Postoji jedna stvar koju neki noviji "austrijski" ekonomisti nikako da shvate. Stvar je jednostavna. Ako u ekonomiji imate određenu količinu novca, a zatim ta količina iz nekog razloga naglo opadne, uslediće ekonomska recesija.
Količina novca u ekonomiji je glavna determinanta nivoa cena. Promene količine novca, međutim, ne utiču samo na cene, već u kratkom roku utiču pre svega na realnu ekonomiju. Ako povećate količinu novca, nećete odmah dobiti porast cena, nego će prvo porasti proizvodnja i zaposlenost. Tek onda, posle nekog unapred nepoznatog vremenskog perioda, porašće cene a realna ekonomija će se vratiti na svoj prethodni ili još niži nivo. To zna svaki političar -- zato su uvek u iskušenju da radi kratkoročnih poboljšanja štampaju novac.
Isto važi i za smanjenje novčane mase. Ako količina novca u ekonomiji opadne, neće opasti cene, nego će pre svega realna ekonomija biti pogođena. Opašće proizvodnja, porašće nezaposlenost, dogodiće se recesija. Sa opadanjem količine novca vremenski period potreban za prilagođavanje cena je još duži nego u slučaju njenog rasta. Cene se, dobro je poznato, teško kreću nadole. Kad količina novca u ekonomiji opadne možete imati višegodišnju duboku recesiju pre nego što se cene prilagode novoj realnosti.
Kada je Milton Friedman objasnio da je lek protiv Velike depresije 1930-ih trebalo da bude povećanje novčane mase, on je u vidu imao upravo to. Novčana masa je, iz nekoliko razloga, da sada ne ulazimo u njih, prilikom Velike depresije opala za celih 40%. To je uslovilo dobrim delom bespotrebnu i bespotrebno dugačku recesiju i najbolji lek za to je bilo vraćanje novčane mase na prethodni nivo.
Postojanje ovog efekta kretanja novčane mase na realnu ekonomiju može da spori samo neko ko veruje u savršenu fleksibilnost cena. Kad bi cene vrlo lako opadale, onda bi pad novčane mase jednostavno rezultirao padom cena i realne recesije ne bi bilo. Ali cene ne padaju lako iz niza razloga -- ekonomskih (teško je koordinisati ko će prvi spustiti svoju cenu, svi čekaju jedni druge), psiholoških (novčana iluzija, ljudi bolje vide nominalne iznose svojih plata nego šta se za njih može kupiti), pravnih (dugoročni ugovori i nemogućnost smanjenja cena i plata zbog njih) i političkih (sindikati, štrajkovi). Sve je to moguće jednom prevazići, ali dok se ne prevaziđe imali ste nekoliko godina bepostrebnog pada realnog društvenog proizvoda i visoke nezaposlenosti.
Novi austrijanci, pod kojima mislim na grupu okupljenu oko Mizes instituta -- možemo ih zvati i Ron Paul austrijanci, rotbardovci, Mizes institut austrijanci (sa naglaskom na Institut ne na Mizes) -- su preskočili neke od ovih lekcija i u želji da dokažu svoje antiinflatorne kredencijale oni zanemaruju ceo problem i napadaju Friedmanov "inflacionizam", ne videći o čemu se ovde ustvari radi. Tek se ponekad neko od njih seti pravih problema iza opadanja novčane mase i pokuša da se umesto moralizatorske antiinflatorne retorike pozabavi suštinom. U tom slučaju je potrebno nekako dokazati da cene jesu fleksibilne nadole i najbolje što se može su tekstovi poput ovoga. Naravno, sve to protivrečni ne samo gomili sistematskih istraživanja nego i sasvim očiglednim činjenicama. Da uzmemo samo neke skorije primere, zašto je u baltičkim zemljama prilikom poslednje svesno deflatorne politike GDP opadao za po 15-20%, dok cene nisu uspele da opadnu ni za 1%? Zašto Grčka nikako ne uspeva da spusti realne cene i plate i postane konkurentnija?
Eto u tom konteksu je Friedman predlagao monetarnu ekspanziju. Ako već imate centralnu banku i vodite monetarnu politiku (što on nije naročito preporučivao), a dogodi vam se da novčana masa opadne -- bolje je novčanu masu vratiti na prethodni nivo nego prolaziti kroz godine recesije.
Promene količine novca, naviše a posebno naniže, mogu da ozbiljno pogode realnu ekonomiju. Stariji Austrijanci su to dobro znali -- Mizes je znao, Hayek je znao. Tek je Rothbarda i njegove sledbenike potreba za isticanjem sopstvenih anti-inflatornih kredencijala navela na negiranje očiglednih istina.
PS.
Moja knjiga o svetskoj ekonomskoj krizi i borbama ekonomskih teorija koje je prate je u štampi, pa ću u narednih par meseci blogovati najviše o ovim temama. Knjigu sam i pisao jer neka objašnjenja ne mogu da stanu u postove, ali postovi će služiti kao dopuna, posebno kad se radi o tekućim temama.
28 comments:
Kako se uopšte dešava to naglo opadanje ukupne novčane mase u sistemu ? Da li je masovna kupovina od Kineza dovoljno nagla?
Kad centralna banka prethodno povuče novac ili poveća kamate. Ili nezavisno od CB, kad poslovne banke propadaju, kad prestanu da pozajmljuju, jedne drugima i privredi. Tako opadne iznos kredita i depozita u ekonomiji, što se računa u novčanu masu. Može da opadne i brzina opticaja novca (opet iz sličnih kriznih razloga), što ima sličan efekat.
Slavisa, izvini za skretanje s teme, ali nekako je previse glatko i bez kritike prosla zabrana izvoza pojedinih poljoprivrednih kultura:
http://www.b92.net/biz/vesti/srbija.php?yyyy=2012&mm=09&dd=27&nav_id=646710
A stvari bi trebalo da su jasne:
- argument "bolje snabdevenosti trzista" ne stoji, jer gradjani ne jedu repu, suncokret i soju
- te artikle "jedu" secerane (Miodrag Kostic i Helenik Sugr), uljare (Peconi, Agrokor-Todoric i Viktorija Grupa-Milija Babovic, Zoran Mitrovic, Stanko Popovic i EBRD) i preradjivaci soje (dominantna ponovo Viktorija Grupa)
- cene secera, ulja i proizvoda od soje (npr sojina sacma se koristi kao stocna hrana, pa je bitna komponenta cene mesa) diktira konkurencija na trzistu koja je takva kakva jeste (niska i nedovoljna) i te cene Kostic, Todoric, Peconi, Babovic i slicni nece snizavati jer im je "bolja snabdevenost" sirovinama (citaj jeftinije dolaze do sirovina kada je zabranjen njihov izoz), vec ce samo ostvarivati za sebe jos vecu marzu i posledicno profit
- na udari su sitni paori koji u nemogucnosti da izvezu svoje proizvode moraju da ih prodaju iskljucivo domacim preradjivacima, po pretpostavljam daleko nizim cenama od onih da je bio dozvoljen izvoz
- tako bivaju kaznjeni oni koji su ulagali u npr. navodnjavanje zasada: u godini suse kada ostvaruju iznadprosecne prinose pri visim cenama trebalo bi da im se dobrim delom vraca to ulaganje, ali drzava to jednim aktom lepo spreci i snizi cene sirovina za secerane, uljare...
Da li će Ivan odgovoriti novim postom??
Nije ovo upereno posebno u Ivana, mada on jeste blizak tim krugovima oko Mises instituta.
Slavisa,
sva gledista koja pripisujes "novim Austrijancima" su zapravo stara (i originalna) Mizesova, Hajekova, Haberlerova i Sumpeterova gledista iz 1930ih.
Ja znam da bi ti voleo da izdvojis grupicu rotbardijanskih ekstremista na jednoj strani i sve respektabilne ekonomiste na celu sa Friedmanom na drugoj, ali to ne radi u ovom slucaju uopste.
Evo ti samo nekoliko primera:
Schumpeter:
"In all cases, not only in the two which we have analyzed, recovery came of itself. There is certainly this much of truth in the talk about the recuperative powers of our industrial system. But this is not all: our analysis leads us to believe that recovery is sound only if it does come of itself. For any revival that is merely due to artificial stimulus leaves part of the work of depressions undone and adds, to an undigested remnant of maladjustment, new maladjustment of its own that has to be liquidated in turn, thus threatening business with another crisis ahead. Particularly, our story provides a presumption against remedial measures which work through money and credit. For the trouble is fundamentally not with money and credit, and policies of this class are particularly apt to keep up, and add to, maladjustment, and to produce additional trouble in the future."
Hayek:
"although there can be no doubt that the fall in prices since 1929 has been extremely harmful, this nevertheless does not mean that the attempts made since then to combat it by a systematic expansion of credit have not done more harm than good. In any case, it is a fact that the present crisis is marked by the first attempt on a large scale to revive the economy immediately after the sudden reversal of the upswing, by a systematic policy of lowering the interest rate accompanied by all other possible measures for preventing the normal process of liquidation, and that as a result the depression has assumed more devastating forms and lasted longer than ever before."
Strigl:
" the only thing that remains a certain possibility for crisis policy seems to be that the central bank—insofar as it is able to restrict credit and raise the
interest rate—can also force a turnaround from an upswing to an economic crisis at any time. This turning point can thus only be reached earlier than otherwise would be the case; earlier than
that point at which the circumstances we mentioned elsewhere cause the central bank to halt the expansion of credit. An earlier forced turnaround would occur at the expense of the length and success of the upswing; perhaps one could hope that the severity of the crisis would thereby be ameliorated."
kao sto vidis, sve rotbardovski ekstremisti.
Sto se tice nefleksibilnih cena, to kejnzijanci smatraju trzisnom greskom, i stalno prigovaraju Austrijancima da ovi to ne uvidjaju. Ali, to uopste nije problem u Austrijskoj teoriji. Prvo, niko ne negira da su cene nesavrseno fleksibilne (sta uopste znaci "savrseno fleksibilne"?), a drugo, cene su rigidne u velikoj meri zato sto ljudi zele da one budu rigidne, zele da imaju neki stepen predividvosti u zivotu,pa zato prave dugorocnije ugovore. Kad bi cene bile savrseno fleksibilne, vi kejnzijanci bi onda rekli kako je to trzisna greska jer niko ne moze nista da predvodja duze od tri dana unapred.
Haberler:
"It is true, if there is an absolute decrease of the quantity
of money demand will fall of( prices will have to go down,
and a serious depression will be the result. Normal conditions
will return only after all prices have been lowered, including
the prices of the factors of production, especially wages. This
may be a long and painful process, because some prices, e.g.,
wages, are rigid and some prices and debts are definitely fixed
for a long time and cannot be altered at all."
Dakle, "rigidne" cene psotoje i otezavaju depresiju, ali je to neizbezno, tj kreditna inflacija ce stvari uciniti samo jos gorim.
A posebno mi je intrignatno gde si nasao da je Mises podrzavao te vase desno-kejnzijanske monetarne hokus-pokuse. To mi je potpuna misterija. On je najradikalniji i najtvrdoglaviji zagovornik "likvidacionizma" za kojeg znam.
MV=PT
Povecanje kolicine novca u opticaju ili brzine opticaja novca utice na cene samo ako je obim dobara na trzistu (T) nepromenjen
Pa ovi citati potvrđuju ono što sam ja rekao. Stariji austrijanci su dobro znali da novac nije neutralan, da padovi imaju ozbiljne posledice.
Samo se rotbardovci ne slažu, osim kad nemaju gde pa onda ostanu na ovom argumentu da jeste tako, ali da je vraćanje na stari nivo novčane mase još gore jer kvari relativne cene. Čudno kako pad novčane mase za 30% ne kvari relativne cene, ali ih njen rasti ili samo ostanak na istom nivou kvari.
Što se cena tiče, prvo kažeš da je to kejnzijanska ideja, posle priznaješ da jesu nefleksibilne. Dogovorite se sami sa sobom. U ovom linkovanom članku Salerno (i nije jedini) objašnjava kako nisu. Naravno da jesu, i to nije kejnzijanska ideja nego ideja koja ide unazad najmanje do Humea. I nije samo ideja nego je empirijski lako vidljiva činjenica -- naravno zavisna i od političke realnosti, psihologije itd., ali to su stvari sa kojima se u ozbiljnoj političkoj ekonomiji računa.
Slavisa,
tvoja teza je bila da je samo Rothbard sa svojim sledbenicima likvidacionista, dok se Mises, Hajek i ostali slazu sa Friedmanom da se ne sme dozvoliti deflacija.
Citati koje sam dao pokazuju, naprotiv, da su stariji Austrijanci, jednako kao i rotbardijanci, bili protiv monetarne ekspanzije kao "leka" za deflaciju. Naprotiv, smatrali su da je "deflacija" neizbezna i da je svaki pokusaj da se ona predupredi kreditnom ekspazijom katastrofalan. Strigl cak direktno zagovara monetarno stezanje tokom recesije da se ubrza proces! Rothbard u ovoj tacki samo ponavlja kanon, ne dodaje nikakvu svoju originalnu teoriju.
Dalje,novac ne-neutralnim jednako smatraju i stari i "novi" Austrijanci, tu nema nikakve razlike.
P.S. Nadam se da ces uneti ispravku u postu da nije Rothbard jedini koji je verovao da deflacija nije problem, vec jednako i svi drugi vodeci Austrijanci. Kako sad stoji, tvoj post je potpuna dezinformacija.
Strigl vodeći austrijanac?
Evo jedan drugi, manje poznati austrijanac, F.A. Hayek:
“If I were responsible for the monetary policy of a country I would certainly try to prevent a threatening deflation, that is, an absolute decrease in the stream of incomes, by all suitable means, and would announce that I intended to do so. This alone would probably be sufficient to prevent a degeneration of the recession into a long-lasting depression.”
Evo onda Rothbard:
"The proper monetary policy, even after a depression is
underway, is to deflate or at least to restrain from further inflation."
Nadam se da vidiš razliku. Jedan kaže nikako ne dozvoliti deflaciju, drugi kaže "proper monetary policy is to deflate".
Evo i ovde, jedan koji kapira, Mises:
“[d]eflation and credit contraction no less than inflation and credit expansion are elements disarranging the smooth course of economic activities, and sources of disturbance"
“[t]he dearth of credit . . .
hurts all enterprises—not only those which are doomed at any rate, but no less those whose business is sound and could flourish if appropriate credit were available"
I jedan koji ne kapira, Rothbard:
"It has often been maintained that a failing price level injures business firms because it aggravates the burden of fixed monetary debt. However,
the creditors of a firm are just as much its owners as are the equity shareholders... Creditors save money and invest it in an enterprise, just as do stockholders. Therefore, no change in price level by itself helps or hampers a business;"
Nadam se da smo ustanovili razliku i da ćeš obrisati komentar u kome kažeš da je Rothbard mislio isto kao i stariji austrijanci.
Poenta je da si ti tvrdio da su stari autrijanci tvrdili da je adekvatna politika tokom depresije sprecavanje deflacije monetarnom ekspanzijom, a da to samo Rothbard sa svojim sledbenicima negira. To je pogresno, posto su vodeci austrijanci, od Mizesa, do Hajeka, Schumpetera, Strigla, Haberlera smatrali da se deflacija ne mo moze i ne treba sprecavati.
Da bi dokazao to sto si tvrdio nije dovoljno da nadjes da je Mises smatrao da je deflacija u nekom smislu losa po ekonomiju, nego da izaziva iste procese pogresnog investiranja i potrosnje kapitala kao inflacija, kao i da je kreditna ekspanzija lek za nju! To neces naci. Evo sta kaze Mises:
"Deflation and contraction are less likely to spread havoc than inflation and expansion not merely because they are only rarely resorted to. They are less disastrous also on account of their inherent effects. Expansion squanders scarce factors of production by malinvestment and overconsumption. If it once comes to an end, a tedious process of recovery is needed in order to wipe out the impoverishment it has left behind. But contraction produces neither malinvestment nor overconsumption. The temporary restriction in business activities that it engenders may by and large be offset by the drop in consumption on the part of the discharged wage earners and the owners of the material factors of production the sales of which drop. No protracted scars are left. When the contraction comes to an end, the process of readjustment does not need to make good for losses caused by capital consumption."
kao sto vidis oporavak kroz deflaciju i kontrakciju je nuzan, recesija je lek, a ne bolest koju treba leciti kreditnom ekspanzijom.
I dalje mislim da je zaobilazenje cinjenice da su Mises, Hajek, Sumpeter, Strigl i drugi delili sa Rothbardom ideju da je deflacija neizbezna i zapravo korisna, dezinformacija. Krugman se slaze sa tobom u kritici Austrijanaca potpuno, ali ne pokusava da izmisli nepostojeci jaz izmedju Rothbarda i ostalih u ovom pogledu.
Razlika izmedju Rotbhbardovog citat koji si dao i Misesove pozicije je samo retoricka: obojica se slazu da je deflacija neizbezna, da ona nuzno donosi likvidiranje veceg obima investicija nego sto bi bio slucaj da je likvidirano ranije, zbog heterogenosti kapitalnih dobara itd. Preporuke za ekonomsku politiku su, medjutim, iste i potpuno suprotne od one koju ti prispisujes "starim" Austrijancima: "skloni se i ne smetaj procesu likvidacije, ne pokusavaj da infladiras kreditnu strukturu ponovo".
Nije tačno da sam to tvrdio. Evo iz posta šta sam tvrdio:
"Promene količine novca, naviše a posebno naniže, mogu da ozbiljno pogode realnu ekonomiju. Stariji Austrijanci su to dobro znali."
I kao što smo videli, upravo je tako. Stariji su znali, Rothbard i sledbenici zaboravili. Rotbard je bukvalno tvrdio da deflacija nije štetna, kao što to rade i njegovi sledbenici danas.
Pa da, ali ti si koristio Austrijance kao podrsku za Friedmanovu teoriju! Na nivou insinuacije da su se oni slagali sa helikopter-pristupom i sa Friedmnovim tumacenjem Velike depresije. To je potpuno netacno,
I takodje nije tacno da su oni tvrdili da je deflacija opasnija od finalcije (promena "posebno nadole"). Naprotiv, tvrdili su da je inflacija je mnogo gora (kao sto vidis iz Misesovog citata), i da se protiv deflacije ne treba uopste boriti.
Kad smo vec kod detalja kakav ko odnos prema deflaciji ima Fili Bagus ima dobar tekst u kome dokazuje da su i Mises i Hayek i Rothbard bili u odredjenom smuslu "anti-deflacionisti", samo je Rothbard bio "manje histerican". Ali to su sve irelevantni detalji za centralni problem, a to je da li se iko od njih slagao sa Friedmanom oko kreditne ekspanzije kao leka za deflaciju (kako tvoj post implicira). Mi mozemo da kazem da poplave i zemljotresi "pogadjaju" realnu ekonomiju, ali to ne znaci da ce stampanje para da ublazi zemljotrese i poplave. Ovde je jos gora stvar: po Misesu i Hajeku ono ne samo da ne ublazava depresiju, nego je i pogorsava.
Znači sada kažeš da sam ja nešto "insinuirao" i da moj post nešto "implicira". Drugim rečima, priznaješ da nisam rekao to što ti kažeš da sam rekao i protiv čega se u ovim komentarima boriš.
Sve što jesam rekao je da su Mises, Hayek i drugi lepo shatali da opadanje količine novca izaziva recesiju, dok Rothbard i današnji kultisti ne shvataju. I sve je to potkrepljeno citatima. Koliko to bila jednostavna i neosporiva istina, rothbardovci je ne shvataju.
Slavisa, Mises, Hayek i ostali nikad nisu tvrdili da opadanje kolicine novca izaziva recesiju(odakle ti to?), nego, obratno, da je opadanje kolicine novca neprijatna ali nuzna propratna POSLEDICA recesije, koja, recesija, je sama po sebi neminovna i korisna operacija likvidiranja nezdravih investicija i neodrzive prozivodne strukture; pojava koju ne treba suzbijati monetarnom ifnlacijom, kako Friedman veruje, nego pustiti da odradi svoj posao sto brze.
Ja sam mislio da si ti bio samo neprecizan ili dao dvosmilenu (dez)informaciju koja bi se mogla korigovati napomenom u zagradi, promenom recenice ili slicno. Sad vidim da ti stvarno verujes da su Mizes i Hajek, kao i Friedman, tvrdili da deflacija izaziva recesiju!
Da preciziram jos: kad kazes "deflacija izazaiva recesiju" to znaci da je deflacija neki misteriozni autonomni proces, uzrocni mehanizam recesije, koji se mora suzbiti. Kad kazes da je deflacija samo neprijatan nuz produkt prethodne inflacije ne sledi nikakva politicka akcija suzbijanja, jer deflacija sama po sebi nije kauzalni mehanizam.
"Promene količine novca, naviše a posebno naniže, mogu da ozbiljno pogode realnu ekonomiju. Stariji Austrijanci su to dobro znali -- Mizes je znao, Hayek je znao...."
Slavisa, mislim da si lose postavio dilemu. Cini mi se da nema razlike u vidjenju uticaja povecanja ili smanjenja novcane mase na realnu ekonomiju. Koliko ja razumem Ivana i on shvata da pad novcane mase u kratkom roku utice negativno na realnu ekonomiju u smislu pada opste privredne aktivnosti. Razlika u gledistima je po meni u sledecem: postoje oni koji smatraju da je pad novcane mase (propadanje banaka, manja kreditna aktivnost, povecanje kamatnih stopa) samo jedna faza poslovnog ciklusa koja neizbezno sledi posle faze ekspanzije novcane mase. Sa druge strane, postoje oni koji smatraju da je smanjenje novcane mase nesto sto je moguce i sto treba izbeci.
Ovi drugi realnu ekonomiju, odnosno preciznije receno trenutnu privrednu strukturu vide kao nesto sto treba ocuvati. Ovi prvi misle da je zbog novcane ekspanzije moguce da je trenutna privredna struktura losa i da ce smanjenje novcane mase rezultovati u "ciscenju" trzista od losih investicija itd, te da je bolje da se ta kontrakcija ne ometa kako bi prilagodjavanje bilo sto brze i bezbolnije (nadam se da niko ne misli da moze biti bezbolno). Dok drugi misle da kontrakciju treba spreciti daljim kvalitativnim i kvantitativnim popustanjima...
Niko ne moze znati sta bi danas rekli Mizes ili Hayek, ja verujem da resenje problema ne bi videli u daljem povecanju onoga sto je do problema i dovelo a to je kreditna ekspanzija i odbijanje da se pusti da lose banke i firme propadnu...
Inace, ja licno ne mislim da je svaka privremena politika kao npr. kupovina obveznica Spanije od strane ECB po niskim stopama, a pod odredjenim uslovima losa u svakom slucaju, moze biti izuzetaka, ali generalno gledam trziste oko sebe i vidim da ima puno onih (firmi) cija propast i ne bi bila strasna... sa druge strane vidim i mnogo neiskoriscenih ideja i projekata koji se nisu realizovali iz nekog razloga ali se mogu ostvariti...
Inace, mislim da je jedan od najvecih uzroka problema i ove ekonomske krize preokupacija savremenog mejnstrima na "velicinu".... Bitno je da postoji rast a na kvalitet niko ni ne pomislja... Nije samo to kod politicara, mnogo je gore u privredi i kod banaka, osiguravajucih kuca itd... To se samo vidi po ciljevima koje direktori imaju da postignu da bi dobili bonuse... svima je cilj rast prihoda od 10%, rast premije osiguranja od 10%, rast prodaje od 10%... Niko uopste nema cilj tipa: ostvarenje dobiti od 30% od ukupnog ostvarenog prihoda, bar ja ne znam za takvu veliku medjunarodnu firmu... Samim tim nema ni kontrole troskova, mnogi rade sa gubicima, cesto rast prodaje donosi vece troskove nego sto su dodatni prihodi... samo je bitno da profesionalni menadzment ili politicari budu na svojim pozicijama jos ovu godinu a posle kako bude.... To je ta preokupacija na kratki rok a nebriga za dugorocne posledice i to je ono sto je bilo dominantno bar u poslednjih dvadesetak godina a ne nepostojeci "neoliberalizam"...
Dakle bitan je kvalitet a ne velicina :-)
Breme,
tacno tako (tvoj prvi komentar). Ja u to sve vreme pokusavam, ocigledno bezuspesno, da ubedim Slavisu.
Zasto samo prvi komentar? Hoces da kazes da je moj treci komentar netacan?
ne , ne kazem to. :) Nego je prvi vrlo jezgrovita parafraza onog sto sam ja prethodno pisao.
Zašto bi deflacija izbrisala samo maleinvestments, a ne i neka opravdana, u idealnom monetarnom okruženju produktivna, ulaganja, koja su recimo neposredno pre deflacije bila u povoju i čiji preduzetnici zbog nemanja akumuliranog kapitala moraju da ih gase? I generalno, po čemu monetarno-kreditna ekspanzija (kao nesumnjivo loš instrument) ne može da pogoduje nekim pravim investicijama koje bi se ugasile ako se kasnije ne bi intervenisalo za vreme deflacije? Šta je u tom slučaju "beba", a šta prosuta "nečista voda"? :)
@breme
"Slavisa, mislim da si lose postavio dilemu. Cini mi se da nema razlike u vidjenju uticaja povecanja ili smanjenja novcane mase na realnu ekonomiju."
Ne, ono što ja kažem je upravo da ima razlike, da rotbardovci bukvalno ne veruju da smanjenje novčane mase samo po sebi izaziva recesiju. Imaš par Rothbardovih citata ovde po komentarima pa možeš videti. Imaš i ove savremene iz čijih se izjava i tekstova vidi to isto.
"Zašto bi deflacija izbrisala samo maleinvestments, a ne i neka opravdana, u idealnom monetarnom okruženju produktivna, ulaganja, koja su recimo neposredno pre deflacije bila u povoju i čiji preduzetnici zbog nemanja akumuliranog kapitala moraju da ih gase? I generalno, po čemu monetarno-kreditna ekspanzija (kao nesumnjivo loš instrument) ne može da pogoduje nekim pravim investicijama koje bi se ugasile ako se kasnije ne bi intervenisalo za vreme deflacije? "
neko moje misljenje je da su u praksi moguce i takve situacije... ali opet ja licno mislim da je benefit od neometanja prilagodjavanja i pustanja da losi propadnu veci od stete nekih opravdanih investicija koje bi bile pogodjene opstim smanjenjem aktivnosti...
Mada i samo smanjenje aktivnosti po meni je posledica toga da je bilo puno losih investicija a deflacija dolazi kao posledica toga, a ne kao uzrok...
e sad da li ta deflacija ili smanjenje kredita i novcane mase moze da utice na to da neki koji imaju dobru ideju ne dobiju kredit... mozda se i to desava, ne znam... ja imam par klijenata koji su upravo sada usli u velike investicije u poljoprivredi i preradjivackoj industriji i povukli neke kredite od banaka kada ni banke u srbiji vise olako ne daju kredite, ali to su firme koje imaju zdrav biznis, neoptereceni su kreditima, bukvalno nisu imali nijedan kredit cak ni pre 2008, uvek su vodili racuna o temeljima, troskovima... Sa druge strane imam i klijenata koji su dosta zavisili od kredita, a onda su posle 2008 poceli da uzimaju kredite za pokrice tekucih troskova, nisu na vreme smanjili broj zaposlenih i druge troskove i sada imaju problema sa bankama i u pogledu optlate i eventualno nekog novog kredita...
Post a Comment