Pages

23 September 2008

Jedan primer

Regulacije koja je doprinela finansijskoj krizi u SAD.

Community Reinvestment Act zahteva od banaka da odobravaju stambene kredite i onima koji nisu kreditno sasvim sposobni. Drugim rečma, primorava banke da daju subprime kredite. Zakon je uveden 1977., a onda dopunjen 1995. kada je od banaka zahtevano da obim ovakvih kredita dalje povećaju.

18 comments:

Vanja said...

Paulson encourages banks to generate more bad loans
Nesto na ovu foru?

Ivan Jankovic said...

Delimicno, mada vise na ovu (http://www.city-journal.org/html/10_1_the_trillion_dollar.html) ili ovu http://www.nypost.com/seven/02052008/postopinion/opedcolumnists/the_real_scandal_243911.htm?page=0

Alex Hughart said...

CRA (koji je izmedju ostalog imao zadatak i da zastiti ljude od predatory lending practices)je izmenjen 99. sa Gramm-Leach aktom tako sto banke vise nisu morale da se podvrgavaju rigoroznoj inspekciji. Pravi bum u subprime loans je nastao upravo nakon 99-te. CRA zajmovi imaju veoma mali udeo u celoj ovoj prici.

Ivan Jankovic said...

Uloga CRA je bila da obezbedi zajmove onima koji nisu mogli da dobiju zajmove po komercijalnim kriterijima, uglavnom manjinama. Procitaj ono sto sam linkovao ili tekst samog zakona sa vikipedije pa ces videti. Predatory lending je oznaka za prevare kod davanja pozajmica. U kom smislu ohrabrivanje davanja suludih zajmova po nekomercijalnim uslovima, bez uobicajenih solidnih bankarskih standarda, moze biti lek za prevare bilo koje vrste? To nema nikakvog smisla. To su samo levicarske talking points ngo-a koji su zaradjivali, tj iznudjivali milijarde od banaka na programima socijalne izgradnje, i kojima je trebalo opravdanje sopstvene predatorske aktivnosti.

Inace, bum je ITEKAKO poceo mnogo pre 1999. Do tog vremena vec je bilo izdato preko 1 000 milijardi subprime kredita i projekata socijalnih stanova, sto je samo nastavilo da raste narednih godina. Klintonova reforma je samo pogorsala stvar. Ogromna vecina levcarskih aktivista, novinara i ekonomista su do pre godinu dve na sva usta hvalili FM i FM i njihove prakse i zahtevali jos vise njihovog i altruizma drugih slicnih organizacija. Sad se odjednom ne slazu sa poslovnim praksama koje su vodile "humanim" rezultatima.

Gram Leach akt je bio razumno ukidanje ludackih restrikcija Glass Steagalovog akta kojima je bilo zabranjeno bankama da se istovremeno bave komercijalnim i investicionim bankarstvom. To ukidanje je zapravo ublazilo postojecu krizu jer je omogucilo mnoge konsolidacije i mergere banaka, o cemu je Slavisa vec pisao. Ali cak ni ovaj zakon nije ukinuo restrikciju da se mergeri ne mogu vrsiti bez da banke imaju odlican skor na "CRA testu", sto znaci da daju veliku kolicinu subprime zajmova. Dakle, posto je postojala snazna trzisna tendencija ukrupnjavanju banaka, regulativa je snazno terala banke da ako hoce da dobiju odobrenje da merguju, moraju da daju veliku kolicinu subprime zajmova, ali i grantova/reketa levicarskim organizacijama koje govore u ime "zajednica". Da je i ova restrikcija ukinuta krize i ne bi bilo, ili bi bila mnogo blaza nego sada.

No, cak na stranu sve to sto je vezano za tajming regualcije/deregulacije. pozabavimo se samo logikom. Moje pitanje je - da li bi ti svojim privatnim novcem gazdovao tako da ga delis sakom i kapom po neekonomskim kriterijima? Odgovor je po mom sudu - mozda bi ako bi verovao da ce drzava stati iza tebe ako propadnes. To se u ovom slucaju desilo. Nema tog privatnika koji ce raditi ludosti na trzisu protiv svog interesa, osim ako ne moze da prevali trosak tih ludosti na poreskog obveznika. A americka vlada je od pocetka stavljala jasno do znanja da ce to omoguciti. Kakve to veze ima sa deregulacijom i trzistem? Vlada ohrabruje moralni hazard. Privatnici se ponasaju hazardno. The end of story. Sta tu ima tako misteriozno sto se ne moze shvatiti za dva minuta, vec zahteva ocajnicko mucenje da se pronadje neka neverovatna greska trzista?

Alex Hughart said...

Ivane, ne razumem zasto nije u redu iznositi drugacija (iliti levicarska, kako ih karakterisete) misljenja od vaseg? Svako nek sam za sebe dalje izvlaci zakljucke. Zar to nije osnova svake diskusije? No, cini mi se da ovo sad postaje uzaludna filozofska rasprava sta je starije kokoska ili jaje: ko je prvi poceo sa "moralnim hazardom", vlada ili biznis?

Ovo sto se desava nije iskljucivo ekonomski problem vec i drustveni i kao takvog trebalo bi ga posmatrati u sirem, a danas svakako globalnom, drustvenom kontekstu. Pravljenje svetih krava, ili s druge strane zrtvenih jaraca, od bilo kog ekonomskog/socijalnog sistema nikad dobra nije donelo. Uostalom, vreme ce pokazati u kom ce se pravcu dalje stvari odvijati.

Ivan Jankovic said...

Alex,
moralni hazard ne moze da postoji bez intervencije vlade, u tome je problem. Ne moze biznis da "pocne" sa moralnim hazardom sam od sebe. Moralni hazard je ponasanje proisteklo iz mogucnosti socijalizacije gubitaka, a takve mogucnosti u sistemu slobodnog trzista NEMA PO DEFINICIJI (ko donosi odluke snosi troskove i ubira koristi tih odluka). Takvu mogucnost pruuzaju samo vladine regulacije i podsticaji,r ecimo obecanje bailouta ili ohrabrivanje subprime zajmova. Ako kazemo da je problem moralni hazard, automatski smo rekli da je problem vlada. Ako zelimo da okrivimo trziste, ne mozemo se onda pozivati na argument moralnog hazarda. Jednostavno.

Ne znam sta znaci tvrdnja da je ovo "drustvena" a ne samo ekonomska kriza (i sta je to "drustvo" u ovom kontekstu). Ako to treba da znaci da ova kriza nosi rizik promene finansijskih ustanova u pravcu nacionalizacije i etatizacije celokupne ekonomije, i rizike po ukupnu promenu politickog i ekonomskog sistema ka jacem drzavnom intervencionizmu, onda se slazem, nazalost.

Alex Hughart said...

Moze da "pocne" sa moralnim hazardom ako vrsi pritisak na vladu preko lobija da izmeni zakone. Pa posle kazu 'nismo mi hteli al' vlada nas nagovorila'. Da se razumemo, nije svaka regulacija (ili deregulacija) automatski dobra ili losa. Tu je cesto vaznije sta u zakonu/regulativi ne pise od onoga sto pise. Poreznici u Americi nisu nimalo odusevljeni ovakvom etatizacijom ali ko je trazi: upravo nosioci finansijskog trzista! Pa, ne znam onda ko je tu lud.
Kunst je sad pronaci balans. Zato i kazem manimo se svetih krava i zrtvenih jaraca. 21. vek zasluzuje i uredjenje 21. veka. A Srbiji nista ne fali da gleda stvar iz vise uglova, ni po babi, ni po stricevima. Debele smo lekcije naucili iz sopstvenih proslih vremena (nadam se) pa budimo jednom pametni da se naucimo i na tudjim greskama.

Ivan Jankovic said...

"Nije svaka regulacija ili deregulacija automatski dobra ili losa".

Ne, nego geniji u biroima i komisijima federalne vlade treba da stave prst na celo, eventualno naprave anketu misljenja medju Ivy League ekonomistima, i onda na osnovu vecinskog misljenja donesu odluku sta treba regulisati a sta ne, i koliko i kada.

Sto se tice moralnog hazarda, resenje je da se politicarima oduzme pravo da dele povlastice. Onda ce prestati interes poslovnih krugova da ih koriste za svoje svrhe. Ako ja kao politicar nemam zakonsku ni ustavnu mogucnost da tebi kao biznismenu dam bailout, ili neku slicnu protekciju, ti neces protraciti mnogo para na moj izbor, zar ne?

Meni je vrlo misteriozno to tvoje kvazi-aristotelovsko shvatanje istine kao neke zlatne aritmeticke sredine. Svi grese, uzmimo po nesto od svakog, pomirimo se i docicemo do istine. A sta ako jedni ne grese, ili ako grese mnogo manje od drugih? To tek rasprava treba da pokaze, ane nasa apriorna odluka da stvari treba gledati iz vise perspektiva? Da li je uputno na problem evolucije gledati iz dve perspektive? Ne, nije nego je glupo i znak neobrazovanja. Da li je uputno na problem finansijskih kriza gledati iz vise perspektiva? E, pa o tome se ovde, izmedju ostalog, raspravlja. Ako mislis da je uputno gledati iz dve perspektive, daj neki argument za to a nemoj da ponavljas samo da jeste.

Dakle, potpuno je bespredmetno i znak kolapsa itnelektualnog napora kad prestanemo da verujemo u argumente i pocnemo da propovedamo kognitivno pomirenje ekstrema i "kompromis" kao put ka istini. To je zapravo jedan od najbrzih puteva kommpromitacije i unistenja same istine. "Ni po babu ni po stricevima" ne znaci "nadjimo matematicki kompromis izmedju istine i lazi", nego "sledimo svoj razum i argumente koje smatramo ispravnim, bez obzira da li u njih veruje vecina ili manjina, i da li su levicarski, desnicarski ili "kompromisni" ". Sve drugo je sunovrat intelektualne debate.

Unknown said...

Jedan od vasih problema, Jankovicu, je i to vestacko i povrsno razdvajanje "privatnog" i "drzavnog" sektora, posebno u SAD. Oni se uzajamno servisiraju. "Sistem slobodnog trzista", lisenog svakog upliva neekonomskih motiva i kriterijuma - konkretno, vlasti ili moci - i u kojem su, po vama, ovakve stvari nemoguce, ne postoji nigde. Niti moze postojati, jer je krajnji cilj ekonomske igre politicka moc, a ne neki striktno ili "cisto" ekonomski benefit. S druge strane, privatnom sektoru su potrebni opsta administrativna i pravna infrastuktura, da sada ne navodim ostale elemente tog odnosa. A ove jadikovake zbog urusavanja intelektualne debate zaista su neumesne. Pa eksplicitno ste za ovu situaciju optuzili "levicare" (sta god podrazumevali pod time) i mesanje drzave/ regulaciju. Kod vas sve mora ostati ideoloski cisto. Ali, stvarnost vas je potukla do nogu. Bez obzira na ishod ove krize (a ne verujem da ce ona imati posledice zbog kojih neki laicki komentatori, kao u Politici, pricaju kako ce "jos ispasti da je Marks bio u pravu"), jasno je da je do nje dovela upravo "slobodna igra" pojedinacnih interesa i da sada sve puca regulacije i intervencija, u sta se ti isti nestasni igraci sada uzdaju kao u visu silu. Ali, jedna - samo jedna - od mnogih slabih tacaka cele te vase katalakticke konstrukcije je to vestacko i naivno (ili mozda svesno, propagandisticko?) razdvajanje "privatnog" i "drzavnog" u uslovima superrazvijenog kapitalizma. Ovih dana sam pratio vas blog u nadi da cu naici na neke strucnije, ali i postenije komentare, ali ocigledno sam pogresio. Kao sto rece neki drugi diskutant, mislim Passenger, imate "bias" prema SAD, posebno prema njenim ekonomskim igracima (koji ovde ispadose neduzne zrtve levicarske i birokratske zavere), kao neki ranije prema SSSR. To je, blago receno, neozbiljno.

andreas breme said...

"jer je krajnji cilj ekonomske igre politicka moc, a ne neki striktno ili "cisto" ekonomski benefit. "

sa mnogim stvarima se slazem (npr da je privatnom sektoru neophodna pravna i druga infrastruktura) ali sa ovim ne. tacno je da ljudi u biznisu podmicuju politicare, finansiraju kampanje isl. da bi ostvarili svoje interese, ali ne rade oni biznis da bi stekli politicku moc, vec zele da steknu uticaj na politicare (politicku moc?) da bi izvukli dodatni benefit za svoj biznis. Cista politicka moc ne verujem da zanima bilo koga ko se zaista bavi privatnim biznisom ili bar ja do sada nisam nikoga takvog primetio.

andreas breme said...

mada mozda ima nekih retkih izuzetaka...

andreas breme said...

e sad ovo oko krize u sad, nisam u tom sektoru i nisam siguran da li poznajem samu osnovnu postavku stvari, pa ako gresim ispravite me.

ako sam dobro razumeo problem je u tome sto su banke odobravale kredite a da nije postojala kreditna sposobnost onih koji su te kredite uzimali. da bi dalje finansirali kredite, banke su na osnovu ocekivanih priliva od istih izdavale hov i prodavale ih na berzi, a posto su te hov nosile visoke stoppe prinosa mnogi su ih kupovali (npr AIG). zatim je doslo do toga da duznici tj. oni koji su vukli stambene kredite nisu mogli uredno da izmiruju obaveze prema bankama. zatim nije bilo isplata onima koji su kupovali hov na berzi. tako su banke postajale nelikvidne i po logici stvari morale da oteraju duznike u stecaj kako bi se makar nesto naplatilo, medjutim cela situacija vodi ka padu cenme nekretnina i banke ne mogu da izvuku pare. zbog toga vrednost hov ciji je osnov u ovim zajmovima drasticno pada na berzi a kompanije (invest. banke, osiguravajuca drustva isl) koje imaju velike iznose istih u svojoj aktivi trpe drasticne gubitke.

prva stvar koja se mogla izbeci je da se osiguravajucim kompanijama ne bi smelo dozvoliti investiranje u visokorizicne plasmane. u srbiji je takav slucaj i mislim da ni liberali u sad ne bi imali problema sa nekim osnovnim propisima koji bi odredjivali osiguravaucim drustvima gde mogu da plasiraju sredstva, pre svega zbog zastite osiguranika.

druga stvar, da li je trebalo da fed ili ko je vec nadlezan postavi neka osnovna pravila za banke npr da oni koji uyimaju kredit da im rata za kucu ne prelazi odredjeni procenat prihoda ili nesto slicno ili preko primene nekih neutralnijih kriterijuma npr nesto poput basel kriterijuma za stambene kredite...

Unknown said...

Andrease, samo sam nabacio skicu. Do odredjene tacke ili nivoa izgleda da je sve ko sto kazete: masa malih, srednjih i krupnih privrednika prosto se bavi biznisom. Cilj su pare (nadje se tek po neki Palma ili Djilas, koji pikira i na vlast). Doduse, ni pare nisu samo pare, nego imaju mocno simbolicko, psiholosko znacenje (status, prestiz, "uspesnost", itd.), sto sad mozemo ostaviti malo po strani.

Ali, ovde valjda nikome nije potrebno objasnjavati da je trzisna ekonomija od pocetka bila sastavni deo politickih sistema. Nekada je "politicko" (vlast) zaostajalo za "ekonomskim" pa je moralo biti korigovano; sada "ekonomsko" uvek malo istura "politicko" ispred sebe, da obavi neke nezgodne poslice, ali i mnoge druge, malo cistije, ali dosadne i komercijalno nezanimljive.

SAD su odlican primer za to kako ne valja strogo razdvajati privatno/ preduzetncko od politickog/ administrativnog. Taj odnos nije savrsen, tenzije i sukobi interesa su hronicno prisutni, ali podela na neki cistio ekonomski sektor, koji bi da se rukovodi samo ekonomskim kriterijumima i s druge strane na nekakvu vlast, koja to koci, prosto je naivna. SAD su liberalna, prilicno "neregulisana" ekonomija i u isti mah najveca svetska politicka/ vojna sila. To nisu mogle postati bez ekonomije; niti ce se toga ikada odreci samo zato da bi neki intelektualci videli kako u stvarnosti funkcionise njihov katalakticki model. Ovde je osnovna premisa pogresna, to ostro razdvajanje ekonomskog i politickog, kao da je ovo drugo neka odmetnuta, cisto birokratska sila (znamo koliko na sastav tog personala uticu privatni interesi ekonomski najmocnijih igraca).

S druge strane, na svakodnevnom nivou, svi vidimo da je upliv politickog nuzan, ne samo zbog stvari koje sam naveo, nego i zato sto imate razne ljude, pojedinacne i grupne interese, sklonosti, potrebe, itd. Kao vlast, morate obezbediti odredjeni nivo radne/ proizvodne aktivnosti i druge uslove, ali se morate rvati s najrazlicitijim ljudima. Oni su i glasaci. Morate im pokazati da nisu zadnja rupa na svirali, makar simbolicno. Ako hocete kakvu-takvu stabilnost (uvek tako relativnu) morate u tom zongliranju primenjivati razne kriterijume, ne samo ekonomske. Na primer, morate racunati cak i na "levicarske NGO", sta god to bilo ili na "levicare" uopste, ljude koji imaju neko drugacije vidjenje drustva. I oni su tu, ne mozete ih pobiti (mada, kad vidim kako neki ovde pricaju o njima...).

Uglavnom, vlast je komplikovan i naporan posao. Koji privatnik ima interes da se rve sa svim tim ciniocima drustvene zbilje?

Neke ekonomiste zavodi njihov "cisto trzisni" model, sto je donekle razumljivo: vidimo da su ekonomski poduhvati s najmanjim uplivom neekonomskih rezona najuspesniji. To je tako logicno i ocigledno, zar ne? Preduzetnik koji izigrava majku Terezu brzo propada. Ali, na moderna, slozena drustva ne mozete u celini primeniti analogiju s nekim preduzecem. Neki ekonomisti to ne mogu ili nece da shvate, pa izigravaju cistunce i pricaju o "oslobodjenju" ekonomije od tih neekonomskih faktora. Ali, u stvarnosti te ostre podele nema, odnosi su drugaciji, slozeniji, s mnogo nijansi. Ovde se na sve to gleda prilicno daltonisticki.

Ivan Jankovic said...

breme,

za tvoju drugu tacku, nije bila potrebna nikakva dodatna regulativa, vec naprotiv, ukidanje postojece, Comunity investment acta i njegovih dopuna, kojima se zahteva od banaka da daju takve neekonomske kredite. Povratak u normalno bankarstvo, ali to je bilo do pre mesec dana politicki nekorektno.

Ivan Jankovic said...

Todore, postedite me vasih popovanja o mojim "problemima", ideoloskim balansima i "postenim komentarima": spadate sa tim upravo u rubriku o urusavanju i sumraku debate, i nije ni cudo da ste se odmah prepoznali.

Sto se tice odnosa izmedju politike i ekonomije, upravo i jeste problem sto to u Americi i drugde nije razdvojeno. Mislim da vi mesate elementarne kategorije i unosite nepotrebnu konfuziju. Tacno je da trziste zahteva pravnu infrastrukturu. Zaista, otkrili ste Australiju, bez privatnih vlasnickih prava, slobode ugovora i njegovog postovanja nema ni trzisne utakmice. Kao da je neko ikad tvrdio ista drugo. Ali, da li vi pravite razliku izmedju garancija vlasnickih prava i ugovora na jednoj, i zakonskog nametanja recimo obaveze finansiranja subprime zajmova na drugoj strani? Oba su neka "intervencija" drzave, ali prvo predstavlja legitimnu i nezaobilaznu ulogu drzave u ekonomiji koju liberalizam zahteva i bez koje je nemoguc, a drugo stetocinsku drzavnu intervenciju. To su razlicite stvari i ne mozete ih svrstavati u isti kos.

Inace, tacno je da ne postoji 100% cist sistem razdvajanje vlasti i ekonomije ali ne postoji u prirodi nigde ni geometrijski trougao, pa nas to (ne znam kako vi sa vasom sklonoscu ka kritici "cistih" i "ekstremnih" resenja) nece navesti da odbacimo "ekstremisticku" i "cistu" teoriju da je zbir uglova u trouglu 180 stepeni. Iako nema 100% laissez-faire sistema, postoji nesto sto je vrlo blisko tome, da tako kazem 95% utopija, kao u Hong Kongu ili Singapuru. I u Americi XIX veka bili smo mnogo blize tom idealu nego danas. Upravo u tome i jeste stvar, da li cemo kao komentatori da se zalazemo za postojece stanje ili da smatramo neku promenu u nekom pravcu potrebnom. Recimo, privatizaciju FM i FM, ukidanje regulativa za subprime zajmove, za pocetak. Da li bi to bilo dobro ili lose, ili mislite da je nemoguce jer nema cistog trzisnog sistema? Sta je trebalo Tacerka da uradi, ili Mart Lar, ili Roger Daglas da su verovali u vasu prepodobnu mudrost o filozofsko-kosmickoj nemogucnosti trzisnih reformi?

To sto vi mislite da je "slobodna igra trzista" dovela do ove krize govori samo o vasem blazenom neznanju, i ni o cem visem. Fannie Mae i Freddie Mac daju preko polovine ukuonih subprime zajmova. Upravo ta operacija je vodila do ekonomske krize. Preduzeca su bila government sponsored, sto znaci izmedju ostalog da vlada pokriva gubitke, tj lose plasmane. FED, kao dodatak, vodi inflatornu monetarnu politiku koja uliva strasne kolicine kredita na trziste. Da li su to izrazi slobodne igre privatnih interesa ili drzavne i ntervencije? Da li je Klintonova zakonodavna reforma kojom se od banaka zahtevalo da izdaju odredjeni procenat stambenih kredita nesposobnim platisama "slobodna igra pojedinacnih interesa" ili stetocinska drzavna regulativa? Da li je slobodna igra privatnih interesa kad banke na osnovu trzisnih uslova ocajnicki teze mergerima a ne mogu, po vazecoj regulativi, da naprave merger ako ne daju odredjenu kolicinu subprime zajmova? Da je zaista bila slobodna igra, niko ne bi davao subprime zajmove. Da li vi uopste razumete o cemu govorite kad pominjete "slobodnu igru privatnih interesa", i krivite je za stvari poput subprime trzista kredita? Ili imate neku svoju specificnu definiciju te sinttagme koje ja, a ni ceo ostali svet, nismo svesni?

Unknown said...

G. Jankovicu, nisam otkrio nikakvu Australiju, nego pricam o necemu sto je jasno svakome, osim ekonomistima ili ljubiteljima ekonomije kojima ta "nauka" malo previse imponuje. Trebalo je da u literaturu ubace i malo Makijavelija (nista ruzno, samo teoreticar vlasti), da pokazu malo tog instinkta.

Vi uporno trazite opravdanje za svoje ideoloske fantazme. Samo napred, ali nemojte da ste tako nervozni. "Da je bilo zaista slobodno..." Opet se vracamo na isto. Uporno razdvajate povezane aspekte jednog sistema. Kada vas prizor na jednoj strani razocara, okrecete se "skoro idealnim" primerima (Hong Kong, itd.), kao da oni postoje nezavisno od tih drugih primera i kao da su imuni na iste probleme (secate se valjda krize u tom regionu, koja je imala i sire posledice? Da li je s time gotovo? Vise ih nece biti? I da li su ovakve "krize" samo teoretski fenomen ili pogadjaju i zive ljude?).

Drugo, ispada da su bankari samo nestasna (i, avaj, pomalo alava) deca, kojoj je neko dao pogresan signal. U isto vreme isticete taj profil kao olicenje racionalnosti i garanciju prosperiteta, a kad zabrlja, proglasavate ga neduznim i infantilnim, zrtvom visih, cisto birokratskih autoriteta. Nisu znala deca dokle mogu da se igraju.

Nema svrhe pricati s vama, niti dalje pratiti vasa "strucna" objasnjenja. Sve se svodi na prebacivanje odgovornosti na neekonomske faktore (cak i na "levicare"; kakav mocan faktor!) i "argument" vaseg kolege Tasica:

"Ako hocete progres, biznis mora imati slobodu i mora preuzimati rizik, a to znači da morate imati i povremene krize. " (Finansijska kriza u SAD).

Znaci, da cutimo i trpimo. Ima indicija da ce i ovo zlo proci, ovako ili onako. Se la vi. A onda opet idila. To je "nivo" na kojem vi ovde trazite opravdanja za debakl (ili makar jos jedan blam) svoje ideoloske konstrukcije.

Ivan Jankovic said...

Todore,

vi ne komentarisete uzroke finansijske krize jer o tome nemate pojma, vec ste pokupili nekoliko talking points o tome i ponavljate unedogled. Ne upustate se u debatu, tako da mi je nejasno zasto uopste piskarate bilo sta, kad vas ne zanima meritum rasprave.

Od vasih ideoloskih deklamacija, najgore je sto vi izgleda iskreno ne razlikujete profit na slobodnom trzistu od profita stecenog ocekivanjima vladinog bailouta. To je kao da svercere okrivite sto postoji sverc, a ne trgovinsku blokadu ili prohibiciju. To je vas zalosni nivo (ne)razumevanja ekonomije. Naravno da je problem signal odnosno podsticaj koji daje ekonomska politika, a ne zelja za profitom kao takva. Biznis ce biti onakav kakva su pravila igre - ako ohrabruju moralni hazard i korupciju, imacemo moralni hazard i korupciju. I ne treba onda kriviti preduzetnike, nego drzavu. Kao sto i za uspesne modele treba "kriviti" drzavu.

Ali, vi nista od komentara i ne citate. Ja sam vam dosta detaljno dokazivao zasto ova kriza nije debakl moje "ideoloske konstrukcije" nego vase - drzavnog intervencionizma i regulatorne drzave. Vi na to nemate nista da kazete, da osporite ili iznesete drugaciju analizu, nego samo ponavljate ranije ideoloske proklamacije. Naculi ste negde glupost o ovoj krizi kao "debaklu kapitalizma", i posto vam se svidja da u tu glupost verujete, ponavljate je kao papagaj, bez ikakvog, makar i najpovrsnijeg argumenta ili indicije.

No, da ne budem prestrog, jedan vas drugar u Britaniji je rekao da posto je sa ovom krizom kapitalizam propao, vreme je da probamo socijalizam!

Ja sam bio jasan u pogledu "recepta" - ukidanje stetnih regulativa, privatizacija GSE i opreznija monetarna politika, i nece biti krize, ili ce biti mnogo blaza. Ako vi imate pametnije resenje, ja sam se sav pretvorio u uvo.

Unknown said...

Nisam nigde spomenuo etatisticka resenja, niti socijalizam. Od imena, pomenuo sam samo Makijavelija, ali vise kao metaforu. Vasa reakcija je histericna. Drugo, otvoreno vredjate. Neku analizu sam izneo, o necemu sto je MENI u ovoj krizi i reakcijama na nju bitno, a sto vama ocigledno nije bitno ili sto uopste ne registrujete. Mene opet ne zanimaju neki detalji koji vama privlace svu paznju i potpuno vam zaklanjaju vidik. Da li je to znak inferiorne inteligencije? Totalne neupucenosti? Da li na ovu krizu mozemo gledati iz razlicitih uglova? Da li imamo tu slobodu, g. Jankovicu? Uzgred, sada vidim da i o tim detaljima koji vas toliko fasciniraju mogu da se bolje informisem na raznim drugim mestima, samo ne kod vas.

Ne znam na koje londonske strucnjake i proroke propasti kapitalizma mislite. Tu ste mogli biti malo jasniji. Samo sam spomenuo neke komentare citalaca Politike, na toj liniji, s kojima se ne slazem - sto sam naglasio. A ako je sve sto vama nije po volji "levicarski talking point" (mozete li to da prevedete? gde ste to pokupili?) kako onda raspravljati s vama o bilo cemu?

Nemam nikakvu alterantivu koja bi mogla spreciti ovakve krize u buducnosti. Mislim da ce se ta luda igra prosto nastaviti, dokle god to bude moguce. Vi mozete izbacivati 100 alterantiva na sat, ali o tome ne odlucujete vi, niti cete ikada biti u situaciji da uticete na ishode u toj sferi. Mozete samo da iznosite svoje misljenje i da se razmecete njime, ovde na blogu i u svom okruzenju. Pokusao sam da skrenem paznju upravo na malo slozeniji odnos izmedju ekonomije i politike/ odlucivanja, nimalo misteriozan, ali prosto slozeniji od onoga cega se vi drzite. Pokusavam da shvatim sta se tu desava. Za sada, vidim da su se igraci malo preigrali. Svi igraci, i "privatni" i "drzavni". I ovi drugi su pustali da to ide. Dok je islo, dokle god je to znacilo "rast", sve je bilo u redu. Sada imamo paniku, koja, po svemu sudeci, ne jenjava. Mene samo brine da se intervencije nece zadrzati na ekonomskim merama. Ovakve krize su ranije znale da se maskiraju naprasnim politickim krizama i tenzijama. Nadam se da sve ipak nece ici u tom pravcu.

Izvinite sto o tome ne pricam s vise strucnih izraza, ali zato su tu vase kolege. Samo nastavite da sirite maglu. Ovo ionako malo ko gleda. Ali ima i laika kojima ne treba crtati da se nista dobro ne moze ocekivati od tolike zavisnosti od tako alavih, a mocnih faktora. Opet, iskreno, ne znam sta je alternativa tome. Nije mi problem da to priznam, niti zurim da se, kao vi, zakucam za ma koje od "resenja" u opticaju. Sve levicarske alternative zavrsile su se despotijama i oskudicom, a neceg drugog na vidiku nema. Ovo sto vi zagovarate ne lici mi na viziju, nego samo na vrlo providnu apologiju postojeceg. Imate neke amandmane, kojima zestoko masete i koji bi, po vama, mogli poboljsati to postojece (u sta ne verujem), ali nije moja krivica sto na to skoro niko ne obaraca paznju. Sve desava i razresava u ravni malo slozenijoj od te vase sirove podele na "privatno" i "drzavno".