Nedostaje nam jedan vizionar, koji će potezima u sadašnjosti proizvesti ogromne "dividende" u bližoj budućnosti.
Danas Don Budro linkuje na članak Tomasa Fridmana, u kojem on kaže da su nam za poboljšanje kvaliteta obrazovanja potrebni superljudi. Komentar Dona Budroa:
Relying on the intervention of superheroes is indeed one way to go. A far better way, however, is to introduce consumer choice and competition. Although much more mundane than the prospect of altruistic action heroes sweeping in to teach our children, giving parents choice (say, through tuition tax credits) will spark the many ordinary men and women working in K-12 schools to work harder and more creatively to educate their students.
We successfully rely upon consumer choice and competition rather than super heroes to keep the likes of supermarkets, restaurants, and hardware stores ever-dedicated to serving their customers well. Let’s do the same with schools.
5 comments:
"Nedostaje nam jedan vizionar, koji će potezima u sadašnjosti proizvesti ogromne "dividende" u bližoj budućnosti."
To i ja sve vreme pričam, samo navodim i ime vizionara - Pinoče...
Opet se nekako ne vidi suština.Da li je važniji kvalitet usluge od samog proizvoda?Ja bih rekao, važna su oba.
Otud teza o vizionaru koji prethodi bilo kakvoj vrsti konkurencije.Međutim, ako personifikaciju vizionara karakteriše odsustvo rivaliteta za svoju poziciju, onda imamo situaciju u Srbiji.
Taj suštinski problem prosto uvođenje konkurencije itekako zanemaruje.Zato je to drugo najbolje rešenje.
"Da li je važniji kvalitet usluge od samog proizvoda?"
U obrazovanoj industriji usluga je proizvod. Kvalitet usluge = kvalitet proizvoda.
"Otud teza o vizionaru koji prethodi bilo kakvoj vrsti konkurencije."
Ne, vizionar ne prethodi konkurenciji , nego je njen rezultat. Konkurencija i postoji zato da bi pokazala koja vizija je bolja a koja losija. Konkurencija omogucava da iskoristimo vise znanja nego sto bilo koji "vizionar" pojedinacno poseduje u upotrebi retkih resursa za zadovoljenje neogranicenih zelja. Ako bi postojao vizionar koji poseduje potrebno znanje unapred, konkurencija bi bila nepotrebna. Dakle, ili "vizionari" ili konkurencije=a. Ne moze se verovati i u jedno i u drugo.
"U obrazovanoj industriji usluga je proizvod. Kvalitet usluge = kvalitet proizvoda."
"We successfully rely upon consumer choice and competition rather than super heroes to keep the likes of supermarkets, restaurants, and hardware stores ever-dedicated to serving their customers well. Let’s do the same with schools."
Ne shvatam zašto se onda u tekstu poistovećuju student i potrošač, Njutn i paradajz, budućnost jedne nacije i penzioner kome je legla uplata.
Ako taj vizionar poruči da se na fakultetima ne sme bubati zato što je kritička analiza viši kognitivni nivo, hoće li tj. može li konkurencija dati sud o takvoj odluci?
"Ako taj vizionar poruči da se na fakultetima ne sme bubati zato što je kritička analiza viši kognitivni nivo, hoće li tj. može li konkurencija dati sud o takvoj odluci?"
Hoce. Ako je kriticka analiza zaista "visi koginitivni nivo", onda ce ljudi teziti da se bave vise kritickom analizom a ne bubanjem. I tezice vise da plate za usluge fakulteta koji naglasavaju kriticku analizu a ne bubanje. I nece im trebati "vizionar" da im kaze da je kriticka analiza bolja od bubanja.
Mimo toga, mozda je potrebno da postoji bubanje na nekim fakultetima. Recimo pravima, Mmoras znati paragrade i zakone pa slus. nema "kritickog misljenja" u tome (sto naravno ne znaci da u pravu kao disciplini, ukupo uzev, nema kritickog misljenja). Konkurencija omogucava izmedju ostalog i specijalizaciju. Ako je trziste slobodno, eventualna traznja za studijama koje podrazumevaju bubanje ce ponukati neke fakultete da ponude i to. Poenta je da ni jedan genije, ni jedan "vizionar" ne zna unapred sta je najbolja upotreba rasursa, pa isto tako ne zna unapred ni koji miks razlicitih metoda ucenja je najbolji, i za koje svrhe.
Post a Comment