Pages

30 November 2008

Još jedan tržišni fundamentalista

"Kad govorimo o svetskoj krizi moramo razumeti suštinu koja tu krizu opisuje kao cenu koju plaćamo za privid u kome smo živeli godinama. Štiglicovo objašnjenje koje se praktično svodi na alavost je neodrživo zbog toga što je u prirodi svakoga ko se bavi biznisom da kupi jeftino, a proda što skuplje, uz ostvarenje maksimalnog profita...Greška je u činjenici da se ne može fingirati jedan sistem, a u taj proces se ušlo onog momenta kad su se oni koji fingiraju taj sistem opredelili za politiku srednjeg puta. Ako je akvizicija u Americi uslovljena davanjem subprime kredita, čuvenih Nindža, onda vas pitam gde je sloboda. Ako samo tri kompanije mogu da se bave poslovima revizije, onda ne možemo govoriti o slobodnom tržištu, pogotovo ako su one istovremeno i savetnici i kontrolori. Nema liberalizma ni u ideji da su profiti privatni, a šteta zajednička."

kaže Čedomir Jovanović u intervjuu NIN-u.

21 comments:

Unknown said...

Osnovni uzroci krize su veliki priliv (oko 6 triliona $US) kapitala iz emerging markets (Indija, Kina, Rusija, Singapur, Bliski Istok) na finansijsko tržište USA i odluka Feda da ne povećava kamatne stope kako bi se pojačala potrošnja i sprečila recesija u USA (privredni rast USA je u periodu od 2000.-2006. bio baziran, gotovo isključivo, iz mortgage equity withdrawalima). To je nateralo investicijske banke na pravljenje kompleksnih finansijskih proizvoda koji su privremeno alevirali pogrešno procenjen rizik, na taj način što je prošireno tržište mortgagea. Kada je, međutim, ekspanzija mortgage tržišta prevazišla kinesku stopu rasta, krediti nisu imali odakle da se vraćaju (niti finansiraju) i sistem je potpuno stao a đavo došao po svoje.

Rating agencije, važan elemenat tržišta, jesu igrale bitnu ulogu u celoj stvari, ali daleko od toga da su bili presudni.

Igor said...

Hmmmm impressive Cedomire.
Izgleada da sve ovo pisanje na TR nije uzaludno...
Mislim da bi svaki dobar ekonomista kojem je stalo do svoje zemlje trebalo da "adoptira" jednog politicara i da ga/je uci ekonomskim stvarima. Tako smo od Povelje Slovode stigli do ovoga. Lepo.

Aleksandar Boskovic said...

impresivno, Ivane :)

Vanja said...

Oduvek me je kod Cedomira impresioniralo kako moze da nauci i vrlo dobro razume sve sto pozeli. Od ekonomije, ekologije, poljoprivrede, prava... Potpuni je kameleon i odlicno bira tutore.

Marija Djordjevic said...

Hm, par istrazivanja je pokazalo da sa povecanjem konkurencije u industriji agencija za kreditni rejting opada kvalitet rejtinga, u smislu da agencije daju bolje rejtinge nego sto bi trebalo.

Драгољуб Михаиловић said...

Е, Иване, сад да декомунизујете и остатак ЛДП-а - па да онда можемо нешто да очекујемо и од српске политике...KUDOS to you!:-)

andreas breme said...

slazem se sa marijom po pitanju agencija za rejting, ono sto sam ja procitao takodje govori u tom smeru.

znam da licim na papagaja na ovom blogu, ali neke stvari bi trebalo razjasniti. kao prvo, niko nije terao banke da daju subprime kredite, ninja kredite isl... drugo, postojao je CRA, ali on nema veze sa subprime kreditima, sva istrazivanja su pokazala da su institucije pod cra imale manji udeo subprime kredita nego ostali. ja sam nasao jedno istrazivanje i ostavio link za njega kao odgovor na slavisinu tvrdnjju da je cra jedan od uzroka krize. moguce je da je CRA doprineo u nekoj maloj meri apsolutnom porastu broja subprime kredita, ali je to zanemarljivo posto su oni koji su bili izuzeti od CRA imali mnogo veci udeo subprime kredita u odnosu na obicne.

drugo, problem je sto veliki broj brokera i raznih fondova nisu bili pod bilo kakvom regulacijom u smislu racia kapitala isl... FED i druge centralne banke nisu ogranicile sektor na vreme i onda je balon pukao...

mislim da sam navodio primere spanije ili kanade kao pozitivne, gde su centralne banke zahtevale adekvatne odnose kapitala isl. igde nije doslo do kolapsa finansijskog sektora...

Ivan Jankovic said...

breme,
tvrdnja je dakle da je dryavni kartel revizorskih kuca bolej resenje od konkurencije?

dalje, sta nije bilo regulisano na finansijskom trzistu? To je najregulisanije trziste u Americi, ali u Evropi, gde je jos mnogo regulisanije nego u Americi, i prosli su jos gore. Samo Nemacka je isplatila bailout koji je otprilike jednak americkom. Kada je rec o raciju kapitala, pa FED je mortgage based securities ucinio skoro jednako sigurnim kao cash, a trazio znatno vece rezerve za sopstvene kredite. Naravno da ce se pojaviti balon kada ga monetarnim merama stimulises. Kakva je to "trzisna greska"? Sekjuritizacija se nikad ne bi pojavila na neregulisanom trzistu jer je inferioran metod u odnosu na konvencionalni. Samo drzavna pomoc ga moze uciniti profitabilnim, kao sto je to bio slucaj u Americi.

Kanada je dobar primer, ali ne za bolju, nego manju regulaciju. Kanadske banke su tradicionalno mnogo manje i jednostavnije regulisane od americkih. Recimo nikada nije postojala podela na investione i komercijalne banke, niti njudilovska ogranicenja kamatnih stopa. Kanadske banke su finansijski "supermarketi" kako ih cesto zovu, rade sve od investionog, komercijalnog bankarstva do osiguranja itd (toliko o kobnom revidiranju Glass Steagalovog zakona kao uzroku americke krize).

Ne znam sta ti je ideja sa engiranjem uticaja CRA? Niko ne tvrdi da je to bila dominantna stvar, ali zaista ne shvatam - da li ti hoces da kazes da je bilo super sto je uveden CRA, da je zapravo ta obaveza SMANJILA subprime kreditiranje? Ako je tako sto onda ne bismo sada nametnuli sto puta vece obaveze po CRA, onda ce cela kriza mozda nestati?

Unknown said...

tvrdnja je dakle da je dryavni kartel revizorskih kuca bolej resenje od konkurencije?
Ne. Trvdnja moze biti veca transparantnost sistema. Rating agencije nisu bile u privilegovanoj poziciji zato sto ih je drzava ili ne znam ko postavio nego zato jer su jedino one imale pristup informacijama koje su bile potrebne za rateovanje MBS.

sta nije bilo regulisano na finansijskom trzistu?
trziste credit default swapova je potpuno neregulisano i ne pojavljuje se na balance sheetovima, a ono je bilo uzrok za skoro totalni kolaps marketa u septembru.

perica said...

Ivane,
tvoj plemeniti pokušaj da se natpsuješ sa proponentima državne regulacije svega i svačega osuđen je na propast. Njihova sposobnost proizvodnje finansijskog džibriša nema granica.
Nastanak problema je vrlo jednostavan - država sebi prisvaja pravo da svima nameće pravila a ko se tome suprotstavi dobije batine. Stvar je vrlo očigledna, i nikakvo učeno blebetanje tu činjenicu ne može da promeni. I svakom sa tri čiste je jasno šta je nužna posledica finansijske svemoći države - destabilizacija, kriza, pljačka.
Onaj ko to pokušava da opovrgne je glup pored svih svojih diploma ili čuva svoje uhlebljenje u državi.

andreas breme said...

"Kanada je dobar primer, ali ne za bolju, nego manju regulaciju."

kanada je primenjivala jace kriterijume od basel 2, sto se tice racia kapitala. minimalan racio je bio 7, ali su kanadske banke imale i do 10. isti racio je kod americkih investicionih bio ispod 2, a razne druge prodavce i fondove da ne pominjem.

Marija Djordjevic said...

Kod CRA je sav problem u mehanizmu. Nakon sto investiciona banka napravi instrument obraca se jednoj, drugoj, trecoj CRA i odlucuje se za onu koja joj daje najbolji rejting. Agencija dobija fee samo ako sklopi dil sa investicionom bankom. Otud fenomen nazvan "shopping around" koji se smatra krivim zasto su rejtinzi bili prenaduvani.

Da li onda treba ukinuiti agencije potpuno? Mislim da ne. Uostalom, nastale su kao prirodna potreba da se ublazi informaciona asimetrija medju agentima.

Inace, slazem se za odvajanje investicionog od kreditno-depozitnog bankarstva da je prouzrokovalo preuzimanje viska rizika od strane investicionih bankara.

andreas breme said...

"Ne znam sta ti je ideja sa engiranjem uticaja CRA? Niko ne tvrdi da je to bila dominantna stvar, ali zaista ne shvatam - da li ti hoces da kazes da je bilo super sto je uveden CRA, da je zapravo ta obaveza SMANJILA subprime kreditiranje?"

ne, necu to da kazem, vec samo da je Community reinvestment act bio irelevantan za ovu krizu, da li je sam zakon dobar nisam se time bavio, kao sto vec rekoh:

"moguce je da je CRA doprineo u nekoj maloj meri apsolutnom porastu broja subprime kredita, ali je to zanemarljivo posto su oni koji su bili izuzeti od CRA imali mnogo veci udeo subprime kredita u odnosu na obicne."

Ivan Jankovic said...

breme,

Naravno da su banke pod CRA mogle da imaju manji udeo subprime zajmova nego sto bi se mozda ocekivalo, kada su ih prodavale Fannnie i Freddie. To ne dokazuje da CRA nije vodio vecem izdavanju subprime zajmova, nego samo da su banke tezile da ih se sto vise otarase. A zna se ko je imao zadatak da ih otkupljuje. FM I FM (nadam se da njihovu aktivnost ne podvodis pod trzisnu gresku:)) su drzali pola hipotekanih kredita u SAD, od toga masa CRA smeca. Dalje, niej samo CRA bio problem sa affrodable housing, vec popustanje standarda u izdavanju kredita, sto tehnicki nije bilo deo CRA, vec deo tehnicke aparature regualcije koja je razvijena da bi se ostvarili zahtevi CRA (NINJA zajmovi i ostalo)

Interesantno je ovo za Kanadu. Od 1870 do danas u Kanadi su bankrotirale samo dve banke. Ni jedna za vreme Velike depresije. Kanadski sistem je bio koncipiran po skotskom modelu, dakle free banking sistemu, za razliku od americkog. Bio je neuporedivo manje regulisan od americkog uvek. Da li je nizak kapitalni racio promasaj trzista ili promasaj inflatorne monetarne i kreditne politike CB? I kakav bi bio kapitalni racio prosecne investicione banke u free banking sistemu? Da li si se zapitao nekad zasto mortgage based securities ne postoje u Kanadi, nego dominira konvencionalno hipotekarno bankarstvo? Vidi ovde http://econlog.econlib.org/archives/2008/10/the_fantasy_tes.html

Drzava je bukvalno IZMISLILA mortgage based securities u SAD da bi spasila Saving and Loanss banke 1970-ih, a da en bi morala da ukida njudilovske restrikcije i kontrole, a zatim je promovisala bespostedno, da bi na kraju ucinila svojom regulativom da one postanu jednako sigurne kao cash (mnogo manje rezervi je zahtevala sa MBS nego za konvencionalni kredit), i ti i dalje govoris o nedovoljnoj regulaciji i greskama trzista!

Ostaje generalni teorijski problem - ti ne sporis da je finanijsko trziste daleko najregulisanije i najkonotrilisanije od svih u SAD (a i Evropi, mozda jos vise). Koji teorijski osnov postoji za to? I koji osnov da verujemo da ako najregulisanije trziste strada, i to najpre i najvise najregulisaniji deo tog najregulisanijeg trzista (hipotekarno), da je to "trzisna greska" i da je resenje dodatna regulacija?

Takodje oko istrazivanja konkurencije u kerditnom rangiranju - kad ima konkurencije agencije daju losije rezultate nego kad postoji monopol? Drzavni monopol-kartel NACELNNO efikasniji od konkurencije?! Gde je osnov za to? Ili opet, nije nacelno, nego samo ovde, iz nekog razloga nepoznatog i nevidjenog. :) Zasto nije tako i u automobilskoj industriji? I u proizvodnji mikrocipova? I kupusa? Sto tu da ne uvedemo zakonski zasticen kartel ili monopol? Gde je Lenjin pogresio i zasto?

marko said...

Re konkurencije u kreditnom rangiranju: kada ima vece konkurencije, dolazi do situacije da kazu "rangirajte kod nas, mi dajemo bolji rating pa ce vam i krediti biti odobreni". U situaciji kad loan sellers dobijaju proviziju na osnovu prodatih zajmova a ne na osnovu ability to repay, konkurencija ispadne kontraproduktivna. Problem i jeste sto se credit rating (i finansijske usluge genralno) tretirao kao i svaki drugi proizvod tipa kupusa i mikrocipova.

Slaviša Tasić said...

I na tržištu obrazovanja škole mogu da kažu "dođite kod nas, daćemo vam diplomu odmah". Ali ispostavilo se da je konkurencija izrodila mehanizam reputacije, pa se zna čija se dilopma koliko vrednuje. BA sa Harvarda i BA dobijen za dva dana onlajn nisu isto. To se na kraju desi na tržištu svakog sertifikata, konkurencija napravi fer vrednovanje. Isto bi bilo i sa agencijama za rejting, možete kupiti hartiju ocenjenu sa AAA od strane vaše bake, ili odabrati onu ocenjenu sa BBB od strane velike svetske firme. Apsolutno nema mesta priči o market failuru.

marko said...

Jeste tako ako nemas incentive da kupis AAA rating od strane moje babe. Ako sa online diplomom posle ne mozes da nadjes posao, normalno je da ce se vise ceniti diploma nekog univerziteta sa reputacijom. Ovi sto su preprodavali zajmove, itekako su imali interesa da dobiju bolji rejting bez obzira na pravo stanje stvari jer ih posledice nisu zanimale. Moja poenta je da bez revizije celog sistema tj. svih karika u lancu, povecanje konkurencija nece resiti problem. Ako insistiramo da slobodno trziste uvek i apsolutno resava sve probleme bez obzira na sve nijanse date situacije, dobijamo ono cuveno "When your only tool is a hammer, every problem looks like a nail".

Slaviša Tasić said...

Nije mi jasno šta je tvoje poenta. "bez revizije celog sistema...", je svačija poenta, to je uvek tako.

Konkretno pitanje je da li je kreditni rejting izuzetak od pravila da slobodna konkurencija daje bolji rezultat od državnog ograničenja ulaska u granu. Pošto argument da će na slobodnom tržištu svi rejtinzi otići u AAA nije uspeo, šta preostaje? Zašto je sada ograničenje konkurencije bolje?

marko said...

pa ako je da "bez revizije celog sistema.." svacija poenta, onda se slazemo. Ja sam govorio sta je trenutno slucaj a ti to shvati kako hoces - obicno da sam apriori protiv slobodnog trzista. Oh, well..

Marija Djordjevic said...

dugo godina se smatralo da je maksimizacija reputacije u cilju maksimiziranja dugorocnog profita jedini obrazac ponasanja CRA. medjutim, ona ima incentive da okrnji reputaciju ako u kratkom roku moze da ostvari velike profite na novim trzistima, posebno ako usput ne narusava reputaciju na tradicionalnim trzistima kao sto su korporativne obveznice. bas to je i bio slucaj. nema nalaza da su CRA precenjivale kreditnu sposobnost korporacija ili drzava. davale su precenjene rejtinge uglavnom CDO-ovima i CFO-ovima.

Slaviša Tasić said...

Rekao bih da ima podsticaj da okrinji reputaciju pre svega kada je ulazak u granu ograničen. Ne govorimo o CRA na slobodnom tržištu nego na tržištu koje je a) kartelizovano, b) gde je kredit rejting obavezan. Efekte konkurencije videli bi kada bi ulazak u granu bio slobodan, i kada bi kupovina kredit rejting usluga bila dobrovoljna.