Pages

13 May 2010

Budućnost evrozone

"Ova kriza dugova neodoljivo podseća na kraj socijalizma", piše Miroslav Prokopijević i predviđa da EU paket pomoći samoj sebi neće uspeti.
Problem ide i dalje od toga. Čak i ako nekako uspe da prebrodi naredne tri godine, Evrozona je u fundamentalnom problemu neusklađenosti fiskalnih politika. Za to se uvek znalo da može izrasti u problem, ali do sada se nadalo da mastriški kriterijumi predstavljaju nekakvu kočnicu. Sada gotovo nijedna zemlja evro zone (osim par novih članica) ne ispunjava početne uslove za ulazak u evro, budžetski deficit od najviše 3% GDP i javni dug od najviše 60%. Kada mastriški kriterijumi više ne postoje, šta je kočnica deficitima i dugovima?

Drugo, paket pomoći je samo pogoršao taj problem. Sada kada znaju da spasa ima, da u krajnjem slučaju Evropska centralna banka može otkupiti loš dug, vlade nemaju razloga da štede. Čak je malo glupo štedeti kad se zna da svi ostali troše sa zajedničkog računa.

Znači kako god da paket pomoći prođe, neminovna je ozbiljna reforma EU institucija koja bi ograničila budžetske deficite država. Jedna očigledna opcija je dalje političko integrisanje, da bi se imala zajednička fiskalna politika. Ali onda se upada u problem sa demokratijom jer bi nacionalne države gubile nadležnosti, odnosno neminovno bi bilo stapanje EU u pravu državu.

Druga i realnija opcija je kreirati nove mastriške kriterijume, ali sa pravim mehanizmom sprovođenja. Recimo evropske zemlje bi mogle biti u mogućnosti da jedne drugima zamrznu račune u slučaju da neka prekorači dozvoljeni deficit. Ili malo egzotičnije, možda neka zamena taoca. Svaka zemlja članica bi založila ponešto i onda Brisel može imati prava da proda Akropolj ili Ajfelovu kulu ili krivi toranj u slučaju da ove zemlje dođu u dug. Mastriški kriterijumi sami po sebi su bili dobri, samo je potrebno pronaći uverljiv mehanizam prinude.

6 comments:

Unknown said...

Zasto braniti nekom da ulazi u dug? Em nema smisla, em se pokazalo da onaj ko oce da se zaduzi kad tad nadje neki nacin da zaobidje pravila. Pogotovo ako moze racunati s tim da ce za zaobilazenje pravila biti nagradjen time da neko drugi vraca njegove dugove.
Jedino se ne sme krsiti princip da je dug stvar duznika i poverioca, te nema smisla da neko treci pokriva gubitke poveriocu i/ili duzniku.

Slaviša Tasić said...

Zato što ugrožava zajedničku valutu.

tiki said...

U jednom postu prije komentarisao sam kako me severna italija ("tzv" padanija ) neodoljivo podseća na Ljubljanu/sloveniju druge polovine osamdesetih . Svi su u tom nekom "padanskom tripu" protiv kurvara sa juga . Plus besni i na EU ( a ni Trst nije što je bio dok je Tito bio Živ) Isto je i sa Nemcima mrze Teuro i strašno su nadrkani na vlast .Govorim o običnim nemcima koji u predsezoni kampiraju po Istri ili imaju neke apartman. Vreme stvoreno da Srbija liberalnom politikom i privuče ljude i kapital iz Eu .

Unknown said...

"Zato što ugrožava zajedničku valutu."

Upravo je suprotno, zajednicku valutu moze da ugrozi pokrivanje gubitaka poveriocu ili duzniku, a ne nepokrivanje gubitaka. Jer se obicno ti gubici pokrivaju "na kvarno", odnosno "stampanjem" para.

Ako neko ne moze da vrati kredit isti se ili restruktuira ili potpuno otpise, i to nema neki efekat na valutu. Kolicina novca u opticaju je ista, jedino su poverioci malo manje bogati, a duznik ce teze dodatno zaduzivati.

Nema nista lose u tome da preterano neodgovorni bankrotiraju, a ima mnogo toga loseg ako preterano neodgovorni ne bankrotiraju. Ako se odgovorni kaznjavaju, a neodgovorni nagradjuju, prilicno je izvesno da ce vremenom sve vise odgovornih preci u neodgovorne.

Slaviša Tasić said...

Kada imaju zajedničku valutu, budžetski deficit jedne zemlje gura kamatne stope nagore za sve zemlje. Mastriht kriterijume su uveli zato, da bi ujednačili fiskalne politike. Ako svako vodi svoju, onda troškove prevaljuje na ostale.

Bailout niko ne brani, to nije sporno.

Unknown said...

Kamatne stope idu na gore za sve samo ako se ocekuje istovremeno:
- da jedni solidarno vracaju dug drugih.
- da se taj dug vraca neodgovornom politikom stampanja para, a ne iz realnih izvora

Nazalost po euro, upravo su oba ova uslova ispunjena.

Nazalost po nas ovde, u Srbiji je zlato prakticno zabranjeno, a i vec je nenormalno skocilo.

Grcka ne bi ni mogla uci u ovolike dugove da poverioci nisu imali sigurne signale da ce biti bailout-a.