Pages

05 February 2012

Tweeter, Wolfers, Romney, Friedman

Posle nedelju dana korišćenja nisam baš oduševljen Twitterom. Ako ne dižete egipatsku revoluciju, jedine dve stvari koje cirkulišu Twitterom su linkovi i vrlo kratke rečenice. Za linkove već postoje alternativni mediji, kao što su blogovi ili Facebook (gde se barem vidi o čemu se na linku radi). Kratke rečenice od 140 karaktera nisu ništa bolje, jer u njih može stati jedino izjava ili mišljenje, a ne i obrazloženje. Ako pratite ove koje mi pratimo -- razne ekonomiste, političke analitičare ili think-tank aktiviste -- mišljenje bez obrazloženja retko može biti zanimljivo. Više smisla ima pratiti lične izjave vaših prijatelja ili nekih interesantnih ličnosti nego javne intelektualce.

Povrh svega, kada pročitate neko kratko mišljenje, retko, opet zbog ograničenja prostora, možete da reagujete (osim da opet kratko kažete da mislite suprotno, što je bez obrazloženja jednako nezanimljivo, ili možda nekim humorom ili cinizmom, što će verovatno imati još gori efekat). Zato ću sada ovde reagovati na dva tvita uglednog tviteraša koja su me na taj način isfrustrirala.

Justin Wolfers, mladi ali sve popularniji ekonomista sa Univerziteta Pensilvanija, pre neki dan piše nešto ovako: "O saosećajnosti (dobročinstvu) Mitta Romneyja treba suditi na osnovu njegove poreske i budžetske politike, a ne onoga što kaže na TV-u." 

Ako o nečijem dobročinstvu treba suditi na osnovu političkog programa preraspodele dohotka, da li to znači da je Lenjin bio najsaosećajniji od svih?  Iz nedavno objavljenih poreskih podataka saznalo se da je Mitt Romney samo u protekle dve godine u dobrotvorne svrhe dao 7 miliona svojih dolara, odnosno nešto preko 16% svojih primanja. Valjda je to podatak koji treba gledati, a ne njegov politički plan za raspodelu tuđeg novca.  Obama i naročito Biden su pre dolaska na ove funkcije za lične donacije odvojali dosta mizerne svote i beznačajne procente svojih dohodaka, iako su im puna usta socijalne pravde. I sada su oni saosećajniji ljudi od Romneyja? Lako je biti darežljiv tuđim novcem.

Štaviše, ovo nisu izolovani slučajevi nego pravilo. Arthur Brooks ima čitavu knjigu sa detaljnim podacima o tome kako konzervativni, protržišni Amerikanci, daju veći procenat svojih primanja u dobrotvorne svrhe (iako su u proseku siromašniji i uz sve moguće kontrolne faktore; daju više čak i ako se izostave donacije crkvi; više volontiraju i čak dobrovoljno daju više krvi). A to su isti ljudi koji glasaju za manje poreze i manju državnu potrošnju. Da li sada njih treba da proglasimo manje saosećajnim od bogatijih socijaldemokrata sa istočne obale koji svoj lični novac (ili krv) nikom ne daju, ali savest kupuju glasanjem za poreze i socijalnu državu? 

Drugi Wolfersov tvit, ustvari čitava serija njih, su reakcije na najnoviji izveštaj o smanjenju nezaposlenosti u SAD u poslednjem kvartalu. "Evo dokaza da se ekonomija oporavlja", kaže Wolfers. 

Tačno je da se oporavlja, ali sudeći po povećanju M2 novčane mase ovo liči na klasični inflatorno podstaknuti oporavak, što znači da je oporavak privremen, da posle njega sledi pad i dolazi inflacija. Novac koji je Fed tokom proteklih godina dao bankama je napokon počeo da curi u ekonomiju. Tokom prošle godine M2 je porastao za preko 10%, nekoliko procentnih poena iznad trenda. Posebno je visok rast bio u drugom delu godine, gle čuda, baš pre nego što je počela da raste zaposlenost koja je sada ušla u podatke za poslednji kvartal.

Veza između M2, rasta ekonomije i inflacije je stohastička i sadrži vremenski razmak, tako da se ne može sa sigurnošću tvrditi da se baš ovo dešava. Ali veza je dovoljno jaka i poznata da bi to trebalo da bude prvo što kod tumačenja ovakvih podataka bilo kome pada na pamet. Friedman se prevrće u grobu -- kako brzo su samo zaboravili!

5 comments:

Pavle Mihajlović said...

u to ime podelićemo ovaj post na twitteru :)

Saša said...

Imamo mi Srbi dobru izreku, koja bi bila idealna kao svojevrsni kontrapost na twitteru, a to je: "lako je tuđim kurcem po gloginjama mlatiti"!

Marko Paunović said...

Jedino sto sam iz Twittera izvukao u ovih poslednjih nekolko dana je da mi Wolfers opasno ide na zivce. :)

Lazar said...

Mitt mora mormonskoj crkvi da placa desetak. To mu vise dodje kao porez nego donacija.

Vanity Fair je objavio odlican clanak o Romniju. "The Meaning of Mitt".... preporucujem...

Slaviša Tasić said...

Ne mora da daje desetak nego je odabrao da daje, kao i da pripada toj religiji iako mu je politicka baza Masacusets. A i od tih 7 miliona 4 je otislo na crkvu, 3 je dao u druge svrhe.

Meni se to u Vanity Fairu uopste nije svidelo, obicna pljuvacina. Smeta im Bain capital jer ne razumeju kako funkcionise kapitalizam. Kad je tako lako i nerizicno napraviti milione restrukturisanjem firmi sto ih svako ne pravi? Od svog dobrotvornog rada, ukljucujuci dvogodisnju volontersku misiju u Francuskoj, oni su iskopali neku zenu kojoj on navodno nije pomogao; pa cak ni to, nego pomagao joj je sve vreme, ali onda se jednom nije odazvao na njen poziv da dodje negde da joj da duhovnu
podrsku. A ona se bila navikla na pomoc. Ako je to sve sto su mogli da mu nadju da ga ocrne, onda su ga samo podigli u mojim ocima, iako nisam neki njegov politicki simpatizer.