Drugosrbijanstvo, reloaded

Ne znam šta da kažem na ovo, ali baš im (ni)je dobro. Ideologija antifašizma mi je potpuno nejasna kao pojam, jer izgleda da se tu može upakovati zajedno ultraneoliberalizam (hvala analitičarima sličnih kvaliteta ovoj grupi antifašista na ojačanoj novoj kovanici) i staljinizam. Baš široka ideologija. 

Privatni vagoni

Putnički vozovi u Vijetnamu su u državnom vlasništvu ali imaju i privatne vagone. Firme koje žele da se bave transportom putnika plaćaju fiksnu naknadu državnoj kompaniji za prevoz vagona. Privatne firme prodaju mesta u svojim vagonima a cenu određuju sami (od 40 - 150 dolara za put od 400km)  Mesta u tim vagonima su skuplja ali je i proizvod bolji . Kola za spavanje su lepo sredjena, posteljina i kupe su čisti, toalet je pristojan a klima i TV rade. 

Ovo bi bilo zgodno prelazno rešenje i za Srbiju dok čekamo privatne vozove. Naravno da privatni vagoni ne rešavaju problem loših pruga, odlaganja polaska i kašnjenja ali bi bar put od Beograda do Bara bio znatno prijatniji. 

Zanimljivi linkovi

1. Kako iznervirati navijače u 60 koraka - sjajan tekst o istoriji Golden State Warriorsa, o tome kako nikada nisu propustili priliku da propuste priliku:

That concluded a 20-year run  (1977-1997) with the following lowlights: five playoff appearances; 13 playoff victories total; three no. 1 overall picks and two other picks in the top three; eight players traded who ended up starting for a championship team or making a first- or second-team All-NBA (McHale, Parish, Webber, Hardaway, Richmond, Williams, Wilkes, King … and that doesn't include Payton), three future Hall of Fame coaches who passed through on their way to a better place (Popovich, Karl, Adelman), two valuable bench guys buried in Golden State who thrived elsewhere (Mario Elie and John Starks), an All-Rehab Starting Five (King, Richardson, Mullin, Washburn, Lucas) and a Hall of Fame Absolutely-Coulda-Drafted-Him Starting Five (Bird, Garnett, Kobe, T-Mac and Payton, with McHale coming off the bench).

2. Nekog lika nije mrzelo da u jednu sliku stavi sve svemirske brodove kojih se setio, iz filmova, serija i igara, kako bi se jednom za svagda rešile rasprave o tome koji je najveći. Zaključak - po svoj prilici, najveći je onaj iz Independence Day-a.

3. Preistorijsko guglovanje.

4. They are they, we are we - priča o Vujadinu Boškovu sa sajta In Bed with Maradona.

5. Kako imati sreće

Wiseman speculated that what we call luck is actually a pattern of behaviors that coincide with a style of understanding and interacting with the events and people you encounter throughout life. Unlucky people are narrowly focused, he observed. They crave security and tend to be more anxious, and instead of wading into the sea of random chance open to what may come, they remain fixated on controlling the situation, on seeking a specific goal. As a result, they miss out on the thousands of opportunities that may float by. Lucky people tend to constantly change routines and seek out new experiences. 

Uzgred, zanimljivo je to da u srpkom jeziku postoji jedna reč "sreća" sa dva potpuno različita značenja - luck i happiness. (Slično važi za vreme - time i weather, ali to nema nikakve veze sa postom.)
6. Hrdjanje jedne civilizacije, sjajan post sa bloga Nekompetentna reakcija. Iz zaključka:
Svijet vjerojatno neće propasti sutra. Nema izvanzemaljskih osvajača koji će ga spaliti zrakama smrti. Ali neće biti ni ljepši. Civilizacija je krhak mehanizam koji hrđa ako ga se ne održava. Zapad je odustao od podmazivanja.

Birokratske prepreke

Često se govori o "uklanjanju birokratskih prepreka", ali se retko kada ode dalje od bržeg izdavanja građevinskih dozvola i sličnih stvari. A sličnih stvari bukvalno ima na svakom koraku. Uklanjanje bilo koje od njih neće dati spektakularne rezultate, ali bi politička odluka da se sprovede temeljna i dosledna liberalizacija i deregulacija poslovnih aktivnosti možda mogla da znatno uveća ekonomski rast.

Pre neki dan mi je drug ispričao da je tokom devedesetih njegov ćale bio vlasnik relativno male livnice. Posao je išao super negde do 2001. - 2002. godine, kada je porastao uvoz i tržište bilo preplavljeno jeftinom robom. Shvatio je da neće može da se takmiči sa Kinezima koji proizvode standardizovane livene proizvode (mesing, aluminijum, bronza) vrlo jeftino, ali je pomislio da bi mogao da ponudi relativno jeftinu izradu bisti i raznih personalizovanih skulptura evropskom tržištu. Jednostavno, neko iz EU bi mogao mejlom da pošalje par fotografija, neki domaći student umetnosti bi od toga napravio model, skulptura ili bista bi bila izlivena i prodata za recimo 800 evra. Inicijalna analiza je pokazala da bi vrlo sličan proizvod u EU koštao oko 2.500 evra. Na kraju, od ideje nije bilo ništa. Zašto?

Zato što je izvoz umetničkih predmeta na režimu dozvole. Dakle, da bi mogao da izvezeš skulpturu, potrebno je da pribaviš dozvolu Ministarstva kulture. Navodno, te dozvole se relativno lako pribavljaju (kada se ne radi o nekim poznatim umetničkim delima i/ili antikvitetima), ali je zakonski rok za izdavanje dozvole 30 dana. Time je poslovna ideja "pošalješ mi slike mejlom i dobiješ bistu poštom za 10 dana" postala "pošalješ mi slike mejlom i verovatno dobiješ bistu poštom za 45 dana, osim ako osoba koja izdaje dozvole nije na godišnjem odmoru ili bolovanju". Kada je shvatio da će za SVAKU pošiljku morati da traži saglasnost Ministarstva kulture, odustao je od posla.

Prvi u svetu

Srbija lider u konzumaciji cigareta.