tvoje "svakome prema zaslugama" većini glasača deluje kao pretnja.

Drugi problem je mnogo beznadežniji, jer ga ne može eliminisati ni 500 godina prosvetiteljskog rada: kad bi čak svi glasači glasali za tvoju libertarijansku stranku, ili za LDP, a premijer i svi ministri bili najkompetentniji i najiskreniji libertarijanci ovog sveta, ostaje problem kako da se ubede ti LJUDI da kad preuzmu vlast počnu da se ponašaju kontra ljudskoj prirodi, odnosno kontra svom ličnom interesu.

Verovali ili ne, ima poprilično ljudi u vlasti koji odlično kapiraju prednosti tržišta. Još samo da im neko objasni gde bi tu bio njihov interes.

Demokratija vuče ka socijalizmu, što zbog toga što ga glasači više vole, a još više jer vlast ne vidi SVOJ interes u tržišnim rešenjima.

Zato verujem da libertarijanizam još nije spreman za demokratsku utakmicu, da mu fali ključni element koji bi omogućio i njegov dolazak i opstanak na vlasti.

Anonymous said...

LDP je totalitarna stranka.

Dusan said...

Srđane,

Daleko od toga da branim LDP ali demokratija unutar stranke nije slučajno nešto čega nigde nema.

Ako nameravaš da tvoja stranka bude demokratski organizovana, onda se šanse da ćeš progurati tržišna rešenja još više smanjuju.

Anonymous said...

Dušane,
ako se nešto zove SLOBODA IZBORA, onda se to svakako odnosi kako na ekonomske tako i na političke slobode.
Drugim rečima, nije slučajno da despotije obrazuju plansku a demokratije tržišnu privredu.

Ivan Jankovic said...

Dusane i Slavisa,

zlatni standard je bio trzisni sistem vekovima. Zlato je bilo novac. Papirni novac je prvi put uveden u 17 ii 18 veku kad su vlade htele da finansiraju ratove.

Hajekovo resenje sa nezavisnim valutama nije niakkvo trzisno resenje. Trzisno resenje podrazuemva dve stvari: ukidanje centralne banke (legel tender laws) i dozvoljavanje neogranicene trgovine zlatom (uz vracanje konfiskovanog zlata pojedincima). Oko 100% rezervi nema svrhe da ulazimo u istu debatu koju smo ovde vec petnaest puta vodili, i svaciji stavovi se znaju. Ukratko ja ne mislim da je frakcioni sistem konzistentan sa slobodnim trzistem (kao sto ni frakcioni automobili ili frakcioni frizideri ne bi bili).

Friedman je bio zagovornik centralne banke celog zivota. I smatrao je da je Fed krivac za Veliku Depresiju jer nije stampao dovoljno para da spreci kolaps banaka i deflaciju. Resenje sa kompjuterom i monetarnim pravilom je napustio vec posle krize 1987. Posle toga nije imao nikakvo konzistentno resenje. Krugman i De Long citiraju njego vintervju iz 2000 gde kaze da japanska centralna banka treba da kupuje dugorocne obveznice (QE) "sve dok se privreda ne oporavi". NE vidim sta ne-Friedmannovski radi Bernanke danas.

Slaviša Tasić said...

Ivane, stvarno ne znam odakle ti ovo:

"Friedman je bio zagovornik centralne banke celog zivota.
Resenje sa kompjuterom i monetarnim pravilom je napustio vec posle krize 1987."


Evo pisma gde Milton Friedman, 2006., godinu dana pred smrt, eksplicitno zagovara zamrzavanje monetarne baze i ukidanje Feda:

"Nothing that I have observed in recent decades has led me to change my mind about the desirability of a monetary rule which simply increased the quantity of money at a fixed rate month after month, year after year. That rule would get rid of the mistakes and that is probably about all you could expect to get from a monetary system.

Even better would be to abolish the Fed and mandate the Treasury to keep highpowered money at a constant numerical level."

http://divisionoflabour.com/archives/002887.php

Dusan said...
This comment has been removed by the author.
Dusan said...

Ivane,

Kako to misliš da Hayekovo rešenje sa nezavisnim valutama nije nikakvo tržišno rešenje?

Možda ja nisam precizno upoznat sa Hayekovim predlogom, ali ja sam shvatio da je ideja da nema monopolskog novca već da svako bira šta će prihvatati i koristiti kao sredstvo plaćanja. Posledica tog principa onda bude da se najčešće koristi zlato, ali to zavisi od mesta i vremena i koječega još. Nema razloga da se rezultat principa proglašava principom. Kroz 2,000 godina će preovlađujuće sredstvo plaćanja biti ko zna šta, ali važno je da bude slobodno izabrano na tržištu.

Ali bez obzira šta je Hayek rekao i mislio ja tvrdim da je jedino pravo tržišno rešenje za tzv. monetarnu politiku potpuna sloboda izbora ugovornih strana. Tačka.

Ako pričamo o postojanju države, onda se slažem da je najlogičnije da država porez obračunava i ubire u zlatu, ali nema smisla da ga nameće kao monopolsko sredstvo plaćanja onima koji nisu u ugovornom odnosu s njom.

Takođe, država bi grešila ako bi branila poslovanje bankama koje nemaju 100% rezerve, ili 0.2% rezerve, jer dok god takve firme imaju mušterija - zašto bi to smetalo državi? Valjda smo saglasni da odrasli ljudi treba sami da odlučuju i snose posledice, pa ako neko veruje da je kazino mesto gde treba da "investira" a da pare "čuva" u bankama sa 0,2% rezerve - njegove pare njegova stvar.

Ivan Jankovic said...

Slavisa,

Posle 1987 Friedmanovo pravilo je mnogo kritikovano. Mislim da sam negde procitao (ne mogu sad da nadjem referencu) da je i on tada prihvatio da pravilo ne moze da regulise stvari, posle kraha berze, savings and loans, i posebno posle pocetka japanske stagnacije. 2000 u onom intervjuu koji citira De Long on je zagovarao stampanje para da se privreda izvuce iz recesije. Ne znam kako se to moze spojiti sa idejom pravila iz ovog intervjua koji ti navodis?

Ivan Jankovic said...

Dusane,

oko zlata se slazem. Ja samo napominjem da mnogi ljudi (pa i ti u jednom od prethodnih komentara) predstavljaju povratak zlatnom standardu kao neku novu drzavnu regulativu i mesanje. Dok bi u stvarnosti to bilo zapravo ukidanje postojecih regulativa i restrikcija koje je drzava uvela da bi unistila zlatni standard (legal tender laws, konfiskacija zlata itd).

Sto se tice 100% rezervi, to je komplikvano pitanje teorijski i vec smo ga ovde vise puta rapsravljali. Nije pitanje sta drzavi smet aili ne, nego koja vrsta ugovora se moze sprovesti putem drzave. Ti i ja ne mozemo da sklopimo ugovor po kome obojica posedujemo jedan isti automobil 100%. To nema logickog smisla i suprotno je elementarnoj logici privatnih vlasnickih prava - ta prava podrazumevaju iskljucivost. Kada se napravi ugovor u frakcionalnom bankarstvu, vise razlicitih ljudi imaju vlasnicka prava nad istim objektima, odredjenom, fiksnom kolicinom zlata ("sredise" i oni kojima se daju krediti na osnovu demand deposita). To iam svoje i pravne posledice ali i ekonomske (poslovni ciklus).

Narednih meseci cu verovatno objaviti jedan siri rad o tome negde, ali evo to je kratak rezime. mog gledista.