Implicitna tržišta su mesta gde se može mnogo toga saznati i ujedno mesta gde mnogi ekonomisti koji žive udobno zašuškani u svetu modela pokazuju da ne razumeju suštinu interakcija između različitih učesnika na tržištu i prirodu ljudskog ponašanja. Tokom mojih poslednjih nekoliko putovanja po zemljama EU primetio sam da postoje suštinske razlike u načinu na koji se koristi marketing miks u neformalnoj grani prosjačenja. Inače, prosjačenje je ozbiljan biznis, kod nas najčešće organizovan na jednom od najefikasnijih principa organizacije formalnih grupa u neformalnim granama - principu bande. Jasno se zna hijerarhija u "firmi" koja se bavi tim poslom, postoji fizička podela tržišta, tržište se brani silom itd. Tu i tamo ima i slobodnih strelaca, ali to nije dominatna praksa. Sam posao je s moje tačke gledišta legitiman koliko i svi drugi ulični poslovi koji su vrlo slični (muziciranje, portretisanje itd...), dok god se to čini bez uznemiravanja potencijalnih "kupaca" i dok se radnicima ne usraćuju životne prilike (čitaj deci uskraćuje osnovno obrazovanje). Posao je klasična siva zona, zakon ga brani, ali u praksi se toleriše.
Kao i u svakoj maloprodaji prosjaci imaju svoj marketing miks. Lokacija je broj jedan. Nije potrebno obrazlagati. Proizvod ima mesto broj 2, a to može biti majka sa malim detetom (decom), telesna mana, nakaznost, tugaljiva priča, vapaj za ispunjenjem osnovnih potreba po Maslovu i tako dalje... U Srbiji definitivno prevlađuju socijalne priče, smoreni profil prosjaka uz tu i tamo poneku energičnu prosjakinju koja traži sadaku i želi vam sve najbolje dok se nada "kupovini", odnosno stavlja vam u izgled sve najgore kada je iskulirate. Promocija se svodi na priču i već pomenute kombinacije. Konačno, cena se ogleda u strukturi novca koji ostaje u posudi gde se novac ostaje ili verbalnom pozivu. Cena se razlikuje od mesta do mesta i skladu je sa kupovnom moći ljudi koji su target. Strategija može biti opšta, kada prosjak ide na ekonomiju obima i ne radi gotovo ništa ili delimično kastomizovana kada prosjak aktivno traži pare od pojedinaca.
Za razliku od Srbije, prosjačenje u EU ima drugačiji marketing miks, a rekao bih i da je razvoj ljudskih resursa na višem nivou. Samo tako mogu objasniti barem dva profila prosjaka kojih u Srbiji nema. Prvi je profil prosjaka sa psom ili dva psa. Ovo je najpopularniji model prosjačenja u većini centralnih zona gde je i tržište najveće. Životinje i mala deca su idealni u marketingu, a kako u većini zemalja EU mala deca nisu baš tako često moguća kao instrument marketinga na način kako je to u Srbiji, pas je došao na njihovo mesto. Drugi profil je profil žene koja moli na najponizniji način. Reč je prosjakinjama koje su prekrivene od glave do pete i koje kleče lica gotovo prislonjenog zemlji i u tom položaju ostaju jako dugo, bez da kažu ijednu reč. Ovo je klasična pozicija osobe koja moli koja izaziva veliku nelagodi kod značajnog procenta populacije i ovaj oblik "promocije" je školski primer primene teorije u praksi. Konačno, EU ima i treći profil koji nije toliko prisutan u Srbiji, a to je profil osobe koja po svemu može da radi, a neće, i gde svoju aktivnost najčešće obavlja potpuno smorenim prosjačenjem. Kod nas ovaj profil radi drugačije, najčešće kroz sitne pravare za 100-200 dinara.
Šta reći za zaključak. Ja bih rekao da će Srbija biti na dobrom putu kada pas postane instrument marketing miksa prosjačenja.
Kao i u svakoj maloprodaji prosjaci imaju svoj marketing miks. Lokacija je broj jedan. Nije potrebno obrazlagati. Proizvod ima mesto broj 2, a to može biti majka sa malim detetom (decom), telesna mana, nakaznost, tugaljiva priča, vapaj za ispunjenjem osnovnih potreba po Maslovu i tako dalje... U Srbiji definitivno prevlađuju socijalne priče, smoreni profil prosjaka uz tu i tamo poneku energičnu prosjakinju koja traži sadaku i želi vam sve najbolje dok se nada "kupovini", odnosno stavlja vam u izgled sve najgore kada je iskulirate. Promocija se svodi na priču i već pomenute kombinacije. Konačno, cena se ogleda u strukturi novca koji ostaje u posudi gde se novac ostaje ili verbalnom pozivu. Cena se razlikuje od mesta do mesta i skladu je sa kupovnom moći ljudi koji su target. Strategija može biti opšta, kada prosjak ide na ekonomiju obima i ne radi gotovo ništa ili delimično kastomizovana kada prosjak aktivno traži pare od pojedinaca.
Za razliku od Srbije, prosjačenje u EU ima drugačiji marketing miks, a rekao bih i da je razvoj ljudskih resursa na višem nivou. Samo tako mogu objasniti barem dva profila prosjaka kojih u Srbiji nema. Prvi je profil prosjaka sa psom ili dva psa. Ovo je najpopularniji model prosjačenja u većini centralnih zona gde je i tržište najveće. Životinje i mala deca su idealni u marketingu, a kako u većini zemalja EU mala deca nisu baš tako često moguća kao instrument marketinga na način kako je to u Srbiji, pas je došao na njihovo mesto. Drugi profil je profil žene koja moli na najponizniji način. Reč je prosjakinjama koje su prekrivene od glave do pete i koje kleče lica gotovo prislonjenog zemlji i u tom položaju ostaju jako dugo, bez da kažu ijednu reč. Ovo je klasična pozicija osobe koja moli koja izaziva veliku nelagodi kod značajnog procenta populacije i ovaj oblik "promocije" je školski primer primene teorije u praksi. Konačno, EU ima i treći profil koji nije toliko prisutan u Srbiji, a to je profil osobe koja po svemu može da radi, a neće, i gde svoju aktivnost najčešće obavlja potpuno smorenim prosjačenjem. Kod nas ovaj profil radi drugačije, najčešće kroz sitne pravare za 100-200 dinara.
Šta reći za zaključak. Ja bih rekao da će Srbija biti na dobrom putu kada pas postane instrument marketing miksa prosjačenja.
Ja bih rekao da će Srbija biti na dobrom putu kada budemo uveli konja u parlament.
ReplyDeleteNe mogu se saglasti. Situacija "statua levo" je proslo vreme i konsekventno sadasnje, poenta je da dodjemo u situaciju "statua desno" i da ih jednog po jednog zamenimo egzamplarima koji nisu veran presek naroda, nego elita.
ReplyDeleteKonj je za magarca elita. Ako me razumete.
ReplyDeletePotpuno nakon intervencije, kratka recenica u prvom komentaru, a tako prefinjeno viseslojna.
ReplyDeleteSve moje rečenice su prefinjene. Poput nilskog konja u staklarskoj radnji.
ReplyDelete