Pages

16 November 2007

Zašto cene rastu?

Poskupeli su hleb, pšenica, ulje, transport, mleko, meso, struja... uglavnom sve. Sada se to objašnjava spiralama -- kada nešto poskupi, onda mora sve. Jedan monopolista podigne cenu, a onda svi ostali moraju da slede ili da propadnu.

To nije tačno i upravo suprotno je slučaj. Kada je količina novca u ekonomiji ograničena, jedno poskupljenje ne može da dovode do drugog, već naprotiv, da bi neko povećao cene, ostali moraju da ih smanje. Jednostavno, ima samo toliko platežno sposobne tražnje, toliko novca u ekonomiji. To jedino i ima smisla, jer je cilj svakog prodavca da poveća svoju cenu, ali pod uslovom da ostale cene ostanu iste ili padnu -- to jest, da poveća svoju relativnu cenu. Od povećanja svih cena koristi nema niko.

Kada bi samo mleko poskupelo, možda bi mogli da krivimo monopol ili porast carina na mleko. Ali kada sve poskupljuje, uzrok može biti samo jedan - porast količine novca u ekonomiji. Izgleda da količina novca nije tako ograničena.

U statistici NBS može se videti koliko je količina novca porasla. Od više razlilčitih pokazatelja novčane mase pretpostavlja se da je najrelevantniji M2, jer je rast ovog agregata po pravilu najbolje korelisan sa stopom inflacije. M2 je septembra ove godine bio 328 mlrd. dinara. Krajem 2006. bio je 281 mlrd., a krajem 2005. blizu 193 mlrd. dinara. Što znači da je M2 novčana masa za prvih 9 meseci ove godine porasla za 16.7%, a tokom prošle godine za čak 45%.

Eto zašto cene rastu. Iz istog razloga iz kojeg su rasle i 1993.

Ne treba kriviti samo NBS. Oni bi mogli da podignu referentnu kamatu na 30% i reše problem. Ali bi onda dinar porastao na možda 60 din. za evro. NBS se nalazi između dva suprotstavljena cilja, jedan je kontrola inflacije, drugi je zaustavljanje apresijacije dinara. Koren problema je u dve stvari koje radi Vlada: kontroli izlaska deviza i destimulaciji uvoza. Nisam siguran da Jelašić to shvata, jer se sa Vladom uporno svađa oko javne potrošnje, a ove restrikcije ne pominje. Glavni uzrok inflacije nisu ni javna potrošnja, ni monopoli ni trgovci, nego činjenica da, bez obzira na nedavna povećanja kamata, podaci govore da je monetarna politika NBS još uvek ekspanzivna.

A ekspanzivna je zato što zbog brige da dinar još više ne ojjača ne može biti dovoljno restriktivna. A dinar jača jer Vlada naivno veruje da je gomilanje deviza u zemlji uvek dobro.

4 comments:

Marko Paunović said...

Hvala ti na ovom postu. Toliko svi napadaju Vladu, a hvale NBS, da sam pomislio da nesto nije u redu sa mnom sto mislim da je NBS kriva za inflaciju.

Naravno, u pravu si za uvoz i iznosenje kapitala, ali... Za uvoz jeste kriva Vlada, ali za Zakon o deviznom poslovanju je pre svega kriva NBS.

Lazar Antonić said...

Sjajan post momak.

Anonymous said...

Супер идеја да се покрене и ова тема. Само бих замолио да неко ово исто понови једноставнијим језиком, да преведе на Српски за нас лаике.

Marko Paunović said...

Mislim da je moj post od pre neki dan mozda malo jednostavniji. Mada, cesto je teske probleme nemoguce iskazati jednostavno...

Prosto, drzava simultano vodi politiku podsticanja dovlacenja deviza u zemlju (kroz podrsku izvozu i stranim ulaganjima)i politiku otezavanja izlaska deviza iz zemlje (kroz otezavanje uvoza - carine - i kroz zabranu iznosenja deviza iz zemlje). Tako se u Srbiji nalazi vise deviza nego sto bi ih bilo da Vlada i NBS ne vode ovakvu politiku, sto vodi do povecane ponude deviza i nizeg kursa.

NBS onda stampa dinare kako bi otkupila sve te devize i smanjila pad evra, sto vodi do inflacije.

U svemu tome osnovni krivac jeste Vlada (mada bih ja ipak dodao i "strucna javnost"), a NBS, umesto da kritikuje Vladu zbog toga, kritikuje zbog razloga koji su, u najmanju ruku, minorni, poput javne potrosnje ili spore privatizacije.

Takodje, NBS bi mogla da olaksa iznosenje kapitala iz zemlje, sto bi sigurno smanjilo pritisak na dinar.