Pages

26 June 2006

Ekonomski i filozofski aspekti globalnog zagrevanja

Malo bi ljudi danas smatralo verovatnim da bi Zemlju moglo zahvatiti globalno zahlađenje. Ipak, sredinom 70-ih godina prošlog veka, u naučnim krugovima je vladao "konsenzus" da se Zemlja hladi, što će dovesti do katastrofe, "ako nešto ne preduzmemo". Bazirana na podacima iz 50-ih i 60-ih godina, ova histerija globalnog zahlađenja će u 80-im godinama prepustiti mesto potpuno suprotnoj histeriji - paranoičnom strahu od globalnog zagrevanja. Isti naučnici i još pre, "ekološki" aktivisti, koji su svojevremeno zastrašivali propašću sveta zbog globalnog zahlađenja, sada trube o tome da će svet takođe propasti, ali zagrevanjem - lednici se otopiti, gradovi biti popljavljeni, uragani sravniti svet "ako nešto ne preduzmemo". Naravno, "mi" koji treba nešto da "preduzmemo" odnosi se naravno za vladu, koja je lek za svako zlo, pa i globalno zagrevanje. Tako smo sada dobili navodni konsenzus naučne zajednice o globalnom zagrevanju i konsenzus političke zajednice o potrebi borbe protiv njega. Koliko je prvi ozbiljan i koji su njegovi pravi koreni, može se videti ovde.

Što se tiče političkog preuzmanja ovog problema od strane zelenih, ono oživljava sve tradicinalne strahove katastrofičara od propasti sveta, udružene sa socijalističkom vizijom vlade koja rešava sve probleme. Vrlo je karakteristična mržnja prema slobodnom tržištu i industrijskom društvu ekološkog pokreta. Politička osnova tog pokreta je socijalizam i obožavanje države. Nije slučajno da zeleni u Americi imaju nadimak watermellons (lubenice, spolja zeleni, iznutra crveni). Ali, najdublja filozofska osnova ovog pokreta je antihumanizam, odnosno uverenje da čovek nema pravo na proizvode svog uma i svojeg rada, i da nehumano okruženje ima viši ili isti moralni status kao čovek (obožavanje životinja, netaknute divljine itd). Ekološki pokret je jedna od formi otpora prema samoj civlizaciji i njenim dostignućima, apel za povratak romantičnoj primitivnosti sveta pre čovekove drskosti da ga promeni i prilagodi sebi. On je osuda uspeha čoveka.

U sledećem članku George Reisman se bavi ekološkim pokretom kao jednim od oblika generalne mržnje levice prema uspehu kao takvom.

1 comment:

Anonymous said...

"Jedino dve stvari su neogranicene: svemir i ljudska glupost."
Mislim da je ovo Ajnstajn rekao, ali ja za prvo nisam siguran

"Morate znati da je svet ostario i da vise nije u svojoj staroj snazi. On postaje svedok sopstvenog propadanja. Nestaju kise i toplota sunca. Zalihe metala su gotovo iscrpene. Muskarac pregalac ne uspeva na poljima, mornar na morima, vojnik u logoru, nema postenja na trzistu... Ova recenica se cuje svuda u svetu, da ce sve sto ima pocetak doci do svog kraja, da ce ono sto je dostiglo zrelost ostariti..."

Ovo je citat iz TRECEG VEKA, za koji Reisman kaze da je napisan vekovima pre pojave prve gromade uglja, nafte itd.


"i da nehumano okruženje ima viši ili isti moralni status kao čovek (obožavanje životinja, netaknute divljine itd). Ekološki pokret je jedna od formi otpora prema samoj civlizaciji i njenim dostignućima"

Hajde sad jedno pitanje: OK je sve sto si napisao, ali sta ces da kazes ljudima u Pancevu koji oboljevaju od raznih bolesti. Mozda se mozes braniti argumentom da su sve te fabrike i rafinerije u Pancevu rezultat planske ekonomije itd. ali sta bi rekao ljudima koji tamo zive? Mislim da bi watermellons bolje prosli od tebe