Pages

30 May 2007

Ekonomisti

Takozvani srpski ekonomisti su na okruglom stolu FEFA dali brojne predloge, koji su se ministrima nove Vlade uglavnom svideli. Ako vidite da se nešto sviđa istovremeno i Dinkiću u Đeliću, budite sigurni da to ne valja.

"On (Dinkić) je prihvatio brojne sugestije koje su se čule na okruglom stolu i najavio aktiviranje Agencije za mala i srednja preduzeća i njeno povezivanje s Fondom za razvoj, kao i spajanje dve agencije koje se bave podsticanjem izvoza u jednu, "jer je rast izvoza jedan od ključnih prioriteta nove vlade" naglasio je Dinkić uz ocenu da ukoliko ne budemo uspeli da kroz rast izvoza smanjimo spoljnotrgovinski deficit, moraćemo to da radimo na strani uvoza."

Iz ovoga bih izvukao neke opšte zaključke o srpskim ekonomistima.

1) Naši ekonomisti i dalje predlažu državni koncept razvoja. Oni ozbiljno misle da razvoj donose agencije i fondovi. Ja uopšte ne znam odakle crpe te ideje, jer čak i ako pogledate radove svetskih ekonomista naklonjenijih državnoj intervenciji, teško ćete naći da neko od njih propagira agencije i fondove za razvoj.

2) Naši ekonomisti redovno brkaju uzrok i posledice. Oni vide da razvijene privrede imaju veliki izvoz, pa iz toga zaključuju da je izvoz pokretač razvoja. A ako je izvoz pokretač razvoja, onda izvoz treba nekako podsticati. Istina je, međutim, da je veliki izvoz samo jedna posledica dobrog rada privrede. A za dobru privredu potrebni su, kao što znamo, niski porezi i efikasne pravne institucije.
Isto je i sa malim i srednjim preduzećima. Zato što su ih videli u Švajcarskoj, oni misle da mala i srednja preduzeća treba posebno podsticati. Tako je i Staljin video železare u Engleskoj pa je mislio da i SSSR treba da gradi svoje. Ali u pitanju je ponovo brkanje uzroka i posledice. Mala, srednja, velika, ili kakva god treba preduzeća nastaju kada se lepo urede institucije. Preduzetnici sami shvate da li za poslove koji u ovom trenutku odgovaraju Srbiji treba osnivati mala ili velika preduzeća. Mala i srednja preduzeća su dobra samo ako kao takva izrastu spontano, konkurencijom u tržišnom okruženju.

3) Naši ekonomisti su u paranoičnom iracionalnom strahu od spoljnotrgovinskog deficita. Kada ih pitate da objasne zašto je taj deficit strašan oni ne umeju. Kao što i ne razumeju da je deficit neminovna posledica velikog priliva kapitala, ni štetna ni korisna. Zato je taj strah iracionalan, kvazi-religijski. Posledice tog neznanja su jako štetne, jer kao što nam ministar Dinkić kaže, Vlada će pokušati da deficit smanjuje na strani uvoza. Podsećam da kada smo poslednji put smanjivali deficit na strani uvoza uvedena je zabrana na uvoz automobila starijih od 3 godine, kojom se građanima i privredi i dalje nanosi velika šteta.

10 comments:

Anonymous said...

Slazem se da su najavljene "mere" smesne i/ili zabrinjavajuce.

Medjutim ne bih se slozio da spoljnotrgovinsi bilns nije od znacaja i da ne treba da brine. To sto ima primera da ekonimije dobor funcionisu a dugorocno realizuju spojnotrgovinsi defizit nije dovoljna argument.
Kako od okrenete defizit znaci da je vise roba utroseno nego sto je proizvedeno. Kao god okrenete trosi se vise nego se proizvede.

U slucaju Srbije dugorocno je ova nestabilnost resena da budem banalan prodajom zivog ljudskog mesa.
Da nije svih ljudi koji su napustili Srbiju koji svake godine u Srbiju upumpavaju ogromone svote novca bas me zanima sta bi se desilo sa Srpsom ekonoijom.
Mali spoljno trgovinsi defizit moze da se drzi pod kontrolom ui moze da traje dugorocno da ne kazem trajno i da to ne dovede u pitanje privrednu stabinost. U Srbiji to nije slucaj. Novac koji dolazi u Srbiju u formi stranih investicija tu rupu taodje ne moze da pokrije. Sigurno ne trajno.

Dakle ja zaljucujem ovako: Srbija danas zivotni standard koji je bedan ali i dalje visi nego realno moze da bude moze da zahvali cinjenici da je u poslednjih 50 godina "izvezla" ogroman broj ljudi.

Voleo bih da me razuverite. Smatram da je za dugorocno zdravu eonoiju neophodno da postoji ravnoteza spoljnotrgovinsog bilansa ili prihvatljivo mali defizit.

Drzava o tome naravno treba da vodi racuna ali svakao ne merama koje su gore pomenute...

Igipop

Slaviša Tasić said...

Igipop, to je standardna greška koja se ponavlja kod priče o deficitu.

Srbija ne rešava problem o deficitu tako što šalje ljude u inostranstvo i dobija strane investicije. Uzročnost ide u obrnutom smeru: zato što postoji dijaspora, i zato što ima stranih ulaganja i ostalih priliva, Srbija može sebi priuštiti deficit.

Deficit se ne "pokriva". Novac već postoji (strane investicije, doznake, donacije, bilo šta) a deficit nastaje zato što taj novac postoji. Dok god ima priliva deviza, Srbi kupuju stvari iz inostranstva. Tu nema neravnoteže.

Da li to može da traje večno uopšte nije važno. (A deficit može da traje večno, ako ima stalnog priliva deviza.) Kada prestane, ako ikada prestane, to će biti prirodno, jer ćemo samo prestati da toliko kupujemo. Svaka politika da se to uradi veštačkim putem bi samo štetila. Uopšte nema potrebe da se to radi veštački. Uopšte nema potrebe ni da se obraća pažnja na deficit.

Anonymous said...

I ja mislim da ravnoteza mora da postoji. I da postoji. To sam i rekao gore: Da bi oni koji su ostali mogi da zive iole pristojno mnogi su morali da odu. Oni koji su otisli tako stvaraju novu vrednost a deo te nove vrednosti kao novac salju kuci...

Slazem se i da je to posledica. Ali to je upravo posledica cinjenice da se u proslosti vise trosilo nego se stvaralo. Odnosno posledica nekavog deficita koji je nekada postojao...

Srbija je i daje siromasna zemlja. Ako u buducnosti te doznake prestanu da stizu a odnos izmedju proizvidnje i potrosnje se ne promeni a sve ostalo ostane isto i ovako bedan zivotni standard ce ozbiljno pasti. A to je cini i se upravo ono sto ne zelimo da se desi.

Mi se mozemo nadati da ce investicije biti sve intenzivnije i da ce te donacija nastaviti da stizu i da ce srbija imati rast svake godine od 10% i na bazi toa reci: Drzava samo neka se ne mesa. Ali zamislite posledice situacije u ojoj se sve to nije desilo a gastarbajteri prestanu da salju? Ne bi valjalo. Naravno trsite bi sve to uravnotezilo ali da li bi ta ravnoteza bila vama ili meni prihvatljiva?

Dakle i dalje mislim da je Spoljno trgovinsi defizit vazan kao signal i da se o njemu mora voditi racuna.

Sasvim je drugo pitanje koje mere bi bile optimalne i da li takve mere uopste postoje. Sasvim sigurno to nisu subvencije izvoznicima ili agencija za mala i srednja preduzeca.

Meni se recimo onako iz prve dopada ideja o drzavnim investicijama u oblasti energetike...

Igipop

Lazar Antonić said...

Igipop, da ne radis u EPSu mozda?

Andrej Stanimirović said...

Gosn Igipope,
zašto Vam se dopada državna investicija u energetiku? Ista se može finansirati samo iz poreza, a
1) siromašnim građanima Srbije nije potrebna jer ima je daleko važnije da poprave krov koji prokišnjava, kupe detetu nove cipele, itd. i svako zavlačenje ruke u džep osećaju kao pljačku,
2) bogatim građanima Srbije nije potrebna jer su sami dovoljno bogati i pametni da finansiraju investicije u energetiku, ne treba im mamlaz političar da to radi.
Dakle legitimnim vlasnicima novca u Srbiji investicije u energetiku ili nisu potrebne ili bi ih sami napravili. Zašto mislite da je dobro da država pljačka stanovništvo? Zato što to ne zovete pljačka?

Marko Paunović said...

Cini mi se da je uzrok velike nekompetentnosti nasih ekonomista to sto su oni svi makroekonomisti. Zato su njima bliski koncepti bilansa i debalansa, ali su im koncepti podsticaja ili oportunitetnog troska potpuno nejasni. Recimo, moji keva i cale su zavrsili Ekonomski faks 70-ih godina. Oni ne znaju sta znace pojmovi "granicna korisnost" i "granicni trosak". To je bilo jedno ispitno pitanje u "Razvoju ekonomske misli", pod naslovom "marginalisti".

Dobar deo tih ljudi nije glup, vec je jednostavno u tom smeru obrazovan. Da sam ja morao da citam i polazem Marksov "Kapital", a da su mi kontra strana (kao predstavnici zapadne ekonomske nauke) bili Kejns i Galbrajt, verovatno bih i ja tako razmisljao.

Igipop: Bez uvrede, ali Vase razmisljanje se u odredjenoj meri uklapa u taj nacin razmisljanja. Tako Vi kazete da je "Srbija izvezla ogroman broj ljudi", sto nije tacno. Svaki od tih ljudi je doneo individualnu odluku da ode u inostranstvo jer je procenio da ce mu tamo biti bolje. I salje novac pojedinim osobama (majci, sinu, unuku), a ne uplacuje te pare u budzet. Ja zaista ne osecam da zivim na racun bilo koga, odnosno da meni licno pomaze ili odmaze cinjenica da je srpska dijaspora veoma brojna.

Druga stvar, vezana za deficit. Slavisa kaze da je deficit visok zbog visokih investicija i priliva para iz inostranstva. To je tacno, ali delimicno potcenjuje znacaj tog argumenta. Cesto su te investicije upravo uvoz. Znaci, nije samo da su ovde stigle pare, pa smo onda mi za te pare kupovali uvoznu robu, nego same investicije cesto predstavljaju uvoznu robu. Kada neko napravi fabriku, on uveze opremu, masine, automobile, kompjutere i poveca deficit... Zasto bi to bilo lose?

Anonymous said...

:)

Ne radim u EPS-u.

Kao sto sam gore napisao to za investicije u enrgetiku je "onako iz prve", kao kontra predlog merama o kojima pricaju ministri. Mislio sam na gradjenje recimo hidrocentrala. Taklve projekte i inace ne mogu da se realizuju bez ucesca drzave.

Trziste , iz mog ugla nije samo sebi cilj vec je sredstvo. Cilj je bogato i slobodno drustvo. KAda razgovarao o ekonomiji recio Srbije ja razmislja m na sledeci nacin: Sta je to sto treba uraditi ili ne uraditi da bi drustvo bilo jos bogatije. Trzsite jeste osnovni mehanizam ali njegovi rezultati ne moraju biti(nisu) uvek optimalni.

Rezultata trzisnog procesa koji se iskazuje u tome da veliki broj ljudi napusti Srbiju za mene nije optialan. Iako je trzisan. Posledica takvog procesa je da je ogroman broj mladih, ukljucujuci i celu moju porodicu napustio Srbiju.

Spoljno trgovinski bilans govori da li se vise trosilo ili proizvelo u jednoj ekonomiji. To ne moze da traje vecno. Posledica? Ako taj visak potrosnje nije usmeren u investicije (ili na drui nacin ne uzrokuje dovoljan rast drustvenog proizvoda) jednog dana ce sasvim sigurno pasti zivotni standard. A to je cini mo se upravo ono sto ne zelimo da se desi. Zelimo povecanje zivotnog standarda.

Izvoz radne snage nije nikakva mera drzavne politike vec kao sto ste i sami rekli posledica stanja u (ekonomiji) zemlje. Ima li recimo politika (ukjucujuci i ekonomsku) srbije 90 veze sa tim? I te kako ima rekao bih. A to je takodje lose. Da li ce te to da nazovete merom ( svesnom namerom) ili posledicom beznacajno je-rezulat je isti.

Jos uvek nisam dobio ni jedan arument zbog cega spoljnotrgovinski deficit nije vazan. I dalje misim da je on vazan signal koji ukazuje gde je i u kom pravcu se krece posmatrana (Srpska ) ekonomija.

Ekonomiju nisam ucio po Marksu.

Igipop

Andrej Stanimirović said...

Gosn Igipop, zašto gradnja hidrocentrale ne može da se realizuje bez učešća države? Možda je to malo teško pitanje, privatno vlasništvo nad vodotokovima je malo advanced subject. Ali onda: zašto gradnja termocentrale ne može da se realizuje bez učešća države? Prost odgovor je - zato što država ne da i sprečiće silom svaki pokušaj. Ali zašto Vi to nasilje odobravate?

Slaviša Tasić said...

Igipop, ali deficit MOŽE biti večan. U Srbiji je večan. U kontinuitetu sa SFRJ mi smo uvek, osim možda u nekom kratkom periodu 80-ih imali deficit. U SAD je večan, traje od 17. veka sa samo nekoliko godina suficita. A oni nemaju dijasporu, jedino imaju strana ulaganja, što im omogućava da jeftino kupuju robu iz Kine i tako lepo žive od deficita.

Anonymous said...

Da bi spoljnotrgovinsi bilans bio trajan (vecan) potrebno je da budu ispunjene neke pretpostavke da se to ne bi odrzazilo na dostignuti nivo zivotno standarda i na stabilnost ekonomije. Samo ako su te pretpostavke ispunjene on moze zaista biti kako ste rekli "vecan" bez negativnih posledica.

Dakle ili ce te imati strane investicije, ili ce te imati doznake iseljenika (ili cak useljenika) ili se taj defizit koristi kao investicija u povecanje proizvidnje sto ce onda amortizovati neminovni buduci pad zivotnog standarda, ili ce te svoju monetu kao sto je recimo dolar pretvoriti u opstu meru vrednosti pa je kao takvu izvoziti.
Slucaj Srbije koji ste naveli upravo je dokaz da defizit ne moze da se ne odrazi na zivotni standard.

Slucaj SAD je rekao bih nesto drugo. Prvo imaju ogromne investicije (dobrim delom iz arapskih zemalja kojima inace u dolarima (koje oni proizvode) placaju za naftu koju uvoze a onda ovi te iste dolare upumpavaju nazad u amreicku ekonomiju. SAD imaju kao sto sam gore pomenuo vrlo jedistven Proizvod koji stancuju u ogromnim kolikicinama i izvoze- dolar. Deo tog deficita je pokriven i onsatntnim privrednim rastom kao sto sam gore rekao.

Tacno je- pod idealnim uslovima- spoljnotrgovinski deficit moze biti trajan a da to ne dovede do pada zivotnog standarda.

Ali to stoji samo pod odredjenim uslovima koje sam ukratko gore naveo.

Drugo nije nezanemarjivo koliki je spoljnotrgovinski defitzit. Sto je manji to su neophodne pretpostavke njegove trajnosti manje izrazene. (recimo nivo potrebnih investicija moze biti manji i sl).

Obrni-okreni Spoljnotrgovinsi defizit jeste znacajan fakor koji govori nesto o dugorocnim ekonomskim perspetivam posmatrane ekonomije. Naravno nije jedini i naravno nije od apsolutno znacaja kakav mu se cesto pridaje. Ali se ne moze ni zanemariti.

Dakle da zakljucim: Slazem se da se spoljnotrgovinsom deficitu pridaje veci znacaj kod srpskih ekonomsita nego bi trebalo, slazem se da su predlozene mere smesne i da sigurno ima boljih bilo da je cilj dugorcna stabilnost srpske ekonomije bio da je cilj "samo" smanjenje spoljnotrovinskog defizita. Ne slazem se da spoljno trgovinski bilnas nije od znacaja za ocenu stanja i perspektiva jeden ekonomije.

Igipop