Pages

21 October 2010

Sloboda ili karma

Članak psihologa Jonathana Haidta u WSJ mi rešava neke dileme o učesnicima američkih Tea Parties (jer taman sam bio dokazivao da ljudi ustvari hoće državno mešanje u ekonomiju, kad se pojavio masovni antidržavni pokret). Iako imam najdublje poštovanje prema Tea Party pokretu i uopšte sistemu vrednosti koji te ljude karakteriše (ukratko: marljivost, poštenje i nesebičnost na delima, a ne rečima), narativ o čajankama kao libertarijanskom pokretu protiv velike države nije se skroz uklapao u neke činjenice. Recimo, posetioci čajanki nikad nisu bili protiv velikih državnih programa kao što je Medicare, nemaju primedbi na vojne intervencije, ne pokazuju da im smeta eksponencijalni rast ekonomske regulacije, podržavaju zabranu gradnje njujorške džamije na privatnoj svojini.
Haidt objašnjava šta je u srži pokreta -- to nije individualna sloboda ili minimalna vlada, to je "karma". Karma znači da svako treba da snosi posledice svojih postupaka, dobre ili loše. U američkom društvu država se već decenijama meša u delovanje karme, ublažava posledice loših odluka (na primer spasavanje banaka) i nagrađuje one koji nisu zaslužili (država blagostanja, afirmativna akcija). Trend postoji odavno, ali je kulminirao Obaminom administracijom. Ljudi dakle nisu ustali da brane individualnu slobodu ni slobodno tržište, nego nešto drugačije vrednosti. Te vrednosti su same po sebi za divljenje, u najvećem broju slučajeva poklapaju se sa klasičnim liberalnim idejama, ali nisu sasvim isto.

Sve ovo čajankama ne oduzima mnogo u pogledu efekata. Na kraju krajeva i originalna Bostonska čajanka nije bila nikakva borba protiv nepravednih nameta kao što se to kasnije predstavljalo, nego protest lokalnih uvoznika čaja i protekcionista protiv britanske konkurencije.

5 comments:

Marko Paunović said...

Earl Hickey bi bio tipartijevac. :)

Pavle Mihajlović said...

Upoznao sam šestoro Tea Party sledbenika, po jednog profesora i istraživača i četvoro studenata (svi sa neekonomskih major-a). Utisak mi je da su vrlo ideološki svesni za šta se zalažu. Studenti su mi preporučivali knjige Tomasa Sowella, čitaju Hayeka i dr. Svi nose džepno izdanje ustava svuda sa sobom.

Slaviša, ne sumnjam u vašu upućenost u strukturu Tea Party pokreta, ali je moj utisak da u pokretu itekako ima pravog libertarijanskog naboja i dosta potencijala za promenu stavova medijalnog glasača u SAD. Zapravo po rečima ljudi koje sam upoznao, njihov cilj nije da dođu na vlast, niti da podrže kandidata, već da utiču na političku volju većine da se pomeri prema desnom polu.

Iskreno ne bih previše brzo donosio zaključak da je u pitanju karma, možda tu ima mnogo više od toga.

Slaviša Tasić said...

Pavle, taj profesor, istraživač i studenti nisu tipični tea-partijci. Tipičan tea-party sledbenik je malo stariji, prosečnog obrazovanja, uglavnom ne putuje van zemlje, za Hayeka je čuo nedavno od Glenna Becka.

Ovo drugo je tačno, nikome od njih nije cilj da dodje na vlast, ljudi samo shvataju ozbiljnost situacije i hoće nešto da urade.

Pavle Mihajlović said...

Možda u nekom od tih neprosečnih tea-party-evaca leži neki novi lider neki novi Regan.

Ja se nadam.

Željka Buturović said...

"nemaju primedbi na vojne intervencije..."

mislim da je ovo otvoreno pitanje oko kojeg ce se voditi velika borba. daleko od toga da su cajancani principijelni neintervencionisti, ali definitivno postoji jaka struja koja se protivi intervencijama koji nisu direktno i ocigledno povezane sa americkim interesom (nesto slicno onim 'dzeksonijancima' ciji opis sam ovde nedavno linkovala).

od trenutnih kandidata za senat koje cajancani podrzavaju, rubio i mozda angle su neocons, ali su se npr. buck, rand paul, miller i rease definitivno ogradili od toga.