Pages

19 March 2010

Top 10

Evo da se i ja pridružim Slaviši i ostalima. Kao i oni, naglašavam da se radi o knjigama koje su na mene uticale, a ne obavezno onima koje smatram najboljim, pa ću ih zbog toga postaviti hronološki.

1. Skot Pek, Put kojim se redje ide. Da, nekad sam bila u tom fazonu. Prilično me blam da stavim ovu knjigu, ali je prosta činjenica da je ona, pored, ahem, knjiga Erika Froma i Karen Hornaj, igrala najvažniju ulogu u mom interesovanju za kliničku psihologiju. Autor u knjizi, izmedju ostalog, opisuje svoj "skok u prazno" (ili tako nekako), gde je okrenuo ledja roditeljima odlučivši da se bavi psihoterapijom, što je i mene motivisalo da krenem da studiram psihologiju. Stoga, po svojom praktičnim posledicama, skoro da nema knjige koja je na mene više uticala.

2. David G. Myers, Social psychology. Manje-vise običan udžbenik socijalne psihologije (Myers je donekle netipican jer je jedan od retkih religioznih psihologa). Jedna od stvari koje i dan danas vučem iz te knjige (mada naravno ne samo odande) je jednostavno i ubedljivo ispricana priča o tome kako su stavovi često posledica a ne uzrok ponašanja. Ta fundamentalna činjenica se stalno prenebregava, ne samo medju psiholozima koji to uporno ignorišu, nego i medju raznim dušebriznicima koji izdeklamovane stavove tretiraju kao autentične želje a realno ponašanje kao neuspešnu realizaciju istih, što otvara prostor raznim intervencijama ka korekciji "neoptimalnog" ponašanja.

3. Thomas Kuhn, The structure of scientific revolutions. Od svih knjiga, ovo je možda jedina o kojoj uopšte nisam promenila mišljenje iako sam je pročitala tri puta. Ovo je knjiga o tome kako naučni proces stvarno izgleda i, kad se prvi put pojavila, napravila je pravu pometnju u filozofiji nauke. Kuhn se školovao kao fizičar i postao je jedan od vodecih američkih filozofa, ali, je iznad svega bio sjajan psiholog i istoričar (preporučujem i njegovu knjigu "The Copernican revolution"). Philip Kitcher nam je pričao kako su, u vreme kad je Kitcher bio student na Princetonu, drugi filozofi ismevali Kuhna zato što nije umeo da se snadje u njihovim besmislenih pokušajima logičke rekonstrukcije znanja i nauke. Zvuči poznato?

4. Daniel Dennett, Consciousness explained. Još jedna knjiga koja nema nikakve veze sa ekonomijom, ali koja je polozila neophodne temelje za moje kasnije razumevanje iste. Poenta knjige je da svest (tj. iluzija svesti) nastaje koordinacijom distribuiranih i specijalizovanih mentalnih procesa.

5. Steven Pinker, How the mind works. Ah, Steven Pinker. Gledano po uticaju, taj uticaj je po mene bio ogroman, ali na kraju, najveći po tome što sam od njega čula, pre svega, za Thomasa Sowella, a zatim i Judith Rich Harris i Christinu Hoff Sommers. Kao što se vidi ovde, o njemu sam nekad imala izrazito visoko mišljenje. I dalje imam prilično visoko mišljenje, ali me njegov racionalistički pristup moralu i zagovaranje naučne rekonstrukcije društva nevidjeno iritiraju.

6. Alan Kors, Harvey Silverglate. Shadow university. Ovo je prva knjiga zbog koje sam počela da sumnjam da sa univerzitetima nešto nije u redu.

7. John Ellis, Language, Thought and Logic. Totalno opskurna knjiga, do koje sam došla jer ju je autor pomenuo u fusnoti svoje knjige "Literature lost" - a tu knjigu sam, s druge strane, preko volje pročitala jer mi ju je Amazon mesecima preporučivao (valjda zato što sam prethodno pročitala jedno pet knjiga umetničke kritike od Rogera Kimballa). Poenta jednog od poglavlja je da su vrednosni sudovi u sustini primitivni, grubi sudovi, a ne vrhunac kognicije, nesto sto je iznad obične deskripcije.

8. Thomas Sowell, The conflict of visions. Do ove knjige sam došla zahvaljujuci Pinkeru - poglavlje posvećeno politici u "The blank slate" je zapravo prepričavanje ove Sowellove knjige. Posle toga više nista nije bilo isto. Pročitala sam vise od deset njegovih knjiga, i sveukupno uzev, Sowell je osoba koja je na mene izvršila najveći intelektualni uticaj. Većina stvari koje sam pročitala od drugih ekonomista su samo potvrdjivale ili elaborirale ono što sam naučila ili zaključila čitajući Sowella.

9. Nathan Houser, Christian Kloesel. The Essential Peirce: Volume 1. Iz cele ove knjige sam pročitala sam nekoliko tekstova, ali je jedan od njih ("The fixation of belief") imao veći uticaj na moje razumevanje odlučivanja od desetina (stotina?) radova i knjiga na istu temu. Vrednost Peirce-ove ideje sam spoznala na seminaru iz indukcije gde smo raspravljali o tom tekstu. Kad sam krenula da objašnjavam šta iz njega sledi, profesor mi je rekao: "Toliko si me sad zbunila, bojim se da greškom ne izadjem kroz prozor".

10. Arthur Brooks, Who really cares. Ovu knjigu sam jako dugo imala u svojoj biblioteci ali je nisam čitala jer sam mislila da manje-više znam sve što u njoj piše. To se pokazalo kao prilično pogrešno. Knjiga se bavi ulogom religije i ideologije u dobrotvornom davanju, razlikama izmedju Evrope i Amerike i vezom različitih altruističkih činova (npr. davanje krvi, imanje dece, volontiranje). Knjiga nije u potpunosti rigorozna - njena osnovna vrednost je plauzibilna odbrana nekoliko neintuitivnih ideja. Ponajviše od svega, to je ideja da socijalizam pretvara ljude u sebične galamdzije čija se velikodušnost iscrpljuje u gromoglasnoj kritici drugih.

11 comments:

Marko Paunović said...

Kors i Silrverglejt? Mislim da je ovo prvi put da cujem da neko pominje tu knjigu....

Meni je to zanimljivo jer sam leto 2003 proveo u FIRE (Foundation for Individual Rights in Education) koji su njih dvojica osnovali. Sjajni ljudi, nekako sam uvek bio razocaran sto sam imao utisak da je njihov rad prilicno zanemaren.

A izgleda da nije. :)

Željka Buturović said...

pre par godina sam videla da pinker i dershowitz drze zajedno neki kurs i na njemu su koristili bas tu knjigu. ja se vise ne secam kako sam stigla do nje - ili mi je preporucio amazon ili je bila direktno citirana u nekoj od drugih knjiga koje sam citala u to vreme. to je bila faza u kojoj sam, pod uticajem analiticke filozofije, pinkera, dawkinsa i ne znam koga sve ne, citala gomilu knjiga koje su kritikovale postmodernizam. medjutim, kao rezultat toga amazon je poceo, u to vreme greskom, da me preporucuje konzervativnu i libertarijanisticku literaturu.

Saša said...
This comment has been removed by the author.
Saša said...

Jako zanimljivo. "Put kojim se redje ide" sam pročitao sasvim slučajno i to iz dosade i sa predubeđenjem da je reč o još jednoj u nizu bezveznih knjiga o samopomoći :-). Međutim, pročitavši tu knjigu, konačno sam shvatio zašto neki ljudi ostanu adoloscenti i posle 30. godine života. Knjiga je više nego inspirativna i prilično je uticala na moj život. Posebno bih je proporučio onima koji još uvek veruju u socijalizam, budući da je to definitvno ideologija skrojena prema svetonazoru infantilnih ljudi, večito nespremnih da se samostalno suoče sa izazovima koje život donosi. Već formiranim libertarijancima nije preko potrebno da je pročitaju, ali ne bi bilo loše da to urade ako do sada nisu. Neće da škodi :-)

tiki said...

I meni je Skot Pek bila jedna od prvih knjiga iz psihologije , posle sam uglavnom čitao psihoanalitičare i analitičke psihologe ali ta knjiga svakako ima vrednost za svakoga ko počme kao klinac da razmišlja o sebi.
Željka a Jovan Surutka nije utjecao na tebe ni malo ..

Saša said...

Zaboravio sam da napomenem da sam bio tinejdžer kada sam pročitao "Put kojim se ređe ide"... Savršena knjiga za taj period života... Trebalo bi je uvesti umesto svih onih silnih, većinom nepotrebnih i strogo obaveznih lektira u srednje škole...

Dejan said...

"...sa predubeđenjem da je reč o još jednoj u nizu bezveznih knjiga o samopomoći..."

Voleo bih ovde da kažem neku reč u odbranu knjiga o samopomoći. :)

A Skot Peka nisam čitao (a sad hoću), mada sam to više puta prelistavao. (Usput, "prelistavanje", a još više Search, otkad su knjige u elektronskom formatu, postao je vrlo uobičajen način "čitanja" knjiga kod mene). Od ostatka Željkine liste čitao sam samo Dennetta i Pinkera (i to po njenom nagovoru ;)) i fragmente Sowella (prelistavanje, ponovo).

Elem, da se vratim na knjige o samopomoći. Moj omiljeni autor iz te oblasti je, khm, Anthony Robbins. :blush: Znam vrlo dobro sve kritike na njegov račun (priučeni psiholog i ostalo), međutim - uz ogradu da mnoge stvari koje savetuje redovno preskačem, kao što su naprimer nadrinutricionistički saveti - meni je dosta bio od (samo)pomoći u određenim fazama. Govorim o periodu od 15-tak godina, u kom sam prolazio kroz svakakva iskušenja. I dan-danas redovno pratim njegov twitter (to je jedini twitter koji pratim). Jeste da je on pristalica Demokrata i Obame i kao takav se ne bi dobro proveo među pratiocima ovog bloga, ali niko nije savršen.

"The most important thing in communication is to hear what isn't being said"

Strile said...

Zanimljiva mi je i neobicna ova moda, postmodernisticka rekao bih, o formiranju nasih uverenja putem citanja knjiga koje iznose suptilne i slozene sisteme. Nekad davno ideal je bio pronaci sifre za citanje Knjige Prirode. Sada je dovoljno nauciti 26 ili 30 slovnih karaktera i istrazivanje daje neposredne rezultate. :)

Salu na stranu, ali cudna mi je ideja da se skup uverenja formira usvajanjem slozenih i suptilnih sistema. Na nas mnogo vise uticu sirove i proste ideje, nego one slozene, kao sto su knjige ili naucni i filozofski sistemi. Bar ona bazicna uverenja, uvek su prosta i nedovoljno artikulisana, pa i neartikulazibilna. Inace ne bi bilo potrebe da oko njih stvaramo fiktivne bio-bibliografije.

Чокањ said...

Десило ми се једаред нешто интересантно. Разгледам ја половне књиге на зеленој пијаци, кад ми Циго, који их продаје, стаде да препоручује једну. Све виче - Ова је много добра, баш добра.
Нисам могô да верујем! Циго с пијацУ ми даје препоруке за читање. Толико сам запањен био да се нисам досетио ни да га упитам која је радња књиге.

Наравно, не помислите да правим било какве малициозне алузије, говорим ово јер сам хтео нешто да вам кажем за Хакслија (Марко је негде помињао Орвела, а и због неке пређашње приче о разлозима вредности дијаманата), ал' сам одустао сетивши се овога са Цигом. Ђаво нек га носи!

Свеједно, драги су ми овакви ваши постови, где се препоручују књиге и серије (нпр. "Жицу" сам одгледао и одушевио се), а било би лепо и да направите листу ваших омиљених књига, не само најутицајнијих и искључиво везаних за економију, психологију итд, већ нешто љуЦкије, што ће можда и обична раја (овде и себе убрајам) волети да прочита.

Хајл, грађани либертаријанци, господо капиталисти и другови утилитаристи!

Željka Buturović said...

prvo da opet naglasim da ovo nisu preporuke, neke od ovih knjiga bih preporucila, a neke ne bih.

na primer, peirce je imao ogroman uticaj na moju disertaciju, ali prilicno sam sigurna da se sira javnost ne zanima previse za filozofske osnove znanja i odlucivanja.

sto se tice "puta kojim se redje ide", vec sam rekla kako je ta knjiga uticala na mene, a posto je to bilo prilicno davno, vise se tacno i ne secam sta je u toj knjizi pisalo.

"Željka a Jovan Surutka nije utjecao na tebe ni malo"

mislim da su veci uticaj imala dela ilije stojanovica i milica stojica :).

"Na nas mnogo vise uticu sirove i proste ideje, nego one slozene, kao sto su knjige ili naucni i filozofski sistemi. Bar ona bazicna uverenja, uvek su prosta i nedovoljno artikulisana, pa i neartikulazibilna."

nije da se sasvim ne slazem sa ovim, ali jednom kad covek udje u taj proces artikulacije, onda knjige tj. ideje mogu da igraju ogromnu ulogu, ukljucujuci i promenu pocetnih proto-stavova. inace knjige koja sam ja navela tesko da bi mogle da se nazovu iznosenjem "suptilnih i slozenih sistema". u grubom smislu reci, nekoliko njih upravo podriva smislenost takvih projekata.

tiki said...

Dobar je Stojić mada nikad nisam volio njegov pristup stabilnosti sustava . Al moraš priznat da je Surutka bezvremeno dobar i egzaktan