Pages

11 July 2010

Stranac

Njujork Tajms je prošle nedelje u svojoj ekonomskoj rubrici imao zanimljiv, i kako se pokazalo, veoma provokativan članak. Na prvi pogled, članak se bavi teškoćama sa kojima se susreću mladi, fakultetski obrazovani Amerikanci na tržištu rada. Rekordna nezaposlenost mlade generacije je ilustrovana primerom Skota Nikolsona, koji pored solidnog proseka i pomoći uspešne i imućne porodice već dve godine ne može da nadje posao.

Medjutim, kao što se vidi iz oko 1500 gnevnih komentara, u tekstu se nalazi i jedna druga priča. To je priča o produženom detinjstvu, prezaštićenosti, maloj vrednosti fakultetskog znanja, precenjivanju sebe i, uopšte, lošim procenama u širem smislu reči. Naime, u tekstu se ispostavlja da je Skot diplomirao političke nauke, da je odbio posao od $40,000 godišnje, da ga izdržavaju mama i tata i da se prijavljuje na samo 4-5 poslova nedeljno. U suštini ovo je i tekst o suočavanju sa realnošcu života i dobronamernoj i požrtvovanoj porodici koja pokušava da ublaži muke odrastanja.

Na kraju, tu postoji i treća priča, a to su ton i uniformnost čitalackih komentara. Na razmaženog ali u osnovi pristojnog mladića se sručila lavina besa kao da je reč o ubici ili siledžiji. Skoro da nema čitaoca koji se nije ostrvio na njegov po svemu sudeći neutemeljen osećaj da je bogom dan za prestižan posao. Neki su išli toliko daleko da su istraživali statut njegovog univerziteta ne bi li dokazali da mu ni prosek nije tako visok kao što umišlja.

A mi koji smo u Srbiji ili iz nje, možda možemo da se zapitamo, koliko je produžena adolescencija uvreženi deo srpske kulture. Kakvi bi, na primer, bili komentari u "Politici" na dirljivu priču o diplomiranom dvadesetčetvorogodišnjem politikologu koji dve godine ne može da nadje posao? Lično bih očekivala daleko više komentara tipa "Nadam se samo da Dinkić čita ovo...", "Miladin je dobio milion dolara a ovaj momak samo traži posao...", "I onda se pitamo zbog čega dolazi do odliva mozgova...", "Tajkuni se bogate a raja gladuje..." itd. od onih kakve su dali čitaoci Njujork Tajmsa.

14 comments:

Nemanja said...

"... možda možemo da se zapitamo, koliko je produžena adolescencija uvreženi deo srpske kulture."

Mislim da je uvreženi deo našeg DNK.

Čini mi se da "domaći" američki studenti imaju problem sa FIRE ekonomijom (Finance, Insurance, Real Estate), gde većina stranih studenata bira prirodne nauke umesto autohtonog stanovništva.

Baš čudno što nije u pitanju student nekog tehničkog fakulteta.

tiki said...

zaboravila si da bi na domačim forumima "kulturološke astrolškinje" govorile kako bi mu vani več našli posao i kako on ima pravo na to a možda i na porođajni dopust ako mu je žena trudna a on ne radi. ili bi stručnjaci za PLANSKU ekonomiju i alternativno pozorištte govorili da je to zato što je SPS uništio kulturne institucije koje je stvorila KPS i Socijalistički savez i kako nikako da se vratimo u sretna vremena

VladimirV said...

Nije DNK ni kultura nego tranzicija podrazumeva izmedju ostalog i razvoj stanja svesti u vezi sa trzisnom logikom kod ljudi, komunisticko stanje svesti se vremenom transformise u trzisno, kapitalisticko, kao sto se drzavna svojina transformise u privatnu svojinu, mnogi ljudi ne znaju kako funcioniste trzisna ekonomija, u svim zemljama u tranziciji je bilo tako.

tiki said...

jes al znaju da "neko " treba da im da posao

blue swan said...

Занимљив и лепо написан текст.Што се тиче реакције ли одговора на хипотетички постављено питање у Србији одговор можете пронаћи у два текста објављена у магазину "Печат".Први је под насловом Шта је боље: тетка у Америци или мајка у Србији!објављен у броју 95 од 25.12.2009 страна 20-21, а други под насловом "Заштићена деца и мучени родитељи" у броју 116 од 28.05.2010 стр.27.

VladimirV said...

Nezaposlenost moze biti ciklicna, strukturalna i frikcionalna, ciklicna je nedobrovoljna, a strukturalna i frikcionalna su dobrovoljne, npr. ako je na trzistu rada 500.000 nezaposlenih a poslodavci nude 500.000 poslova i ne mogu da nadju kvalifikovane radnike za tih 500.000 poslova onda je nezaposlenost strukturalna, drzava ne treba da daje poslove nego da smanji strukturalnu nezaposlenost finansiranjem prekvalifikacije i dokvalifikacije nezaposlenih, npr. ako neko ne moze da nadje posao jer ne zna engleski ili ne zna da koristi Windows i Office drzava treba da organizuje kurseve za obuku nezaposlenih.

Marko Paunović said...

Vladimire, sto bi morala drzava da to organizuje, pa ima kurseva za Windows i Office na svakom koraku? Evo sad sam isao do Sremske da kupim pljeskavicu, dali su mi dva flajera za ucenje engleskog i 3 za ucenje rada na racunarima.

VladimirV said...

I koliko kostaju ti kursevi? Mogu li nezaposleni da ih plate?

BluesRocker said...

@VladimirV

Ti kursevi su imali smisla 90-ih godina kada većina ljudi nije znala šta je kompjuter a kompjuteri su počeli da se koriste po firmama. Danas hvala bogu svaka kuća ima bar jedan kompjuter, a pristojan može da se kupi po ceni jednog para naika air max. Imaš i Orion telekom koji ti za oko 600 din daje i fiksnu telefoniju i malo sporiji internet koji je sasvim dovoljan da se poskida gomila tutoriala sa neta ili da se čitaju online tutoriali i to i za mnogo ozbiljnije stvari od offica. Na netu imaš toliko izvora informacija da ti ne treba ni kurs ni fakultet da naučiš ono što te zanima.

Nemanja said...

Mnoge osobe imaju problem sa ucenjem na stranom jeziku (neki cak i ne znaju engleski).

Sa druge strane, ne snalaze se svi najbolje na internetu, i to je isto problem.

Takodje, zanimljiva je analogija interneta sa hlebom jedne americke profesorke, inace pobornika ucenja iz knjiga.

Sa hlebom se mozete lako zasititi i utoliti glad, ali pitanje je koliko cete hranljivih materija pritom uneti u organizam.

BluesRocker said...

^ Imaš koliko hoćeš knjiga o MS Officu na srpskom za 1000-2000 din. Takođe za bilo koji poznatiji program ili programski jezik. 2-3 knjige su sasvim dovoljne da se neko obuči za rad na kompjuteru. Takođe postoje domaći forumi na kojima mogu da postave pitanja i potraže odgovore.

Tek za učenje engleskog ima materijala.

Marko Paunović said...

Meni se sve cini da problem "produzene adolescencije" niti je ugradjen u srpsku kulturu (do pre par decenija dominantno ruralnu, u kojoj nema bas mnogo simpatija za "probleme adolescenata"), niti ga je donela tranzicija (cak i ako pocetak tranziciju nategnem na pocetak devedesetih).

Ja bih taj problem u Srbiji vezao za kraj sezdesetih, pocetak sedamdesetih, kada je oformljena dovoljno velika urbana srednja klasa.

Željka Buturović said...

"Ja bih taj problem u Srbiji vezao za kraj sezdesetih, pocetak sedamdesetih, kada je oformljena dovoljno velika urbana srednja klasa."

pa na tu srpsku kulturu sam i mislila - onu koja je nama poznata. nisam ni mislila da se pod nemanjicima studiralo do tridesete a posle zivelo od roditeljske penzije.

Marko Paunović said...

Ne bi ti, ali je Nemanja rekao da je to "uvrezeni deo naseg DNK", a vladimirv da je to posledica tranzicije. Ja samo kazem da mislim da nije nijedno ni drugo.