Pages

24 February 2009

Politika i jezik

Ko kontroliše jezik, kontroliše i misli. Tako su nas u Srbiji naveli da firme kojima upravlja država (ustvari samo vlada) zovemo "javna preduzeća". U svetu se javnim (public) zovu preduzeća koja su u privatnoj svojini, ali kojima se otvoreno trguje na berzi i javna su zato što svako može da kupi deonicu u njima. Ono što u Srbiji sada zovemo "javna preduzeća" bi morali u najmanju ruku zvati "državnim", mada bi, da bi jezik još bliže oslikavao stvarnost, ispravniji bili termini "vladina" ili "politička" ili "stranačka" preduzeća.

Ovih dana, prateći diskusiju oko Obaminog stimulus zakona potpuno me zbunjuje terminologija koja je potekla od administracije ali koju su nažalost novinari i javnost lako prihvatili. Smanjenja poreza i poreske olakšice se u ovom zakonu rutinski nazivaju troškom. Pogledajte ovde jednu listu poreskih olakšica iz zakona i na kraju svakog odeljka videćete "trošak ovog predloga je toliko i toliko". Za koga je to trošak? Definitivno ne za građane, a nije čak ni za državu jer taj novac uopšte nije u budžetu nego se jedino radi o neostvarenom prihodu za budući budžet.

Ali političari gledaju to sa svoje strane, manji budžet je za njih oportuninteni trošak i tako, možda nenamerno i formulišu. A mediji onda naivno prihvataju istu retoriku i plasiraju je dalje u javnost. Pogledajte ovaj nonsens iz Guardiana (kurziv je moj): "Od $787 mlrd., 33% će biti potrošeno na smanjenja poreza." Kako je moguće potrošiti na smanjenje poreza?

7 comments:

danica popovic said...
This comment has been removed by the author.
danica popovic said...

Ako budžet nije u ravnoteži, neko tu neravnotežu mora da finansira. Ako misle da smanje poreze, a da javnu potrošnju ne diraju, javice se "rupa" u budžetu u iznosu umanjenih budžetskih prihoda.

Ja mislim da oni hoće tu "rupu" da finansiraju, ne kažu kako, doduše, ali ne vidim sta je tu nelogicno.

Slaviša Tasić said...

Ali i ako budžet jeste u ravnoteži, i tu ravnotežu neko mora da finansira. Po meni samo potrošnja može biti ono što košta i što je po definiciji trošak, bez obzira da li se finansira odmah (ravnotežni budžet) ili kasnije (budžet u deficitu).

A smanjenje poreza napravi deficit, ali to je trošak tj. neostvareni prihod jedino za budžet. Za poreske obveznike je čist prihod, a za ekonomiju u celini (što pretpostavljam da mediji imaju na umu kada govore o ovome) je neutralno, ni trošak ni prihod. Problem je u tome što se nešto što je oportunitetni trošak samo za budžet, a prihod za poreske obveznike, lošom upotrebom jezika sada naziva 'troškom' za sve nas.

Unknown said...

I kako bi glasilo ispravno ""Od $787 mlrd., 33% će biti potrošeno na smanjenja poreza."



Kapiram za preduzeća, ali ovo pitanje ostade otvoreno tj. bez pouke :)
"Država će se odreći 33 % od $787 na ime smanjenja poreza?"

Slaviša Tasić said...

Od ukupnog paketa od $787, 67% će biti potrošeno a 33% se odnosi na poreske olakšice.

Ili jednostavno paket košta 520 mlrd (koliko je tih 67%).

perica said...

Odličan post. Podsetio bih citaoce i na državni eufemizam "poreski obveznik" za stanovnika okupirane teritorije koji pod pretnjom primene agresivnog nasilja deo svoje imovine redovno predaje okupatoru. Takodje i na državni eufemizam "vojni obveznik" za miroljubivog stanovnika okupirane teritorije koji pod pretnjom sile podnosi militarističku indoktrinaciju, fizičko iscrpljivanje i prema potrebi okupatora učestvuje u ratovima za zadržavanje okupirane teritorije ili njeno proširenje.

Unknown said...

Hvala Slaviša :-)

S obzirom da je najava da će PDV ići na 28 % porez bi odsada trebalo zvati "harač".