Pages

13 June 2009

Hajek i konzervativizam

U više navrata smo ovde raspravljali o odnosu konzervativizma i liberalizma u raznim kontekstima. Jedan od nezaoblilaznih tekstova koji se često pojavljuje u tim raspravama je čuveni Hajekov dodatak na treći deo knjige "Poredak slobode", pod nazivom "Zašto nisam konzervativac"? U njemu Hajek objašnjava razliku između konzervativizma i liberalizma, i kritikuje konzervativizam kao statičnu i zatvorenu, reaktivnu ideologiju bez originalnih ideja.

Iako je ovaj tekst oduvek bio vrlo popularan i toplo prihvaćen na raznim stranama, dva dodatna procesa pospešuju prihvatanje Hajekove vizije iz ovog teksta danas. Prvo, konzervativizam je, posebno u Americi, postao vrlo nepopularan poslednjih godina. Koalicija koja je dovela Regana na vlast se raspala, razdvajanjem na neo-konzervativizam i libertarijanizam i još nekoliko pod-frakcija. Prirodna i dugotrajna veza konzervativizma i libertarijanizma je znatno oslabila. S druge strane, i sam američki libertarijanizam više nije ono što je bio. On se približava socijalizmu. Vrlo prominentni i cenjeni libertarijanci predlažu koaliciju sa levicom, i čak koncipiraju teorijsku sintezu Hajeka i Rolsa da bi se ova koalicija omogućila. Veliki broj njih je glasao za Obamu i još 2006 podržao demokrate u izborima za Kongres.

Hajekov tekst je pravi melem na ranu ako vam je ambicija ovakva vrsta preoblikovanja libertarijanizma. O tom čudnom afinitetu prema ovom tekstu mnogih ljudi, uključujući i neke od kojih ne biste očekivali da cene Hajeka, svedoči fakt da je objavljen i na sajtu Peščanika (sumnjajući da su autorke mnogo zagrejane za Hajeka, podozrevam da Gligorov stoji iza ideje objavljivanja tog članka, no to je sada manje važno). Šta je to čime ovaj tekst čak i levičarima prianja na srce? Prvo, on je vrlo retorički oštar prema konzervativizmu. To vrlo godi uhu svih "progresivaca", čak i bez obzira na sadržaj te antikonzervativne poruke (možda bi bilo još više seksi da je Hajek napao "neo-konzervativizam", ali nije loše ni ovako). S druge strane, klasični liberali se često osećaju komforno zbog Hajekove trihotomije, gde su konzervativci i progresisti/socijalisti samo dve vrste kolektivista, a liberali jedini zagovornici slobode u centru. Ovaj tekst je mnogim ljudima prava Biblija, jer im omogućava politički korektnu i udobnu poziciju - da budu za slobodu pojedinca ali da istovremeno niko ne može da im prigovori da su mračnjaci, konzervativci, zatucani, plašljivi od promena (najcrnje optužbe koje neko u Vrlom Novom Svetu može da dobije). Ima li išta bolje nego kad možete da pokažete članak vodećeg autora koga levičari opisuju kao konzervativca, gde on kaže da nije konzervativac, i štaviše, napada ove vrlo oštro.

Ali, kada pogledate kontekst, stvar je dosta složenija sa tim člankom, i treba biti vrlo oprezan kada ga čitate iz liberalne perspektive. On je napisan kao dodatak trećem, poslednjem delu "Poretka slobode" koji je naslovljen "Sloboda u državi blagostanja". Ovaj odeljak su mnogi doživeli kao Hajekovo konačno odustajanje od principa klasičnog liberalizma i pokušaj dokaza da država blagostanja nije suprotstavljena nužno slobodi. Mizes je napisao sledeće u svojoj recenziji ovde knjige: "Unfortunatelly, third part of professor Hayek's book is rather disappointing. Here the author tries to distinguish between socialism and Welfare state. Socialism, he alleges, is on decline; Welfare state is supplanting it. And he beleives that Welfare State is under certain conditions compatible with liberty. Professor Hayek has misjudged the character of Welfare State”.

Ovaj pasus je bio pristojan zbog ogromnog ličnog prijateljstva koje je Mizes gajio prema Hajeku, i on nikad nije upotrebio neku jaču reč od ovoga. Ali, Mizesovi poznanici su tvrdili da je Mizes bio "šokiran" "Poretkom slobode" i onim što je on video kako Hajekovo potpuno odricanje od liberalizma (i u tome nije ostao usamljen do danas). Ceo treći deo Hajekove knjige je pokušaj pomirenja liberalizma i države blagostanja u više važnih tačaka. Sve ovo nije nikakva novost, ali je važno za razumevanje teksta"Zašto nisam konzervativac". Hajek, za razliku od Mizesa, nikad nije verovao u laissez-faire; u "Putu u ropstvo" on tvrdi da "ništa nije nanelo više štete liberalizmu od glupog insistiranja nekih liberala na rigidnom načelu laissez-faire", dodajući da ispravno shvaćen liberalizam nije "statična vera". Hajek je pripadao grupi "neoliberala" koji su pokušavali da reformišu klasični liberalizam i da ga prolagode realnosti države blagostanja. U istu grupu su spadali Roepke ili Henry Simons, osnivač čikaške škole koji je u knjizi "Pozitivni program za Laissez-faire" izneo manifest neo-liberalizma. U tom Simonsovom programu vidimo da njegov laissez-faire podrazumeva visoko progresivne poreze, nacionalizaciju železnice i teške industrije, te agresivnu antitrustnu politiku i zabranu ili ograničavanje reklamiranja. Hajek je entuzijastično podržao tu knjigu. On je kritikovao socijalizam, ali nije video alternativu u dogmatskom laissez-faire, već (pod uticajem Carla Poppera) u umerenom i uravnoteženom državnom intervencionizmu koji će ponovo na inovativan način izgraditi "liberalnu veru".

Pamflet"Zašto nisam konzervativac?" treba čitati u tom okviru - on je zapravo obračun sa laissez-faire liberalizmom, ne sa "konzervativizmom", i predstavlja promociju nove "dinamične" neoliberalne vere. Ima tu i tamo gestikuliranja starom liberalnom retorikom, pozivanja na Medisona, Berka, Tokvila itd, čak, da zbrka bude potpuna, i optuživanja konzervativaca za saradnju sa socijalistima, ali to su sve manje važni aspekti teksta. Glavna primedba protiv "konzervativaca" koju Hajek iznosi u ovom postskriptumu je da oni nemaju poverenja u promene, da su statični, da nemaju kreativnih načela – isti oni prigovori koje u "Putu u ropstvo" upućuje laissez-faire liberalizmu. Mnogi ljudi su bili i ostali zavedeni Hajekovom visokoparnom retorikom u ovom tekstu, i pričom da jedino liberalizam ima opšta načela putem kojih može da se suprotstavi socijalistima. Ali, kvaka 22 je što on pod "načelima" ne misli na načela laissez-faire liberalizma u konvencionalnom smislu te reči, već na laissez-faire a la Henry Simons, na "inteligentni inžinjering" i "obnovu" liberalnih ideja kroz "inovativne programe" koji će pomiriti ekstreme liberalizma i socijalizma. On nikad nije ostavljao sumnju da je to njegova ideja. Pogledajte šta on kaže: "Puno je vrednosti konzervativca koje me privlače više nego vrednosti socijalista, pa ipak za jednog liberala značaj koji on sam pridaje nekim posebnim ciljevima nije dovoljno opravdanje za to da prisiljava druge da im služe. Ne sumnjam u to da će neki od mojih konzervativnih prijatelja biti šokirani onim što će oni smatrati „ustupcima" modernim shvatanjima, koja sam učinio u trećem delu ove knjige." On jasno priznaje da on ustupke socijalizmu smatra delom "izgradnje liberalizma", a prigovore tim ustupcima u ime načela klasičnog liberalizma (poput ranije citiranih Mizesovih) - plašljivim sentimentima "konzervativaca"! Ovo je zapravo jedna jezička manipulacija, gde je njegov neoliberalni "treći put" podmenut kao istinski liberalizam, a istinski liberalizam otpisan kao "konzervatizam". Ali, ta jezička manipulacija je bila vanredno uspešna. Hajek je svojim poperovskim (re)definisanjem liberalizma kao "dinamične vere" koja ide u susret promenama, uspeo da svoje rastakanje liberalizma u welfare state konsenzusu, zapravo prikaže kao esenciju i so samog liberalizma! A da su zatucani, "rigidni" i "statični", od "promena" preplašeni zagovornici laissez-fairea koji "vuku nazad" (u mračni, XIX vek, naime) - "konzervativci", s kojima on neće ništa da ima. I to je najdublja prljava tajna ovog teksta!

P.S. Ovaj post ne treba shvatiti kao obuhvatnu kritiku Hajeka, koji je jedan od najvećih ekonomskih i političkih mislilaca 20 og veka, posebno ne knjiga poput Cene i proizvodnja, Kontrarevolucija nauke, Individualizam i ekonomski poredak, ili Kobna ideja. Ovaj post je bio posvećen manje privlačnoj Hajekovoj strani, za koju se, po nesreći, vrlo često kače mnogi dobronamerni ljudi, verujući da Hajek tu brani ono što ne brani.

12 comments:

Janko said...
This comment has been removed by the author.
Janko said...

"za koju se, po nesreći, vrlo često kače mnogi dobronamerni ljudi"
Ja se zakačih!

Ivan Jankovic said...

I ja sam pre 10 godina, kad sam prvi put procitao taj tekst. Ne znam nikog ko nije bar u jednom trenutku. Tekst je ingeniozan, dopadljiv, sa jasnom tezom koja prija na prvo citanje/slusanje uhu liberala...

Željka Buturović said...

"Ne znam nikog ko nije bar u jednom trenutku. Tekst je ingeniozan, dopadljiv, sa jasnom tezom koja prija na prvo citanje/slusanje uhu liberala..."

evo ja nisam. ne vidim ovde nista posebno ingeniozno. osnovni problem je sto se recju 'konzervativizam' oznacava toliko razlicitih stvari ("svojstava") da ceo pojam postaje neupotrebljiv.

prvo se krece sa tezom da je konzervativizam filozofija statusa-kvo - teznje da se trenutno stanje ocuva, kako god da je, dok je liberalizam u sustini utopijska vizija koja tezi odredjenom ishodu. sa tim opisima se slazem, ali tu ne vidim nista novo.

medjutim, onda se na ovo dodaju razna druga svojstva, koja su nepovezana sa statusom-kvo. prvo su konzervativci, navodno, uvek uz vlast (mada, iz prve tacke sledi da su uz vlast samo ako ova ne vrsi nikakve promene). onda ide prica o tome da oni, poput socijalista, zanemaruju strukturu podsticaja i misle da ce sve biti u redu ako su pravi ljudi na vlasti (tacno, ako konzervativizam = fox news, ali zar nismo krenuli od jedne potpuno drugacije koncepcije?). onda je na to nekako zakacen kreacionizam, pa nacionalizam, kolektivizam... kakve sad to ima veze sa statusom-kvo?

meni ovo zvuci kao neka licna ispovest pred izbore, tipa, zasto necu da glasam za sarah palin. sto je sasvim ok, i ja mogu da se slozim sa tim, ali tu bas i nema nekog velikog teorijskog proboja. u svakom slucaju nista sto bi se moglo porediti sa sowellovim constrainted. vs unconstrained vision.

Ivan Jankovic said...

"prvo se krece sa tezom da je konzervativizam filozofija statusa-kvo - teznje da se trenutno stanje ocuva, kako god da je, dok je liberalizam u sustini utopijska vizija koja tezi odredjenom ishodu. sa tim opisima se slazem, ali tu ne vidim nista novo.

medjutim, onda se na ovo dodaju razna druga svojstva, koja su nepovezana sa statusom-kvo. prvo su konzervativci, navodno, uvek uz vlast (mada, iz prve tacke sledi da su uz vlast samo ako ova ne vrsi nikakve promene). onda ide prica o tome da oni, poput socijalista, zanemaruju strukturu podsticaja i misle da ce sve biti u redu ako su pravi ljudi na vlasti (tacno, ako konzervativizam = fox news, ali zar nismo krenuli od jedne potpuno drugacije koncepcije?). onda je na to nekako zakacen kreacionizam, pa nacionalizam, kolektivizam... kakve sad to ima veze sa statusom-kvo?"

A uza sve to, medju "konzervativce" onda dolaze americki sledbenici Founding Fathers koji su ok, jer su to klasicni liberali i Hajek ih podrzava. Al svejedno, opet nekako konzervativizam ni u Americi nije dobar, tj "nema principe", te ni ovi zapravo ne valjaju.

I onda nam ostaje samo pitanje - sta je uopste "konzervativizam" a sta "liberalizam", osim sto su svakako nesto razlicito, i sto je liberalizam nesto dobro a konzervativizam nesto lose?

Inace, tekst jeste ingeniozan u smislu da daje jednu vrlo prijemcivu i na prvi pogled uverljivu rekonstrukciju politickog prostora i odnosa medju razlicitim frakcijama i pokretima. Te paradigme sa dva ekstrema i jednim pravim resenjem izmedju su cesto dopadljive, a kad jos dodamo Hajekovu erudiciju, slatkorecivost i lukavu manipulaciju znacenjima pojmova, nije tesko videti zasto mnogi ljudi mogu biti zavedeni takvim tekstom. Problem je naravno sto osnovni pojmovi nisu dobro definisani (odnosno namerno nisu dobro definisani), i sto jedan od tih pojmova, liberalizam, ima, kad analizirate celinu njegovog rada, kod Hajeka potpuno drugacije znacenje od onog koje zele da mu pridaju ljudi koji ovaj tekst koriste kao manifest klasicnog liberalizma. On to nije.

Željka Buturović said...

"ljudi koji ovaj tekst koriste kao manifest klasicnog liberalizma. On to nije."

pa ne verujem ni da hajek misli da jeste a nisam sigurna ni da ljubitelji ovog teksta nuzno mrze klasicni liberalizam. mislim da on ovde pokusava da pojam klasicnog liberalizma iscisti od raznih stvari koje su opravdano predmet kritike, ali to ne uspeva da uradi na teorijski koherentan ili zanimljiv nacin. da se ne ponavljam, pogotovo je problematicno povezivanje svih tih pojava (imperijalizam, slepa podrska vlasti, itd) sa principom cuvanja statusa-kvo. jer ne moze se konzervativizam kritikovati kao filozofija bez sadrzaja (ne ide nigde, za razliku od liberalizma koji ima smer itd, sa pocetka teksta) a istovremeno mu se pripisivati vrlo konkretni sadrzaji.

inace, mozda bi vam bila zanimljiva knjiga "8 ways to run a country", ako je niste vec procitali. tamo se izmedju osam prepoznatih politicko-ideoloskih tipova nalaze i dve vrste libertarijanaca: individualisti ("citi-libertarians" i paleo-libertarijanci ("contry-libertarians"). hayek i ayn rand su svrstani u prvu a mizes i rothbard u drugu. nije to neka duboka filozofija, ali eto, u nekom kontekstu mozda moze da bude korisna distinkcija.

Slaviša Tasić said...

¨"I onda nam ostaje samo pitanje - sta je uopste "konzervativizam" a sta "liberalizam", osim sto su svakako nesto razlicito, i sto je liberalizam nesto dobro a konzervativizam nesto lose?¨

Ocigledno da pod konzervativizmom i ovde podrazumevamo razlicite stvari. Za pocetak bi mogli da ga podelimo na founding fathers konzervativizam i na fox news konzervativizam. Ja ovaj prvi cenim vise od modernog libertarijanizma, ovaj drugi mnogo manje.

Ivane ti cesto zamagljujes tu razliku pa nas zbunjujes oko toga sta stvarno mislis. Ponekad branis jedan a ponekad oba, a oni po mom misljenju nisu isto, u nekim delovima su cak u suprotnosti.

Ivan Jankovic said...

Slavisa,

nije vazno da li ja branim dve razlicite vrste konzervativizma a govorim da je jedna, nego sto Hajek napada 4 ili 5 potpuno razlicitih konzervativizama, a pravi se da je rec o jednoj. I sto on shvata liberalizam prilicno fundamentalno razlicito od klasicnog liberalizma, a ostavlja utisak da nije tako.

Inace, ja ne znam tacno sta je to "Fox news" konzervativizam. Znam da oni najvise pricaju o Founding Fathers, da su jedina mreza koja dosledno brani trzisnnu privredu, i koja je jedina kritikovala konzervativnog predsednika koji je krenuo sa baiolutima. Glen Beck je vodeci libertaijranski komentator na svim americkim televizijama. Prakticno su danonocno pokrivali Tea Parties koje su bile jednako protiv demokratske i republikanske partije. Po mom misljenju, sta god mislili o njihovom stilu, konzervativni radio voditelji poput Rush Limbaugha su najuticajniji libertarijanci u Americi danas. Pogledaj ovaj govor Rush Limbaugha pa ces se uveriti.http://www.youtube.com/watch?v=_qtvtBGWgBc&feature=related i ovaj http://www.youtube.com/watch?v=m8NgDRKXyH8&feature=related.

Kako bi voleo da postoji i jedan republikanski politicar koji govori kao on. Limbaugh zvuci kao Reagan, za razliku od bilo kog republikanskog politicara.

Ne znam tacno na sta i ti i Zeljka mislite pod nepozeljnim "konzervativizmom" Fox newsa.

Igor said...

Ivane:

uz svo duzno postovanje, Glen Beck i Rush Limbaugh su po meni najprizemniji populisti, slicni Palmi. To sto oni zastupaju trzisnu privredu je super. Medjutim valjajuci se u blatu oni degradiraju i same ideje koje zastupaju. Da ne razumem nista o trzistu i ja bi postao ljubitelj Comskog i Klajnove gledajuci njih.

Osim toga, ne znam koliko je konzervatizam Fox-a iskren. Postoji taj prostor na medijskoj sceni koji je populisticki i nacelno konzervativni i oni ga popunjuju jer tu vide trziste.
I naravno gledanost koja daleko nadilazi umerenije (levicarskije, je li) stanice.

Ivan Jankovic said...

Igore,

ovi jesu populisti ali je to jedino sto postoji na medijskoj sceni. Problem nnisu Beck i Limbaugh nego to sto oni zvuce razumnije mnogo vise u skladu sa libertarijanizmom nego republikanski politicari. Michael Steele je nesto rekao protiv Limbaugha i onda je morao da se izvinjava. To ej zato sto republikanska baza veruje Limbaughu a ne njemu. A zasto mu veruje, to vidis u onom govoru koji sam linkovao.

Ja mislim da je Limbaugh popularan iz dva razloga - zbog defekta republikanske stranke i zbog pristrasnosti mainstream medija. Njegov sou je mesto gde dolaze konzervativci i drugi republikanski glasaci umorni od pristrasnosti glavnih TV stanica.

Kad bi one izvestavale i priblizno nepristrasno Limbaugh bi izgubio znacaj, kao i FOX.

Inace, mislim da su Limbaugh i Beck neuporedivi pristojniji od vecine tzv liberalnih voditelja. Neuporedivo.

Igor said...

Ivane:

mislim da je to pitanje licnih preferencija. Meni je isto tako mucno gledanje i Olbermann-a i Maher-a kao i Beck-a i Limbaugh-a.

A sad cu nesto reci pa nek mi otpadne ruka zbog kucanja. Moram priznati da su me poslednji istupi Cheney-a pozitivno iznenadili. Znam da se na ovom blogu ne cene neokoni, ali recimo to sto pricaju ljudi sa AEI-a poput Cheney-a ili Frum-a ima nekog smisla.
A drugi pozitivni primer je napr. Tucker Carlson, koji je na Cato-u.

Ivan Jankovic said...

Igore,
ne brinite, iako se neokon filozofija ovde nacelno ne ceni mnogo (ukljucujuci i mene, koji sam ih najcesce branio u raznim situacijama), poslednja Cheynijeva istupanja su bila uglavnom pozitivno ocenjena. Bazicno, on je u pravu kad trazi da se objave memorandumi o efikasnosti ispitivanja/torture. Bazicno, on je u pravu u oceni konteksta u kome je vlada formulisala pravila za ispitivanje tih ljudi. Takodje, cinjenica da je Cejni do sada bio najubotiji republikanski kriticar amdinistracije, sa tako jadnim rejtinog kakav ima, govori i o jadnom nivou kako administracije i tako i opozicije u Americi.

Ali, nista od ovih zdravorazumeskih zapazanja nema veze sa ideologijom. Cejni nije nikakav klasicni liberal. Ni blizu. Manje od Becka i Limbaugha. :)

Al ajde ipak da se vratimo Hajeku, a Cejnija ostavimo Cejniju, to jest postu koji se tom temom bavi.
http://trzisnoresenje.blogspot.com/2009/04/o-tajnim-memorandumima-busove.html