Pages

30 November 2008

Pokajanje

Ogromna sredstva data su za pripreme Milorada Čavića i za mnoge druge sportiste. Čaviću je pripalo oko 200.000 evra za nagrade i pripreme. Mislim da to nije malo. ... Čavić, takođe, dobija mesečno 52.000 dinara stipendije, za razliku od nekih studenata medicine, hemije i drugih fakulteta. ... Pripreme u Italiji su ranije najavljene, a te pripreme plaća država Srbija. ... Želim da se zna da su građani Srbije investirali u svoje sportiste, ali mislim da je greška što smo investirali u pojedince. Oni budu nezadovoljni i javnost misli da se država prema njima nije korektno odnosila. Mi ćemo to promeniti i investiraćemo u objekte – rekla je Snežana Samardžić-Marković agenciji Beta.

Svega ovoga ne bi bilo da je ministarka na vreme čitala blogove. Sada se nadamo da će vlada stvarno tako uraditi i prestati da finansira Čavića i sve ostale koji su izabrali da žive od hobija a onda traže od poreskih obveznika da im to zadovoljstvo plaćaju.

12 comments:

Vanja said...

"koji su izabrali da žive od hobija" - savrseno receno!

tiki said...

Uvek me zgražavalo što nared samo lovu sportista smatra Ok a sve drugo uranilovka.Ljudima je normalno da jedan lobotomizirani rezervni kreten u Zvezdi ili Partizanu zarađuje više od Kirurga ,advokata ,inženjera.Akočavić ima toliku marketinšku važnost što ga Arijel il Mister muskolo ne finansiraju

perica said...

I izgradnja sportskih objekata državnim parama je finansiranje nečijeg hobija. I tu poreski obveznici prisilno finansiraju hobiste, samo im ne znamo ime. Ministarka je političar ergo ne vidi dalje od nosa.

Aleksandar Boskovic said...

Perice,

izgradnja objekata koje bi koristili svi baš i nije.
Jedan primer su "profi" teniski tereni, kojih u Francuskoj per capita ima više nego u SAD. Međutim, u SAD ima daleko više "običnih" terena, gde svako može da dođe sa reketom i lopticama i igra do mile volje... kao posledica toga, kvalitet tenisa u SAD je neuporedivo viši nego u Francuskoj.

perica said...

Passenger,

"izgradnja objekata koje bi koristili svi baš i nije."

Šta nije?

perica said...

Dakle, šta nije? Izgradnja sportskih objekata "državnim parama" nije finansiranje nečijeg hobija? Passengeru, potrudi se malo.
Kao i u slučaju poznatog hobiste, Čavića, država prisiljava stanovništvo da finansira sportske objekte za neke nepoznate hobiste koji će doći da se "igraju do mile volje".
Stvari su drugačije u pojedinostima, u načelu su potpuno iste.

Marko Paunović said...

Meni je u Americi veoma zanimljivo bilo to sto u mnogim "lokalnim samoupravama" postoji "Community Golf Course".

Ljudi su nekako uspeli da sebe ubede da je izgradnja i odrzavanje golf terena posao za drzavu.

Naravno, igranje na tim terenima je jeftinije nego na privatnim (jer ne uzimaju u obzir cenu zemljista koje koriste vec samo pokrivaju operativne troskove) sto dovodi do velikih guzvi. U takvoj situaciji oni koji imaju politicke veze mogu da se igraju do mile volje, a oni ostali moraju da cekaju nedeljama za termin.

A to je u Americi. Mogu samo da zamislim na sta bi tako nesto licilo u Srbiji.

Licno poznajem jednog coveka, a takvih sigurno ima dosta, koji je napravio "balon" za fudbal i dobro mu ide posao.

Gde je tu market failure, meni nije jasno....

Aleksandar Boskovic said...

Perice,

mislim da izgradnja sportskih objekata može imati i nekakvu "opštedruštvenu" vrednost (ne znam bolji izraz), to je sve. Slažem se da država ne treba da finansira nečiji hobi. Ali mislim da je dugoročna korist od omogućavanja deci (i ljudima uopšte) korišćenje sportskih objekata veća od "uštede" koja bi se postigla da se oni uopšte ne grade - to je sve.

Marko Paunović said...

passenger:

Vasa je pretpostavka (pogresna, po mom misljenju) da, ako drzava ne sagradi sportske terene, niko ih nece sagraditi. Naveo sam primer za balon, a ima i privatnih teniskih terena i slicno. Da ima manje javnih terena za basket, siguran sam da bi bilo dosta privatnih.

Sportski tereni nisu "javno dobro" u ekonomskom smislu, jer je lako naplatiti njihovo koriscenje. Takodje, ne vidim ni jasan eksterni efekat bavljenja sportom.

Mislim, zasto bi Vi bili primorani da subvencionisete moje bavljenje sportom?

perica said...

Izraz "opštedruštveni" dolazi iz arsenala etatističke tj. kolektivističke terminologije. "Pogodan" je, kao i gomila drugih sličnih izraza, jer mu je značenje vrlo zamagljeno. Ako ćemo dosledno, ne postoji nijedan interes koji je identičan za sve ljude, jer su svi ljudi različiti, različite stvari žele i u različito vreme. Čak i ako se većina ljudi na nekoj teritoriji složi da im je nešto zajednički interes, to očigledno nije interes manjine i zato nije opšti.
Dva su puta da se takav (poseban) interes realizuje: da se silom nametne manjini - taj pristup se zove demokratija (tiranija većine) - ili da grupa koja ima taj zajednički interes na primer - napravi sebi taj sportski objekat i dogovori se kako će ga koristiti - tako se radi na slobodnom tržištu.
Passenger, ni Vi niti iko drugi ne možete da procenite da li je veća korist od omogućavanja nekom detetu da koristi sportski objekat ili je veća šteta od uskraćivanja nečeg drugog što je urađeno prisilnim finansiranjem izgradnje novcem iz džepa detetovih roditelja. Na primer, možda roditelji nisu mogli da mu kupe vitamine pa je postalo rahitično i ništa od sporta. To niko ne može da proceni nego roditelji, samo roditelji znaju u potpunosti svoju situaciju i samo oni mogu da odlučuju šta je najbolje da urade sa svojim novcem za svoje dete. I oni će to sigurno bolje da urade za svoje dete nego bilo koja političarska protuva.
Pretpostavljam da Vam je jasno da ja nisam protiv sportskih objekata - ja sam protiv prisilnog oduzimanja (otimanja) novca. Ne može se otimanje nikako pravdati koristima koje će uslediti. A isto tako znamo i da su sve javne usluge skuplje i lošije nego privatne, kad se svi troškovi uzmu u obzir.

Pingvin said...
This comment has been removed by the author.
Pingvin said...

Na pitanje šta je to javni interes, ljudi uglavnom odgovaraju da je to ono što je u interesu svih. Kada im se kaže da tako nešto ne postoji, jer čak i čist vazduh nije u interesu svih, bar ne vlasnika fabrike koja ga zagađuje, odgovor je uglavnom da je to ono što je u interesu većine ljudi. Moj omiljeni odgovor u tom slučaju je da ako bismo uhvatili jednog zdravog čoveka i uzeli mu sve organe, mogli bi da spasimo sedam ljudi (nisam siguran, ali sam negde pročitao ovaj podatak) i da bi to sigurno bilo u javnom interesu jer će jedan čovek umreti da bi sedam preživelo. Naravno, niko nije složio da je ovo javni interes.