Pages

30 June 2008

Poštena inteligencija slobodna od neoliberalne dogme

Žao mi je što sam ovo pronašao tek jutros. Dakle, Slobodan Antonić o Branku Milanoviću:

"Milanović pokazuje kako se intelektualac može pošteno odnositi prema svom poslu i prema svojoj zemlji. On ne skreće pogled od nevolja koje proizvodi jedan hipertrofirani sistem moći. Milanović ne želi smrt tog sistema (pošto neki drugi nije na vidiku). On želi da ga uljudi, popravi, učini podnošljivijim. Milanović nije tehnokrata koga zanima samo sistem, niti ideolog koga zanima samo doktrina. Njega brinu ljudi, njihova sudbina, njihov život. Njega brine Srbija, sa svim njenim zabludama, iskušenjima, manama i vrlinama. Zato on hoće da pomogne. On misli o drugačijim putevima, o alternativnim izlazima. Nekada njegove ideje izgledaju nezgrapno. Ali, on ne obmanjuje, ne širi iluzije, on vidi probleme i iskreno pokušava da ih reši. I što u tome ima neke nespretnosti, to je zato što je on poprilično sam, što njegove kolege samo gledaju tržište i uzdaju se u nevidljivu ruku koja će sve da uredi.

Da je više takvih kao što je Milanović bolje bismo razumeli svet u kome živimo, bolje bismo shvatali svoj sopstveni položaj i lakše bismo iznalazili puteve poboljšanja. Zato je važno podržati Milanovića. Kao netipični ekonomski analitičar, on uspostavlja nove standarde u našoj sredini. On pokazuje kako se može biti slobodan od neoliberalne dogme. On pokazuje kako i ekonomista, verovali mi to ili ne, jeste i može biti ljudsko biće.
"

Mislim, stvarno...Iz čitave ove Antonićeve ljubavne ode Milanoviću jedino je jasno da svaki onaj "intelektualac" koji dođe recimo do različitih zaključaka od Milanovića ima "nepošten odnos prema svom poslu i svojoj državi" a uz to još i "nije ljudsko biće". A takvi su, mni Antonić, većina "konvencionalnih" ekonomskih analitičara u Srbiji (najgori Gligorov i ja, čije "neoliberalne" napade na svog favorita Antonić s neodobravanjem navodi). A ako pošteni intelektualac i ljudsko biće kaže i poneku glupost, tj "nezgrapnost" (možda poput onog saveza sa azijskim zemljama umesto EU) ljudi smo, treba mu oprostiti jer je dobronameran, odnosno "želi dobro Srbiji".

Stvarno, Antonićevi kriterijumi za istinskog itnelektualca i nisu tako visoki : treba samo voleti Srbiju (njega, Đorđa, Voju i Sašu Tijanića iznad svega), mrzeti globalizaciju, neoliberalizam i Ameriku/EU. Milanovićevo ime u ekonomskoj teoriji i pozicija u Svetskoj Banci su pre kontraindikacija, on vredi tačno onoliko koliko nije ekonomista i važna osoba u WB, onoliko koliko je izbegao zamci "obezljuđenja" koju te stvari nužno postavljaju pred svakog pravog srbskog antiglobalističkog patrijotu, a kojoj mnogi drugi ekonomsita /neoliberal, kako vidimo, nije izbego. No, u tom smislu su Dragan Šormaz i Miloš Aligrudić mnogo poštenija inteligencija od Milanovića: Kosovo jednako vole, EU jednako ne vole, prema Srbiji/Koštunici su još dobronamerniji od njega, ni blizu nisu nekom opakom neoliberalnom osinjaku poput Svetske Banke koji bi potencijalno mogao načetu njihovu srBsku duhovno-moralnu supstancu, izriču mnogo simpatičnije i pituresknije "nezgrapnosti" od Milanovića, a i od neoliberalne (kao i svake druge) dogme su svakako slobodni.

3 comments:

Gavrilo said...

Мислим да је редослед објеката мржње обрнут - ПРВО Америка, па ЕУ, а тек онда неолиберализам, и на крају глобализација:-)

Nexus said...

Dobronamerna kritika od nekoga kome je prvi put nešto zasmetalo u jednom Vašem tekstu:

Izrazi poput "srBski", "patriJote" i "ludaci medju nama" više priliče onoj Omladini GSS, ako se ne varam, koji su i Vas prozivali kao nacionalistu...

Ivan Jankovic said...

Nexus - kako biste vi nazvali ljude koji traze da Srbija udje u rat sa NATO-om? Bio sam fasciniran cinjenicom da 40% citalaca NSPM to misli. To je teska patologija, i svedoci koliko se nisko srozao NSPM kad kao svoje citaoce privlaci takav sljam.

Sto se tice termina "srBski" i "patrijoti", meni ne smeta da se u tome slazem sa omladinom GSS. Visoko sam cenio i cenim tu stranku zbog mnogih stvari koje su uradili (iako ne i zbog ekonomske filozofije), a posebno sam cenio njihov podmladak koji je pokazivao mnogo vise sklonosti ka liberalizmu od vodjstva stranke. Za mene GSS i "omladina GSS" stoga nisu nikakve pogrdne reci.

A to sto me oni napadaju za nacionalizam, dok me patriJote napadaju za mundijalizam, neoliberalizam i nacionalnu izdaju, moglo bi, da sam malo narcisoidniji, da mi pricinjava veliku satisfakciju - napadaju me i levi i desni ekstremi a ja u sredini jedini u pravu. Djordje Vukadinovic uvek dozivi epifaniju kad uspe da dokaze da ga napadaju i s leva i sdesna, i da jedini on misli ono sto niko ne misli, i sto nikom drugom ne bi palo na pamet, a sto dokazuje da je pametniji od svih. Ja ne uzivam u toj poziciji u sendvicu gde me samaraju i jedni i drugi i ne mislim da sam samo zbog toga poseban, niti da to nesto pojacava moje argumente; vise bih voleo da prijatelji iz GSS/LDP shvate da nije svako ko ne voli Tita i komuniste automatski nacionalista...