Pages

11 January 2008

Sigurnost zaposlenja

Novine ovih dana pišu o tome da je Medium Gallup radio istraživanje na temu sigurnosti zaposlenja i da je došao do podatka da se svaki drugi zaposleni u Srbiji plaši za svoj posao. Meni je zaista teško da poverujem u taj nalaz, ali hajde da pretpostavimo da je to upravo tako, odnosno da je na pitanje "Da li se plašite da ćete izgubiti posao?" više od 50% ljudi odgovorilo sa "Da".

Moje prvo pitanje vezano za taj nalaz je - a koliki bi procenat bio optimalan, odnosno u odnosu na šta novinari kažu da je 50% previše? Da li bi i 20% bilo previše? A 5%? Da li želimo sistem u kojem je taj broj nula, odnosno sistem u kojem je svako siguran za svoj posao? To bi barem bilo lako postići, donese se Zakon o radu u kojem se kaže "Otpuštanje je zabranjeno". Koliko ja znam, niko nikada nije predložio takav sistem, jer je svima jasno da ljudi treba da se u izvesnoj meri plaše za svoj posao, pa je jasno da nula nije optimalan broj. Budući da ne postoji čak ni teorijski utvrđena "optimalna stopa straha za posao", po meni je cela ova priča prilično besmislena, odnosno ne postoji nijedan kriterijum na osnovu koga ćemo da tvrdimo da je stopa previsoka ili preniska. Ako ne znamo šta ćemo sa tim brojem, onda šta će nam broj?

Drugo, mislim da je jasno da se bukvalno svako u izvesnoj meri plaši za svoj posao i to tako treba i da ostane. Svako zna da će, ako se na poslu ne pojavi deset dana, a onda na posao dođe pijan, najverovatnije biti otpušten. Zato mislim da je ovako postavljeno pitanje u anketi jednostavno loše. Pitanje treba da bude "Koliko se plašite da ćete izgubiti posao?" ili "Kako procenjujete verovatnoću da ćete za godinu dana i dalje raditi u istoj firmi?". Jednostavno, strah nije diskretna (da/ne, 0/1), već kontinuelna varijabla i ponuđeni odgovor na pitanje treba da to ima u vidu. Suštinski, na pitanje "Da li se plašiš za svoj posao?" i ja bih rekao "Da". Iako procenjujem da je rizik da izgubim posao veoma nizak, on svakako nije nula i svakako nisam prema tome ravnodušan.

Sa druge strane, iako shvatam da je pitanje percepcije bitno iz političkih razloga, mislim da je loše raditi analize subjektivnih stavova u situacijama kada postoje objektivni pokazatelji. Zavod za statistiku ima podatke o tome koji je procenat zaposlenih izgubio posao u prošloj godini. Zašto pitati ljude o tome kako percipiraju rizik, kada postoji objektivno merilo rizika? Zašto pitati ljude "Šta vi mislite, kolika je inflacija?", kada postoji tačan pokazatelj? To se prosto ne radi, zato što je objektivno stanje samo jedna od komponenti formiranja percepcije.

Razlika u percepciji sigurnosti zaposlenja može jednostavno da bude rezultat dobre ili loše državne propagandne kampanje. Ako imate dve države sa istim objektivnim rizikom gubljenja posla, ali u jednoj imate sve medije u državnim rukama, koji iz dana u dan pričaju bajke, a u drugoj imate medije koji svakog dana pričaju horor priče, normalno je da će percepcija rizika biti veća u drugoj zemlji.

6 comments:

Suzana Ignjatović said...

U pravu si, ima toliko primera katastrofalne metodologije. Kada se tome doda novinarska naivnost i nesposobnost da se malo razmisli o "istrazivackim nalazima", dobijamo vickaste stvari poput te koju si naveo.

Moj omiljeni
nalaz javnomnjenjskog istrazivanja jeste ovaj iz Politike, radila ista firma Medium gallup.

Gojazniji su revnosniji birači – mnogo češće izlaze na izbore. Imaju čvršće stranačko opredeljenje, tj. lojalniji su kao stranačke pristalice. Mršaviji su, međutim, veći optimisti. Ovo je takođe jedan od zaključaka istraživanja koje su obavili istraživači Agencije „TNS Medijum Galup” na standardnom Galupovom uzorku od 1.000 ispitanika koji reprezentuju punoletne žitelje Srbije, a u okviru akcije „Živimo zdravije”, koju je podržala i „Politika”.

Profesor dr Jagoda Jorga, specijalista za ishranu zdravih i bolesnih, koja radi na Medicinskom fakultetu, ali je i poslanik Demokratske stranke u Skupštini Srbije, na ovaj zaključak istraživača slatko se nasmejala i dodala da u medicini istraživanje na ovu temu, za sada nije, urađeno.


Pitam se, pitam, kako to da se niko nije setio da to istrazuje ranije?

Anonymous said...
This comment has been removed by a blog administrator.
Anonymous said...

Da, u pravu si, nisam nikada razmisljala o tome...

Anonymous said...

Marko, pricao sam sa Borisom i naslutio sam da pitanje nije besmisleno :)

Anonymous said...

Alternativna pitanja koja si ponudio su bolja. Bez sumnje. Otprilike "Kako procenjujete verovatnocu da ce te izgubiti posao?"

Problem je medjutim sto to povecava troskove istrazivanja. Nije problem ukljuciti par dodatnih pitanja sa da/ne odgovorima u bilo koje istrazivanje. Takozvana otvorena (open-ended) pitanja su malo skuplja. Odnosno treba vise ljudi/vremena da se ta pitanja analiziraju. Za nekoga odgovor moze da bude 10% za drugoga onako/pomalo a za treceg ako dok je moj sef tu nema problema i sl. Neko mora sve te odgovore, a ima ih oko 1,000 u proseku, da proceni i strpa u neku kategoriju. Zatim neko mora to da proveri. Sve to kosta.

Koliko je meni poznato Gallup je poznat po tome sto se povlaci iz obicnih istrazivanja u kome klijenti razvijaju pitanja, vec su odlucili da postavljaju ista pitanja u svim zemljama u kojima rade i onda prodaju pakete kompanijama. Kapiram da ih je AC Nielsen zakopao. Drugim recima slazem se da je pitanje glupo ali takodje dozvoljavam da su koristili pogresnu metodologiju zbog nedostatka kesa i ogranicenja koja Gallup inace ima.

Marko Paunović said...

Nije odgovor morao da bude potpuno open-ended. Recimo, moglo je da bude "Kako na skali od 1-10 ocenjujete sigurnost svog radnog mesta".

Mada, da budem iskren, sasvim je moguce da pitanje i jeste bilo takvo, ali da je Politika lose prenela.