Pages

21 July 2008

Bolje smrt nego trgovina

Verovatno ne postoji nijedna državna zabrana koja je ubila više ljudi i nanela više patnje bolesnima, od zabrane trgovine ljudskim organima.

Organima i krvlju je zabranjena trgovina iz jednog dobrog i jednog lošeg razloga. Loš razlog je "ako se dozvoli trgovina, ljudi koji su u bezizlaznoj situaciji će prodavati svoje organe". Dakle, nekome ko ima jednu jedinu opciju pomažemo tako što mu tu jedinu opciju oduzimamo? Potpuno besmisleno. Naravno, postoji i dobar argument koji kaže - "ako bi se dozvolila prodaja krvi i organa, dominirali bi organi i krv niskog kvaliteta".

Ali, postoji i jedan predlog koji zaobilazi oba ova problema - prodaja organa preminulih ljudi. Prvo treba shvatiti da se svakog dana sahranjuju ili spaljuju stotine i hiljade relativno zdravih organa, koji bi nekome mogli da spasu, ili značajno unaprede život. Umesto što se na ljude apeluje da zaveštaju svoje organe, mogla bi da se uradi jedna od dve stvari. Prva opcija je da se ljudima dozvoli da testamentom ostave prava naslednicima da prodaju njihove organe, tipa "zaveštavam srce i jetru ćerki, a bubrege i pankreas sinu, da ih prodaju ili poklone kome god žele". Druga opcija je da se omoguće ugovori tipa: "u slučaju moje smrti, sve svoje organe zaveštavam firmi XX, a ona mi za uzvrat odmah isplaćuje iznos od Y dinara". Cena bi u drugom slučaju bila znatno niža i to bi reflektovalo neizvesnost da li će jednog dana organi biti u prihvatljivom stanju.

Realnost je da ljudi umiru ili žive zaista jadne živote zato što nema dovoljno organa. Realnost je i da je efikasnost apelovanja na savest ljudi veoma ograničena. Zašto se ne bi dozvolila trgovina organima u slučajevima u kojima su jedine opcije "baciti organ" i "spasiti nekome život" meni zaista nije jasno.

8 comments:

mp said...

velikim delom si u pravu, ali se plasim da bi druga ponudjena opcija povecala broj "neocekivanih" smrti i "nerazjasnjenih" samoubistava:)))

Marko Paunović said...

Sumnjam... Naravno, tesko je znati sta bi se desilo, ali ja verujem da bi cena organa bila relativno niska. Mislim, koliko ljudi zaista vrednuju svoje organe NAKON smrti? A, ako je cena relativno niska, onda nema potrebe za samoubistvima s ledja.

Slican argument bi mogao da se primeni i na privatne penzijske fondove, jer i oni imaju interes da osiguranik umre sto pre, ali nesto nisam cuo da ubijaju svoje osiguranike. :)

Lazar Antonić said...

Zar ne mogu privatni penzioni fondovi da budu nasledni?

Svidja mi se ova ideja sa testamentom.

mp said...

Postoji razlika u odnosu na privatne penzione fondove jer bi kod njih interes bio da osiguranik umre sto pre kad bude prestao da uplacuje doprinose, tj posle 65 godine. Nevezano za to, ako cena organa bude dovoljno niska, to ce znaciti i da je one off isplata takodje niska tj dovoljno blizu nule. A kao sto vidimo, kad te isplate nema, retko ko se odlucuje da preda svoje organe nakon smrti.

Andrej Stanimirović said...

Zar državni penzioni fond nema interes da osiguranik umre što pre? Zašto se to pripisuje samo privatnim?
Za razliku od privatnog penzionog fonda, država ima i polugu kojom može da sprovede svoj interes: državno zdravstveno osiguranje. I dešava se upravo ono što je za očekivati - ubijanje svojih osiguranika. :)

Marko Paunović said...

Milovane, ako cena organa bude trzisna, onda ce biti tacno onolika kolika izjednacava ponudu i traznju. Ja procenjujem da bi ta cena bila relativno niska u apsolutnom smislu, ali da bi bila dovoljna da niko ne umre zato sto nema raspolozivog organa.

Ne poznajem konkretnu "tehnologiju", odnosno ne znam da li je moguce "cuvanje" organa i "stvaranje zaliha". Ako je to moguce, onda je situacija znatno laksa.

mp said...

Marko, naravno da ce cena biti trzisna, ali je pitanje njene visine u odnosu na vrednovanje ljudskog zivota, narocito u odredjenim zemljama npr Zimbabve. Kao sto rekoh, u principu se slazem sa postom, ali postoje i moguce negativne posledice.

Marko Paunović said...

Milovane, tu se ne slazemo.

Navodno je sada cena jetre na crnom trzistu oko milion dolara. U predlozenom sistemu bi ta cena bila znatno niza. Kako znam da bi bila niza? Pa zato sto bi traznja ostala ista, a ponuda bi se daleeeeko povecala.

To bi znatno UMANJILO podsticaje banditima (bilo privatnim, bilo drzavnim) da organe kradu i preprodaju.