Pages

21 October 2010

Šta se dogodilo?

Kada je započela globalna ekonomska kriza, govorilo se o kraju kapitalizma. Govorilo se o tome kako je slobodno tržište još jednom demonstriralo svoju inherentnu nestabilnost i kako je sada valjda i najvećim talibanima jasno da država mora da se žestoko umeša. Očekivano je da kriza, praćena većom nezaposlenošću, povećanjem siromaštva i padom životnog standarda, skine sa vlasti neoliberale koji su dominirali politikom u razvijenim zemljama u poslednjih 20 godina i na vlast vrati prave levičare.

Možda samo jedan komentar vezano za prethodnu rečenicu koja nekome možda može da bude sporna. Na vlasti jesu često bile socijaldemokrate (laburisti u Britaniji, socijalisti u Francuskoj, socijaldemokrate sa zelenima u Nemačkoj, demokrate u Americi), ali su manje-više svi sprovodili neoliberalnu ekonomsku politiku - slobodna trgovina, privatizacija, ograničena deregulacija, ograničenje prava na socijalnu zaštitu, liberalizacija tržišta rada, smanjenje poreza i slično. Ako su negde demonstrirali svoja levičarska ubeđenja, onda su to ili bila raznorazna druga društvena pitanja (prava manjina i slično), ili po pitanju ekologije (mada je veliko pitanje da li su evropski konzervativci išta bolji po tom pitanju). Nije bilo nacionalizacija firmi, nije bilo dramatičnog povećavanja poreza, uvođenja novih skupih državnih programa.

Elem, tokom krize se desilo nešto potpuno suprotno od onoga što su mnogi očekivali (a neki poput mene se i plašili) - iz izbora u izbore na vlast dolaze desničari, koji obećavaju još niže poreze, dalje smanjenje uticaja države i reformu javnog sektora. 

Praktično jedini bitan izuzetak je Amerika, gde je na vlast došao Obama, ali je to, iz današnje perspektive, već bilo davno. Juče sam preneo pisanje WRM-a o političkoj situaciji u Americi, a ako ne verujete, pogledajte podatke Gallupovog istraživanja od pre dve nedelje po kojem se 54% ljudi izjašnjava da su "konzervativci". To je ubedljivo najviši procenat u poslednjih 20 godina. Videćemo šta će se desiti na izborima 2. novembra, ali niko ne predviđa dobar rezultat za demokrate.

U Engleskoj su od nedavno na vlasti konzervativci sa liberalima, u Švedskoj su po prvi put u istoriji desničari dobili drugi mandat za redom, u Holandiji su formirali vladu, u Letoniji su desničari ostali na vlasti i pored pada BDP od skoro 20% i žestokih mera štednje.

Takođe, ne morate da gledate izbore, možete da gledate šta države rade. Osim Amerike, nema nijedne zemlje u kojoj je reakcija na krizu bila "socijalistička". Jeste, države su tu i tamo davale pare velikim firmama i bankama, pretile da će strožije regulisati finansijska tržišta, ali su ih visoki deficiti i javni dugovi ubrzo primorali da okrenu priču na štednju, reformu penzijskih sistema i smanjenje javne uprave. Da ne pominjem Kubu i Rusiju (vest u linku je da planiraju privatizaciju udela u 900 državnih preduzeća i banaka).

Ne kažem ja da je kriza dovela do neke velike liberalne revolucije, samo skrećem pažnju da nema govora o nekoj socijalističkoj revoluciji. Ako uopšte ima nekog trenda, on je suprotan.

3 comments:

Vlada said...

Ma kakva štednja, svetu trebaju novi podsticajni paketi

Verovanje da će manji proračunski deficit dovesti do velikog povećanja investicija je mit, naglašava Stiglitz i dodaje da bi Britanija umesto toga trebalo da podstiče ekonomski rast.

Pokazalo se da su takvi paketi usvojeni u Evropi, Aziji i Sjedinjenim Državama nakon izbijanja finansijske krize bili izuzetno uspešni. One zemlje koje su usvojile najveće pakete u relativnom odnosu na veličinu svoje ekonomije, poput Kine, najbolje su prošle. U državama kao što je SAD, u kojima je politika određivala veličinu i vrstu paketa, to je dovelo do toga da su oni bili suviše mali i manje efikasni, mada su, ipak, imali pozitivne posledice.

Sada smo, međutim, došli u situaciju da se finansijska tržišta, ista ona kratkovidna tržišta koja su stvorila krizu, koncentrišu na rastuće proračunske deficite i javne dugove. Iako su ta tržišta naterala političare da postave pitanje možemo li sebi da priuštimo nove podsticajne pakete, Britanija i čitav svet moraju upravo to da učine. Mere štednje su te koje sebi ne možemo priuštiti.
...stav je koji u članku u Guardianu iznosi nobelovac Joseph Stiglitz.

Vlada said...

Najava za gornji tekst je "REČ AUTORITETA".. E ako je on autoritet, a ima ovakvo mišljenje, onda stvarno...
I što je najgore, za godinu dve će se praviti da ga ljudi nisu dobro razumeli, da je ustvari mislio drugačije itd...

Nemanja said...

"Those who cannot remember the past are condemned to repeat it"

Sledeci korak, povecanje izvoza.