Ima u Kantovoj "Kritici čistog uma", negde na samom početku, jedna legendarna anegdota. Kant opisuje spor između racionalista i empirista, gde jedni brane određeno gledište iz pogrešnih razloga, a drugi ga napadaju, opet iz pogrešnih razloge. Kaže Kant, kao da "jedni muzu jarca a drugi podmeću sito".
Pogledajte članak Stojana Stamenkovića u novom broju Ekonomist magazina i videćete najnoviju verziju ove kantovske anegdote. Pravni tim koji radi za kompaniju Delta tvrdi da ne treba primenjivati antimonopolske zakone još neko vreme, dok ne ojača domaća industrija i domaći brendovi. Muzu ljudi jarca. A Stojan podmeće sito - ne, to je loše, treba odmah početi s primenom tih zakona, jer će u protivnom monopoli srozati kvalitet proizvoda i životni standard stanovništva.
Umesto podmetanja sita, bolje bi bilo da je rekao ovima da počnu da muzu kozu, a ne jarca, tj. da odustanu od protekcionističkih priča o "domaćim brendovima", i da shvate da te zakone o zaštiti konkurencije ne bi uopšte trebalo primenjivati, kako sad tako ni ubuduće.
Možda ne razumem dobro poslovice, ali čini mi se, da "jebe lud zbunjenog" dobro opisuje tu Kantovu dilemu.
ReplyDelete