Pages

29 August 2006

Strategija za smanjenje siromaštva II

Razni su vidovi državne borbe sa Siromaštvom. U Srbiji, kao što rekoh nedavno, protiv njega operišu nadrealisti, dadaisti, postmodernisti i hipermodernisti uz pomoć društava za bratimljenje građana Kanade i Srbije (ma, da nije to opaka kičinerska dijaspora izlobirala?)...

Elem, može i drugačije. Čarobna reč redistribucija obično prva padne na pamet. Tako Economic Policy Institute pokušava da nas šokira postojanjem drastične razlike između prihoda siromašnih i bogatih, i to naravno, u SAD i Redistributivnim Carstvima kao što je npr. Švedska. I stvarno, ne možete da se ne šokirate kada vidite da u SAD siromašni (10% populacije sa najnižim prihodom) imaju samo 39% prosečnog prihoda (merenog medijanom, za statističke cepidlake) dok 10% najbogatijih prima 210% od tog prosečnog nivoa. Dovoljno da se zaprepastite. Još ako se kaže da u Švedskoj taj odnos iznosi 38% prema 113%, odmah pomislite kako su razvejane sve vaše sumnje u koeficijent Gini i slične omiljene mere boraca za socijalnu pravdu.

Ako stvar, pak, pogledate na drugi način, kao što su to učinili Johan Norberg (u linkovanom tekstu) ili Tim Worstall ispada da, realno, siromašni u Švedskoj (ili Finskoj) imaju 1% manje od siromašnih u SAD (naravno, razlike u kupovnoj moći su uzete u obzir). Dakle, neke realne individue dobijaju manje u Hramu Pravedne Švedske...Socijalni inženjeri, gde je zapelo?

No comments: