Pages

25 February 2009

Statut Vojvodine

Novi Statut Vojvodine je podigao prilično prašine. Sasvim opravdano, ako mene pitate, jer takav dokument i treba da prođe ozbiljnu javnu raspravu, kad već Ustav nije.

U javnosti se čuju neki dobri, ali i neki ne baš dobri prigovori. Kao primer lošeg prigovora, navodim izjavu Nenada Popovića, iz DSS-a, koja se svodi na "nije normalno da Vojvodina ima pravo da naplaćuje poreze, jer po našem Ustavu samo država Srbija ima to pravo".

To, prvo, nije tačno. Recimo, Zakonom o finansiranju lokalne samouprave je dato pravo jedinicama lokalne samouprave da naplaćuju porez na imovinu kao svoj izvorni prihod. Republika jeste postavila neke granice, ali je visina poreske stope i način naplate prepušten opštinama i gradovima.

Jedna druga stvar je ipak bitnija. Ako Vojvođani zaista žele, a izgleda da žele, još jedan nivo vlasti, to zadovoljstvo treba valjda sami i da plate. Na primer, ako pokrajinska Vlada želi da vojvođanskim paorima isplati dodatne subvencije, to onda treba da se isplaćuje iz poreza koje plaćaju samo Vojvođani. Svako drugo rešenje ne bi bilo fer prema ostalim građanima Srbije koji bi te subvencije plaćali, ali ne bi na njih imali pravo. Znači, ne samo da pravo na oporezivanje nije na štetu ostalih građana Srbije, već bi upravo nedostatak tog mehanizma bio potpuno nepravedan.

Ali, pravo pitanje ne treba da bude da li je nešto ustavno ili ne, pravo pitanje treba da bude "Da li je za Vojvođane i vojvođansku privredu dobro da plaćaju dodatne poreze?" Jednoznačni odgovor je praktično nemoguće dati, a jedini ispravni odgovor je "Zavisi šta će i koliko da oporezuju i na šta će te pare da troše."

A što se tiče stvari koje se sada finansiraju iz republičkog budžeta, a preći će u nadležnost vojvođanske Vlade, naravno da to treba da se finansira putem transfera iz republičkog budžeta.

Takođe, bitno pitanje je "Da li će vojvođanske birokrate da vode bolju politiku od republičkih?" u oblastima koje će im biti poverene. Bojim se da nema razloga za pozitivan odgovor. Uobičajen razlog za decentralizaciju (bolje će o tome da vode računa na nižem nivou), ovde baš i nije primenjiv, pošto mislim da nemamo razloga da verujemo da u Novom Sadu bolje znaju pančevačke probleme nego u Beogradu. Sa druge strane, šta god mislili o republičkim ministarstvima, stanje u vojvođanskim sekretarijatima je još gore, makar po onome što sam čuo od jednog visokog pokrajinskog funckionera.

Za one koje zanima ozbiljna rasprava na temu autonomije Vojvodine, predlažem da pročitapolemiku Boška Mijatovića, Dimitrija Boarova i ostalih.

PS. U sred pisanja ovog posta, video sam da je je danas u Politici izašla kolumna Boška Mijatovića upravo na temu Vojvodine, pa pročitajte i to.

3 comments:

Vlada said...

Političari su postali virusi koji se razmnožavaju i razaraju organizam. Pa na ovu površinu države i populaciju mislim da imamo mnogo državnih organa i preduzeća. Država treba da ima minimum osnovnih nadležnosti, a sve ostalo prebaciti na opštine. Pa kao u Americi, da se na izborima bira gradonačelnik, sudija, tužilac, šerif (načelnik policije) itd... da opština prikuplja porez, privlači investitore... I onda da se prekine glupa priča Srbija radi Beograd se gradi.

Anonymous said...

Овде не може у пракси да функционише „децентрализација“ заснована на прављењу неких облика власти који су између локалне и врховне. Од када је направљена Краљевина Југославија покушавало се са разним облицима и именима али све се завршило неуспешно. Можда то успева у Швајцарској или Немачкој али овде не.

Није проблем у нашем систему то што на државном нивоу има много власти а на локалном мало, већ што ни једни ни други не раде како треба. Бирократија, корупција, лични интереси, рођачке, пријатељске и партијске везе су изнад свега и прављење додатних институција само погоршава стање и прави додатни, велики трошак.

Лично сам за то да у Србији нема покрајина, барем до оног тренутка када оне стварно буду биле потребне и када оне стварно могу да раде за корист грађана.

А посебно је неприхватљиво овакво стање где имате територију под покријинама и неки простор на коме нема покрајина, тако да је у ствари тај безпокрајински простор главни финансијер. Јер, као што се констатује у овом тексту, сви грађани Србије плаћају подједнако држави, само се некима (оним богатијим, који су можда баш зато и богатији) враћа много више од тог новца.

Crni said...

@Vlada, @ Milan, @ Marko :

Vi mora da niste iz Vojvodine :)