Jasno mi je da je broj frekvencija koje koriste mobilni operateri ograničen i da moraju nekako da se raspodele. Ali, dvocifrenih brojeva barem ima dovoljno. Kada se odbije ovih 30-ak pozivnih brojeva za gradove u Srbiji, kao i ovih nekoliko mobilnih, opet ostaje više od 50 mogućih pozivnih brojeva, što je više nego dovoljno za sve zainteresovane.
Zašto onda Ministastvo za telekomunikacije i informatičko društvo diže toliku frku oko pozivnog broja 069? Šta, i broj 69 je sad javno dobro, kojim treba Vlada da upravlja?
Ja ne bih imao ništa protiv da država prodaje te brojeve, uključujući i 069, na aukciji.
ReplyDeleteTako nesto je valjda i uradjeno, ali nije uradilo Ministarstvo, nego Agencija, pa se Ministarstvo sad ljuti sto njih nisu nista pitali.
ReplyDeleteU tekstu piše da je urađeno bez javnog poziva, pa sam mislio da je to možda problem.
ReplyDeleteEvo, sad si me naterao da pogledam zakon... :)
ReplyDeleteMinistarstvo tvrdi da je Agencija prekrsila clanove 33. i 36. . Ali, ti clanovi govore o izdavanju licence za obavljanje telekomunikacione delatnosti. To Telenor vec ima. To im je dao jos radikal Todorovic pre 12 godina.
Ovo o cemu ovde pricamo (pozivni broj) je regulisano clanovima 84. i 85. koji se bave numeracijom i gde ne pise nista o javnom pozivu. Kaze jednostavno - Agencija pravi plan numeracije i dodeljuje brojeve telekomunikacionim operaterima.
Mislim da je osnovni problem u tome sto Ministarstvo za telekomunikacije prosto nema sta da radi. Zakon o telekomunikacijama je prakticno SVE preneo na Agenciju i Ministarstvo je nezadovoljno, pa pokusava da nadje nesto da radi.
I ja se slazem da bi u teoriji najbolje bilo da se ti brojevi prodaju, ali, realno, koliku bi cenu postigli? Imas 3 zainteresovane firme i 50-ak slobodnih brojeva.
Šta imaš bolje da radiš subotom ionako :) Hvala na pojašnjenju.
ReplyDelete