Pages

05 January 2009

Agents of change

Dan Bordeaux daje par citata čuvenog H.L. Menckena. Moj omiljeni je vezan za promene:

What is a political campaign save a concerted effort to turn out a set of politicians who are admittedly bad and put in a set who are thought to be better? The former assumption, I believe, is always sound; the latter is just as certainly false. For if experience teaches us anything at all it teaches us this: that a good politician, under democracy, is quite as unthinkable as an honest burglar. His very existence, indeed, is a standing subversion of the public good in every rational sense. He is not one who serves the common weal; he is simply one who preys upon the commonwealth. It is to the interest of all the rest of us to hold down his powers to an irreducible minimum and to reduce his compensation to nothing; it is to his interest to augment his powers at all hazards, and to make his compensation all the traffic will bear.

6 comments:

perica said...

Seti se ovoga Lazare pred sledeće izbore i ostani kod kuće na izborni dan.

Lazar Antonić said...

Problem je sto i tada svoj glas nekome dajes u proporcionalnom sistemu.

perica said...

Slažem se, to jeste problem. Ali učestvujući u izbornoj šaradi vraćamo se korak nazad: we turn out a set of politicians who are admittedly bad and put in a set who are thought to be better. The former assumption is always sound; the latter is just as certainly false. Tako da je glasanje u stvari ponavljanje greške koja je i dovela do problema.

perica said...

Zamisli da tvojim krajem drma banda nasilnika, naplaćuju reket, otimaju šta im se prohte, nameću neku svoju "pravdu". Da bi izbegli da se međusobno pokolju kad kum odapne, dogovore se da okupirana raja glasa za Smrdu ili Budalu, pa ko ima više glasova postaje kum. Tvoj argument stoji ako prihvatiš pravila igre. Prihvatanjem pravila igre postaješ deo bande. Svaka sličnost je naravno namerna.

Lazar Antonić said...

U pravu si, ali ne privhatanjem pravila igra jedan od njih dvojice ipak postaje kum.

Demokratija je ustvari fenomenalan izum, glasači u praksi i nisu potrebni.

perica said...

Tačno, jedna ili druga protuva postaje kum po nametnutim pravilima igre. I što veći broj okupiranih prihvati pravila igre utoliko je "legitimniji" "izbor". Nasuprot tome, što više okupiranih odbije da prihvati pravila igre, utoliko je očiglednije da nikakvih "izbora" i nema, već da je sve u stvari preskupa šarada koja prikriva još mnogo skuplju okupaciju.
Hajde da ne prihvatimo nametanje idiotskih pravila koja nas porobljavaju i da pridobijemo što više ljudi da ih zajedno sa nama bojkotuju!