Pages

31 October 2011

Ilija Vujačić

Retkost je videti ovakav intervju u domaćim medijima i još ređe je da je dekan jednog fakulteta Beogradskog univerziteta klasični liberal:

EU se pretvorila u mastodontsku “državu blagostanja” koja praktično guši slobodnu inicijativu i koja onemogućava da tržište funkcioniše onako kako bi trebalo. Kriza u Evropi produkt je samog ustrojstva evropskog sistema, odnosno birokratskog centralističkog odlučivanja i prekomerne regulacije koja se nameće svima.

Pročitajte ceo intervju.

16 comments:

Dusan said...

Pogledajte komentare čitalaca: ježe se od priče o slobodnom tržištu a za autora misle da je morao pasti s Marsa kad mu takve stvari padaju na pamet.
Slično je i u Evropi i Americi.
Zaključujem da propagatori slobodnog tržišta jako loše rade svoj posao jer njihov daleko superioran proizvod skoro niko neće, čak ni na slobodnom tržištu. Zar ne?

Slaviša Tasić said...

Nisu propagatori losi nego je to objektivno slozen argument za razumevanje. Da ekonomija najbolje napreduje kada se pojedinci ostave da slobodno slede svoje sebicne ciljeve je slozena i kontraintuitivna propozicija. Kako nesto moze najbolje funkcionisati ako se ostavi van svesne kontrole? Spontani poredak koji se samoregulise, ko je jos za to cuo? To je potpuno suprotno ljudskom iskustvu. Mnogo su razumljiviji javna preduzeca u opstem interesu, strateske grane, zastita domaceg trzista, hleb za tri dinara i slicno.

Ivan Ćirković said...

Čak i tamo gde postoji slobodno tržište nakon krize se otkrilo da nije baš toliko slobodno bilo. Dosta stvari je bilo namešteno, dosta grešaka sakriveno i kriza koja je došla kao neki prirodni ekstrem koji bi na silu trebalo da kazni loše još uvek ne može jer države štite i odlažu kažnjavanje određenih grupa jer su suviše velike da bi propale. Sa druge strane stanovništvo je ostalo bez kuća i imaju smelosti da daju ideje da bi bilo najbolje spaliti ih kako bi se regulisalo to isto slobodno tržište.

Vlada said...

"Čak i tamo gde postoji slobodno tržište nakon krize se otkrilo da nije baš toliko slobodno bilo."

Znači ne postoji slobodno tržište???

Ivan Ćirković said...

@Vlada

U bukvalnom smislu mislim da ne postoji. Postoji manje slobodno i više u zavisnosti sa kojim geografskim područjem se upoređuje, ali ako ćemo da gledamo definitivan odgovor - ne.

danica said...

Intervju izvanredan, a da stvar bude lepsa, Ilija je clan CLDS!

Dusan said...

Intervju je super, Ilija Vujačić je super, to nije sporno.
Moj prigovor da se slobodno tržište loše brani nema veze sa ovim člankom već sa komentarima čitalaca i činjenicom da se ogromna većina ljudi ZGROZI kad čuje "slobodno tržište". Svuda u svetu.
Zato ja tvrdim da libertarijanci (svuda u svetu) nešto vrlo pogrešno rade, ako je tako fenomenalna ideja toliko nepopularna i neshvaćena.
Primedba da je ideja slobode komplikovana i kontraintuitivna mi je neprihvatljiva, jer mislim da je baš obrnuto - da je to jedna super-prosta ideja, koja je i vrlo intuitivna, ali SAKRIVENA objašnjenjima koja su komplikovana i neintuitivna.
Cela priča o slobodnom tržištu staje u jedan ili dva aforizma, koji se otprilike svode na to da se zabranama i prisilama stvaraju prepreke koje OTEŽAVAJU (i time poskupljuju) poduhvate koje ljudi preduzimaju. Tamo gde ih naizgled pojeftinjuju (prisilom ili zabranom), to je uvek uz još veći trošak od uštede. Tako nekako... nije sad bitno da budemo skroz precizni, ali mislim da zaista tu nema šta mnogo više da se kaže.
Ali potreba profesionalnih intelektualaca da se od proste i očigledne istine pravi nauka, i da se bude kolega naučnik s kejnzijancima, nužno eliminiše mogućnost valjane odbrane ove super-proste i super-očigledne ideje.
Mislim stvarno, kako dobiti Nobelovu nagradu za aforizam-dva?! Pa čak i Phd?! No chance.
Realno govoreći, kad bi se slobodno tržište tako branilo, ili profesori libertarijanci, ili i oni i kejnzijanci, bi dobili otkaze sa fakulteta. U obe varijante profesori libertarijanci bi ostali bez posla. Jer kome treba profesor čije znanje staje u dva aforizma? S druge strane kome treba pirova pobeda? Beskrajno "naučno" nadmudrivanje je najsigurnija staza za one koji se hrane naučničkim hlebom.
Ništa ne zameram, samo primećujem:
Naša ideja je prosta i moćna, ali na akademskoj areni ona nema realne šanse. Naprotiv, fakulteti su mesto gde se ideja slobode kompromituje "naučnom" odbranom koja je zamotanu u nadri-nauku ekonomiju isporučuje neprijateljima slobode, potpuno sakrivenu od potencijalnih obožavatelja.
Ako se i ne slažete s ovim radikalnim zaključkom, mislim da se morate složiti bar s mojom tvrdnjom da je vrlo ČUDNO da ogromna većina i najpametnijih ljudi JAKO neće toliko dobru stvar kao što je slobodno tržište, bez obzira što je u njihovom interesu. A onda bi se trebali složiti i da je krajnje vreme da se preispita da li možda ipak negde kod nas libertarijanaca postoji neka ozbiljna greška. Mislim da bi razrada te teme bila mnogo korisnija od daljeg natezanja s kejnzijancima oko hiljadu puta u hiljadu knjiga na sličan način ukrštenim kopljima oko hiljadu vrsta državne intervencije... s poznatim nam rezultatom - i dalje niko neće slobodno tržište.

Ivan Jankovic said...

Prvi (teorijski, koncepcijski) deo je super, ali onda kad dodje do Srbije, njene vlade, ekonomske politike, EU, ode mast u propast - pada natrag u izlizane klisee i politicke parole dostojne LDPa i DSa: monopolizacija trzista i "tajkuni" kao glavni problem, 1990e kao "divlji kapitalizam" i tako redom. A posebno ono da zbog Kosova i Crne Gore nije moglo vise da se uradi na ekonomskoj tranziciji !?

Da ne govorim o tome da u drugom delu intervjua "reterira" od izvanredne kritike EU koju daje u prvom delu: EU jeste vrlo losa, ali priblizavanje EU i regulatorna reforma u to ime ucinjena u Srbiji ipak nisu losi, i nije uopste jasno da li je dobro ili lose da Srbija ulazi u EU.

Speaker said...

@Dušan
Dušane, nema to nikakve veze sa zastupnicima slobodnog tržišta, pa većina ljudi su prosto marva, i slobodno tržište im per definitionem ne odgovara, to je čista primatska biologija, nema tu nikakve misterije, zato koncept demokratije i mora da sadrži nužne oficijelne ili neoficijelne korektive u korist aktivnog i sposobnog dela populacije, jer kada imate istinsku demokratiju, socijalizam i zakonomerna propast ekonomije i same države nužno slede kao posledica tih bazičnih sociobioloških striktura :))) Jedina krivica propagatora slobodnog tržišta su izvestan, makar i šarmantan, ali svakako kontraproduktivan, idealizam i naivnost u pogledu kvaliteta ljudskog materijala koji ulazi u ekonomske i političke kalkulacije :)))
@Ivan Janković
Slažem se da je, uprkos sjajnom početku, g. Vujačić docnije ispalio nekolicinu prilično stupidnih klišea, ali se ne slažem s tim da približavanje EU, pa čak i usklađivanje pravnog sistema nije u krajnjem skoru dobra stvar za Srbiju. Ako se čudite da tako nešto mogu da napišem baš ja koji sam em dugogodišnji žitelj iste Unije, i stoga dubinski upoznat sa svom njenom truleži, em privatnik, pa stoga i, makar teoretski, najveća žrtva njenog nakaradnog sistema (mada se, istini za volju, poprlično uspešno u tom smislu dovijam, dobre i kreativne knjigovođe para vrede :)) ), to jest iako u davnoj prošlosti evrooptimista, danas već odavno ne ni evroskeptik, nego jednostavno krajnje antievropski orijentisan čovek, nema tu nikakve zagonetke: EU možda jeste socijalistički kupleraj, ali je Srbija kupleraj svih kupleraja, pa je "evropeizacija", koliko sam ja u stanju da procenim, ipak najbolja realna opcija u ovom trenutku i najmanje zlo. Ja bih, naravno, isto najviše voleo da Srbija postane novi Singapur, ali, iako sam ljubitelj i politike i naučne fantastike, bolno sam svestan da se radi o dve poprilično odvojene oblasti ljudskog pregalaštva, :))) te stoga mislim da je uprkos svim štetama od delimične inkorporacije raznih vrsta socijalističkih i ljudskopravaških trabunjanja u pravni sistem zemlje, normativno, ekonomsko i političko približavanje Srbije EU (mada za članstvo već nisam toliko siguran) za sada još uvek donosi više koristi nego štete, i da bi u srpskim uslovima, kada je alternativa ponovna belorusizacija i KGB-izacija zemlje, neko antievropejstvo iz "pravoverno liberalnih" pobuda bilo samo zadrt i štetan dogmatizam. Nekoj relativno prosperitetnoj, makar u izvesnoj meri liberalnoj i uređenoj zemlji poput Velike Britanije ili Češke bih, naprotiv, preporučio da beži od te čume što pre i da se ne osvrće za sobom... :)))

Vlada said...

"pa većina ljudi su prosto marva"

Od toga i ja polazim...ovo je jednostavno suština svega. Ljudi vole čobanina i njegove džukele koji će da ih vodi na ispašu i pojilo, a zauzvrat će davati vunu i meso...

Dusan said...

Pošto izgleda da nisam bio dovoljno jasan - da pojasnim:
Ne zameram ja to što se ne uspeva objasniti širokim narodnim masama da je slobodno tržište u njihovu korist, to je zaista preambiciozan cilj.
Ali ogromna većina veoma inteligentnih ljudi takođe to ne kapira!
Meni to govori da je objašnjavanje neadekvatno.
Da je recimo Kejnz bio u pravu, pa samo nekolicina uspela da ga shvati - to me ne bi mnogo čudilo. Ali dešava se obrnuto: Kejnza koji lupeta beskrajno komplikovane konstrukcije svi kao shvataju, a prostu ideju slobode ne uspevaju da dokuče!?
Ozbiljan kvar postoji na našem vozilu, čim se s mesta ne pomeramo.

Anonymous said...

Jedan od,ali po mom skromnom sudu najvažnijih razloga zašto je tako teško objasniti slobodno tržište jeste difuzija.Ljudi difundiraju,idu uvek tamo gde je lakše,pa im je prirodno lakše da glasaju za neke političare koji će već durade to što i sami glasači misle da treba al ih mrzi. Igra štapa i šargarepe je još lakša kad se radi sa masama jer pojedinac,koliko god pametan,uvek može lako da preispita i promeni svoje stavove,ali mase generalno mnogo lakše ukrućuju svoje stavove. realno nije ni ovakav politički život pao sa neba,bilo je potrebno dva svetska i još bezbroj manjih ratova da sveopšta regulacija svega i svačega uzme maha. Dodao bih i još dva ekonomska uzroka lakoći kojom političari privoljevaju mase, a to su fiat novac(jer mu je ponuda neograničena) i frakcionalni bankarski sistem(jer bilo koji sistem,prirodni ili veštački koji ne konvergira ka konačnoj vrednosti po definiciji je nestabilan)

Anonymous said...

Mislim da je termin "slobodno tržište" satanizovan (u Srbiji), čak i više nego kapitalizam. Ljudi su zastrašeni nehumanošću tog sistema, iako humanijeg nema. Zato, valja isturitati slobodu, ekonomsku, i njene povoljnosti, a tek je naknadno odrediti kao činioca slobodnog tržišta.

Anonymous said...

Uzgred, ide li ko na b92? Dopada li vam se moj rad?

Speaker said...

Slobodno tržište podrazumeva individualizam, a individualizam je poprilična novost u filozofskom i socijalnom smislu, i još, za razliku od drugih "novosti" koje su često samo modifikacije drevnih čoporsko-plemenskih socijalnih obrazaca, prilično radikalno odstupa od svega što mu je prethodilo. Većina ljudi se nagonski oseća nelagodno kada treba da preuzme odgovornost za vlastitu sudbunu i živi slobodno, jer to prosto kroz celu istoriju nisu radili, i najlakše im je, naročito u kriznim situacijama, da revertiraju na kolektivistički i autoritarni model ponašanja i očekuju da se neko drugi postara za njih, tj. "duradi nešto" :))
@Srđan
Nisam znao da radite na B92, moje saučešće, firma vam nikada nije bila nešto (devedesetih sam povremeno sarađivao s njima, i uvek su mi jako išli na živce, naročito Veran i ljudi oko njega, koliko se to nakralo inostranih para namenjenih, naravno, potpuno drugim stvarima, to je bilo jezivo, ali nisu bili jedini, postojao je i lep izraz za celu tu ekipu a la Borka Pavićević i društvo, "antiratni profiteri" :))) ), ali poslednjih nekoliko godina je dno dna u svakom pogledu, osim relativnom, to jest, osim na ostatak srpske medijske kaljuže :))) A šta radite tamo, ako treba žrtvovaćemo se, i uprljati svoj browser grčko-komunjarskim HTML-kodom, samo da vas drugarski podržimo ili, pak, očinski iskritikujemo? :))))))))) Ako ste, međutim, na TV-u ili radiju, sorry, te medije stvarno ne konzumiram, ali puno sreće u svakom slučaju :))

Anonymous said...

BlogB92! Ono komunističko leglo. Ne radim blog, nego čitam i komentarišem, baš kao i ovde.
A novinari u Srbiji su jad. Truć. Tralala. Kafanizatori. To nisu emisije, ni intervjui, to su kafanske smotre, različiti prikazi i situacije kafane koje više nema. Eto je, u novinarstvu. Van kafane nema svrhe.