Pages

23 March 2011

Interesi

Libijska intervencija je aktuelizovala temu uloge interesa u politici. Ja već odavno tvrdim da, u domaćoj ili spoljnoj politici svejedno, interesi igraju mnogo manju ulogu nego što se obično misli. Tu akademski ekonomisti i kafanski komentatori prave istu grešku. Ekonomisti govore suptilno o racionalnoj maksimizaciji interesa, u kafani se razvijaju teorije zavere i zaključak se u oba slučaja svodi na to da akteri u domaćoj i svetskoj politici vrlo dobro znaju šta rade i zašto to rade.
U slučaju libijske intervencije danas odmah se spominje nafta. Ali osim uopštene tvrdnje da se tu nekako radi o nafti, ja nisam čuo objašnjenje kako to tačno zemlje koje su napale Gadafija mogu da profitiraju od libijske nafte.

U slučajevima vojnih intervencija niko nikome ne krade naftu. Kada Amerika i kopneno okupira Irak, ne znači da otuda uzima naftu. Iračka nafta se opet prodaje na svetskom tržištu, po istoj ceni kao i ostala nafta, a sav prihod od toga ide Vladi Iraka (pošto poreze skoro da i ne mogu da prikupljaju). SAD od toga nema baš nikakvu korist, dok ih rat u isto vreme košta preko 900 milijardi dolara (što je inače mnogo veća suma nego sav irački izvoz nafte od okupacije do sada, pa ni kad bi uzimali naftu ne bi im pomoglo).

Kad već ne kradete nego kupujete naftu, potpuno je nebitno od koga je kupujete. Rusija možda nekima daje gas po povlašćenoj ceni, ali nafta je roba koja na svetskom tržištu ima jedinstvenu cenu. Kupovali je u Teksasu, Venecueli ili Libiji, cena je ista. Saudijska Arabija ne daje nižu cenu Americi zato što je prijatelj, kao što ni Iran ne može da naplaćuje skuplje zato što je neprijatelj.

Ne može se uticati ni na svetsku cenu nafte. Vlade zemalja u svakom slučaju gledaju da naplate naftu što skuplje mogu, bez obzira ko je na vlasti. Americi nafta neće biti jeftinija ako je u Libiji ili Iranu demokratija.

Nešto bolja verzija priče o interesima je da ljudi u SAD ili UK nemaju nikakvu korist od intervencija, odnosno da imaju štetu jer ih plaćaju kroz poreze, ali da profit imaju naftne kompanije. Ali i to je veoma problematično. Tačno je da će neke strane kompanije sklopiti ugovore sa iračkom ili libijskom vladom koje nisu imale pod Sadamom ili Gadafijem -- ali pravo pitanje je zašto te kompanije nisu sklapale ugovore sa Sadamom ili Gadafijem? To nije bilo zato što ovi nisu hteli, nego zato što su postojale domaće američke sankcije firmama da posluju u Iraku i Libiji. Da su naftne kompanije tako uticajne da mogu izazivati ratove, one bi pre svega rekle svojim vladama da ukinu sankcije. Uopšte ne bi bio potreban rat i ne bi bilo potrebno na prvom mestu praviti neprijatelje od Sadama i Gadafija. Mnogo lakše rešenje bi bilo poslovati s njima normalno sve vreme i nikada im ne lupati sankcije. To je ono što bi naftne kompanije htele.

U nekim drugim slučajevima domaći diktatori mogu da budu protiv saradnje sa stranim kompanijama. Onda bi već bilo verovatnije da se, pod uticajem naftnih kompanija, na njih izvrši agresija ne bi li se uspostavila vlast koja sarađuje sa ovim firmama. To bi bio slučaj Čaveza u Venecueli, koji nacionalizuje kompanije i sve radi kroz svoje državne firme -- ali nisam primetio da je okupacija Venecuele ikad bila u planu. Ako se to desi, govorićemo o interesima i o nafti.

Nije iznenađujuće da u moru afera i dokaza koje su proizvodili brojni protivnici rata u Iraku, ništa relevantno nije povezalo odlluku o ratu sa naftom ili naftnim kompanijama. Ako je to uopšte potrebno, jer ceo argument o naftnim interesima je logički neodrživ. Interesa nema. Kao i mnoge druge državne politike, taj rat je bio obična budalaština.

Ironično je da oni koji govore o interesima misle da prave sofistikovani argument -- ako su kafanski komentatori, onda oni nisu naivni, oni znaju da je sve u parama, nafti, bakru ili ne znam čemu. Za ekonomiste isto, objašnjenja koja se svode na iskreno neznanje, greške i zablude kod aktera se smatraju manje naučnim od "savršene racionalnosti". Ali u oba slučaja oni su ti koji su naivni, jer objašnjenje odluka koje uzima u obzir ograničeno znanje, zablude ili emocije je mnogo zahtevnije i komplikovanije od jednostavnog praćenja vulgarnih interesa.

11 comments:

Željka Buturović said...

ova prica o nafti je postala jedna od glavnih praznoverica naseg doba.

"Ali u oba slučaja oni su ti koji su naivni..."

teorija o interesima podrazumeva vrlo jednostavnu vezu izmedju homogenog aktera i posledica njegovog delovanja. najdalje sto se ide je (kao sto si ti pomenuo) je da se postuliraju dva aktera (bezazleni/glupavi narod i zle kompanije/politicari) i zatim svede na pocetni slucaj. realnost je neuporedivo slozenija - cak su i interesi neuporedivo slozeniji nego sto izgleda.

Saša said...

Dobro svi se slažemo da nafta definitivno nije razlog za intervenciju, ali nikako da čujemo šta bi mogao biti razlog. Prilično sam siguran da nije želja da se pomogne Libijcima da uživaju blagodeti demokratije. Gadafi kao opasnost za zemlje u okruženju i finansijer terorista takođe nije razlog, jer je dotični odavno prestao da bude bitna politička figura (otuda nijedan glas protiv u Savetu bezbednosti). Jedino što mi pada napamet jeste da će mali Sarkozi da ima najviše koristi od ovoga, pošto će mu "odlučnost" u vezi sa situacijom u Libiji malo popraviti posrnulu popularnost. Čini mi se da je zato i najvatreniji zagovornik ove besmislene vojne intervencije.

Željka Buturović said...

"Prilično sam siguran da nije želja da se pomogne Libijcima da uživaju blagodeti demokratije."

Zasto si siguran u to? Ima puno razlicitih aktera i nije svima to interes, ali mnogima koji tu intervenciju podrzavaju (i u vrhu i medju narodom) jeste. Oni zamisljaju situaciju i ljude u Libiji na odredjen nacin (e.g. zli muskarac koji bije nemocno malo dete - analogija koju je i Slavisa koristio) i misle da oni lako mogu tu da pomognu. A, ko jos ne zeli da bude moralno superioran, da ne kazem svetac?

Anonymous said...

Mislim da nije sve u interesima,ima nešto i u stremljenju idealima,al suština je da kad postoji interes makar on bio 10-o procentni uzrok neke akcije,u stanju je da i kad se ideali ugase poguraju tih 90 posto motiva ideala.
Slažem se sa Slavišinim argumentima,al smatram da je zaboravio koji. Šta ako zapad(whatever) prosto želi da kontroliše snabdevanje tržišta naftom,nek im cena i pare i nisu neka zvevda vodilja,nestašice nafte umevale su strahovite skokove cena da izazove.
Ili šta ako nekome u Libiji treba kontrola nad tom naftom,npr političkoj opoziciji ili plemenskim vođama.
Naravno da niko nije lud,pogotovo u Libiji,da pomisli da će imati kontrolu nad svom naftom kao Gadafi ili približno toliko bogatstvo,ali onome kome je prazan stomak i hiljadu dolara izgleda basnoslovno,a o milionima da ne pričam,pa zar upravo u Iraku političari nisu pokrali brdo para.
Nije naravno nafta jedina,šta je sa kontrolom Sredozemnog mora,Gadafi je dokazani ludak što se putničkog saobraćaja tiče.
I tako dalje i dalje...sve ovo ne mora da ima smisla,argumenti mogu svi biti pogrešni,ali zašto bi neko pokretao vojnu mašineriju vrednu milijarde,trošio je,rizikovao živote ljudi i rizikovao vojnu špijunažu tek tako,radi ideala... ne znam baš.
Glupost i ograničenost političkih vođa se podrazumeva,sa idealima ili bez,oni i kad imaju dobar uvid u situaciju ograničeni su samo na trenutno stanje koje zateknu,pa većina od njih je sisala palac kad je Gadafi harao i palio.

Saša said...

"A, ko jos ne zeli da bude moralno superioran, da ne kazem svetac?"

To jeste. Nisam to uzeo u obzir, a zna da bude čest motiv. Ponekad verovatno i prevolađujući. Zapravo kad bolje razmsilim, vrlo je moguće da je u konkretnoj situaciji i glavni razlog. U suštini, na sve to gledam vrlo pojednostavljeno. Srpski i francuski političari se ne razlikuju puno. I jedni i drugi žele da zadrže vlast i nakon izbora. Međutim, pošto se glasači razlikuju, razlikuju se i sredstva neophodna za ostvarenje ciljeva. Za srpske glasače bitno je da im političari obezbede namirnice po prihvatljivim cenama, a za fransuske glasače verovatno je bitno da političari imaju imidž mirotvoraca, humanista i "velikih" igrača na svetskoj političkoj sceni. Prema tome, kad već nemaš blage veze o ekonomiji, a ako hoćeš da te ponovo izaberu, bombarduj tamo neku nedemokratsku zemlju u ime slobode i demokratije. Pri tome, prosečan francuski glasač zaista veruje da tako njihova zemlja pomaže diktaturom unesrećenim ljudima.

Željka Buturović said...

"ali zašto bi neko pokretao vojnu mašineriju vrednu milijarde,trošio je,rizikovao živote ljudi i rizikovao vojnu špijunažu tek tako,radi ideala... ne znam baš."

zavisi na koga tacno mislite. koliko ja vidim, sve to pokretanje masinerije se zapravo svodi na telefonske razgovore, konferencije i intervjue, milijarde dolara se svakako ne placaju iz svog dzepa.

sta je tacno uradila samantha power (koja je po svim izvestajima jedna od kolovodja) da pokrene ovu akciju? sastajala se sa vaznim licnostima i u prestiznom ambijentu vodila razgovore o sudbini planete. mislim da su u tim okolnostima ideali zadovoljeni po prilicno povoljnoj ceni i nemam nekog razloga da mislim da ona npr. ima neke dodatne, posebno koristoljubive namere.

ima naravno ljudi koji podrzavaju akciju i koji objektivno podnose mnogo vece rizike, ali oni se ne bave pokretanjem, trosenjem, rizikovanjem tudjih zivota itd.

hocu da kazem, vi ste sve troskove stavili na gomilu pa ispada da to ne moze biti vredno ideala. ali zapravo ti troskovi su rasporedjeni na ogroman broj ljudi, i kod svakog od njih pojedinacno mogu biti vredni ideala, pod uslovom da covek tvrdo veruje da se ti ideali mogu i realizovati (sto je po meni mnogo veci problem).

Anonymous said...

"Ja već odavno tvrdim da, u domaćoj ili spoljnoj politici svejedno, interesi igraju mnogo manju ulogu nego što se obično misli."

"U slučajevima vojnih intervencija niko nikome ne krade naftu. Kada Amerika i kopneno okupira Irak, ne znači da otuda uzima naftu. Iračka nafta se opet prodaje na svetskom tržištu, po istoj ceni kao i ostala nafta..."

"Ne može se uticati ni na svetsku cenu nafte."

Sada tu tekst, ide pa ide...
I meni je ok tekst, ali bih nešto želeo (ako mi je dopušteno), da dodam.

Zašto INTERVENCIJU uvek posmatrate kao spoljnu akciju? INTERVENCIJA, i ako spoljna, MOŽE IMATI UNUTRAŠNJI CILJ.

Stijak said...

Kao što neki rekoše - ne radi se samo o cijeni - već i o kontroli tržišta...

Amerika je već jednom iskusila šta se desi kada arapi zavrnu naftu i mislim da ne žele da im se to više ikada ponovi - pa zato i žele slobodno tržište nafte...

A to žele i naftne kompanije - tržište na kojem će glavninu zarada imati oni a ne države...

Nisam teoretičar zavjere - već samo iznosim neka svoja mišljenja... O Gadafiju mislim sve najgore...

Vojvoda said...

...ali nafta je roba koja na svetskom tržištu ima jedinstvenu cenu. Kupovali je u Teksasu, Venecueli ili Libiji, cena je ista. Saudijska Arabija ne daje nižu cenu Americi zato što je prijatelj, kao što ni Iran ne može da naplaćuje skuplje zato što je neprijatelj.
---

А ха ха ха :-)).

Славиша, Славиша, прво се информиши па пиши о нечему ;-).

Постоји неколико нафтних берзи и цена нафте није иста ни на једној.

А Саудијци продају нафту Американцима јефтиније од Азије и Европе, чисто да знаш. Чак су недавно снизили цену Американцима, а овима другима повисили.

http://www.bloomberg.com/news/2011-03-05/saudi-aramco-raises-april-crude-oil-prices-for-asia-northwestern-europe.html

:-))

Željka Buturović said...

"Amerika je već jednom iskusila šta se desi kada arapi zavrnu naftu i mislim da ne žele da im se to više ikada ponovi..."

polivina problema pocinje sa ovom metaforom drzava = osoba.

ko se to tacno seca naftne krize? i ko to smislja i sprovodi takvu strategiju?

prosecan amerikanac (od kojih nezanemarljiv deo podrzava ovu akciju) ne zna ni kako se zove potpredsednik, a kamoli da se seca nekakve krize od pre vise decenija pa jos iz toga izvlaci geostrateske poente. objasnite onda: zbog cega podrzavaju akciju?

Slaviša Tasić said...

Što volim kad se razbacuju linkovima i "podacima" a uopšte ne razumeju o čemu se radi.

Na svakom tržištu postoji diskriminacija cena. Ako si vlasnik dva kafića, jedan je u Knez Mihajlovoj a drugi u Obrenovcu, u prvom ćeš malo skuplje naplaćivati piće. Ne zato što su ti troškovi veći nego što je tražnja u Knezu veća, pa možeš. To se zove diskriminacija cena, cene se prilagođavaju intenzitetu tražnje.

Ono što je važno je da je nafta veoma fungibilna roba, lako zamenljiva, pa ako ti jedan prodavac naplaćuje skuplje kupićeš to isto od drugog.

Zato je diskriminacija cena kod nafte veoma ograničena, razlike u ceni su male. Pri tome naftu ne prodaju i ne kupuju zemlje nego firme. Niko ne prodaje naftu "Americi", nego kupcima otuda, od kojih su mnogi međunarodne kompanije. Saudijska (državna) firma ima drugačije cene (reda veličine 0.6%) za azijske, evropske i američke kupce, u zavisnosti od toga koliko može kome da naplaćuje, gde je trenutno veća tražnja u odnosu na konkurenciju na tržištu nafte.